Kazneni postupak • Isključenje sa suđenja • Neefikasna pravna pomoć • Pravo na osobnu žalbu • Narušena opća pravičnost postupka • Kršenje članka 6. Europske konvencije

Činjenice i navodi podnositeljice predstavke

U konkretnom predmetu pokrenut je kazneni postupak protiv podnositeljice predstavke zbog kaznenog djela nanošenja tjelesne povrede. Tijekom postupka Okružni sud je donio odluku o isključenju podnositeljice predstavke iz postupka. Ovaj sud je istaknuo da je u postupku sudjelovao maloljetni svjedok i da se radilo o primjeni medicinskih mjera prinude, te je stoga odredio da se postupak nastavi u odsustvu podnositeljice predstavke, a da njezine interese zastupa njezin branitelj. Nakon suđenja Okružni sud je izrekao presudu kojom je utvrdio da je podnositeljica predstavke počinila navedeno kazneno djelo, ali da s obzirom na forenzično-psihijatrijski nalaz iz kojeg proizlazi da je bolovala od kronične paranoidne shizofrenije ne može biti odgovorna za predmetno djelo. Određeno joj je prinudno liječenje u psihijatrijskoj ustanovi pod standardnim nadzorom. Podnositeljica predstavke je osobno podnijela žalbu protiv presude jer to nije učinio njezin branitelj. Na ročištu po žalbi, u prisustvu podnositeljice predstavke, tužitelj je tražio da se postupak obustavi jer podnositeljica predstavke prema zakonskim odredbama nema pravo osobno podnijeti žalbu. Zastupnik podnositeljice predstavke podržao je tužiteljevo stajalište. Apelacijski sud je odbacio žalbu bez ispitivanja utemeljenosti predmeta i zaključio da u konkretnom slučaju, prema ukrajinskom zakonu, samo branitelj ili zakonski staratelj podnositeljice predstavke ima pravo žalbe. Viši sud za građanska i kaznena pitanja vratio je žalbu podnositeljice predstavke nerazmotrenu iz istih razloga koje je naveo Apelacijski sud napominjući da prema važećem zakonu podnositeljica predstavke nije imala pravnu osnovu da osobno podnese žalbu.

Podnositeljica predstavke se žali da kazneni postupak nije bio pravičan u smislu članka 6. Konvencije.

Ocjena Europskog suda

Europski sud je analizu ovog predmeta izvršio bazirajući se na sljedećim pitanjima: a) osobno prisustvo, b) efikasna pravna pomoć i c) pravo na žalbu.

a) Sud je ukazao da je u konkretnom slučaju za pravičnost postupka bilo od suštinske važnosti da podnositeljica predstavke prisustvuje raspravi i da joj se pruži prilika sudjelovati u njoj zajedno sa svojim braniteljem. Sud je istaknuo da, iako nema apsolutni karakter, pravo na saslušanje pred sudom uživa tako istaknuto mjesto u demokratskom društvu i ima temeljnu vrijednost za zaštitu pojedinca od samovolje vlasti da sama činjenica da pojedinac pati od duševne bolesti ili je proglašen poslovno nesposobnim ne može automatski dovesti do potpune nemogućnosti da to pravo i ostvari. Upravo ranjivost mentalno bolesnog optuženog treba da pojača potrebu da se podrže njegova prava. U tom kontekstu, Sud je naveo da vlasti moraju pokazati potrebnu marljivost u učinkovitom osiguranju prava optuženog da bude prisutan i moraju djelovati posebno pažljivo kada krše to pravo kako ne bi dovele mentalno bolesne osobe u nepovoljan položaj u odnosu na druge optužene koji to pravo uživaju. Sud je istaknuo da u konkretnom slučaju nije uvjeren da su ukrajinske vlasti izvršile tu odgovornost. Prema domaćem zakonu koji je bio na snazi u vrijeme nastanka događaja, prisustvo podnositeljice predstavke nije bilo obvezno, ali je bilo predviđeno ukoliko joj je njezino zdravstveno stanje omogućavalo da u postupku sudjeluje na način koji će joj biti od koristi. Međutim, u konkretnom slučaju iz stanja spisa proizlazi da Okružni sud nikada nije procijenio sposobnost podnositeljice predstavke da sudjeluje u postupku. Sud je također ukazao da Okružni sud, kako bi osigurao pravičnost kaznenog postupka, nije ni trebalo da odlučuje o slučaju podnositeljice predstavke bez sagledavanja njezinog ponašanja, provjeravanja točnosti njezine izjave i uspoređivanja te izjave s izjavama žrtve i svjedoka čije interese je trebalo zaštititi. Ne razmatrajući kvalitetu pravnog zastupanja podnositeljice predstavke, Sud je ukazao da braniteljevo prisustvo tijekom postupka nije moglo nadoknaditi nemogućnost podnositeljice predstavke da iznese svoj slučaj tako što će se pojaviti pred sudom. Sud je utvrdio da suđenje održano u odsustvu podnositeljice predstavke nije zadovoljilo uvjete pravičnosti sadržane u članku 6. stavak 1. Konvencije.

b) Sud je zaključio da je pravna pomoć koja je pružena podnositeljici predstavke bila daleko od zaštite prava i interesa podnositeljice predstavke jer je njezin branitelj, kojeg je imenovala država, podržao stajalište Tužiteljstva kako o suštinskim pitanjima tako i o tako važnom proceduralnom pitanju kao što je prisustvo podnositeljice predstavke na suđenju. Sud je već utvrdio da je podnositeljica predstavke nepravedno lišena mogućnosti da prisustvuje suđenju i iznese svoju verziju događaja i dokaze. U takvim okolnostima, na domaćim sudovima je bilo da interveniraju i imenuju novog branitelja ili da odlože raspravu do trenutka kada bi podnositeljica predstavke bila adekvatno zastupana. Međutim, sudovi su odbacili žalbu podnositeljice predstavke iz formalnih razloga oslanjajući se na činjenicu da je žalbu mogao podnijeti samo branitelj podnositeljice predstavke. Sud je utvrdio da kvaliteta pravne pomoći pružene podnositeljici predstavke u ovom predmetu i nedostatak dužne pažnje domaćih sudova u ovom predmetu nisu bili u skladu sa zahtjevima iz članka 6. stavak 1. i stavak 3. točka c) Konvencije.

c) Sud je naveo da prema odredbama domaćeg zakona podnositeljica predstavke kao osoba koja je podvrgnuta prinudnim mjerama medicinske prirode nije imala pravo sama podnijeti žalbu protiv presude, već je to morala učiniti posredstvom svog branitelja kojeg je imenovala država. Stoga se čini da je odluka o tome hoće li se žaliti na odluku Okružnog suda ili ne bila u potpunosti prepuštena diskrecijskom pravu imenovanog branitelja. Drugim riječima, sama podnositeljica predstavke bila je lišena mogućnosti podnijeti žalbu u svezi s utemeljenošću optužbe i osporiti nalog kojim se ona stavlja u psihijatrijsku bolnicu. Sud je ukazao da činjenica da podnositeljica predstavke nije imala mogućnost osobno podnijeti žalbu nije spojiva sa člankom 6. Konvencije koji zahtijeva da osoba optužena za kazneno djelo ima pravo efektivno sudjelovati u postupku koji se vodi protiv nje. Nema sumnje da je moguće zamisliti situacije u kojima se okrivljena osoba zbog psihičkog stanja onemogućava ostvarivati svoja procesna prava, a prenošenje tih prava na drugu osobu je opravdano. Međutim, Sud ne može prihvatiti pretpostavljenu psihičku bolest podnositeljice predstavke kao implicitno ograničenje njezinih proceduralnih prava, uključujući i pravo na žalbu, posebno ako nije bilo procjene njezine sposobnosti da osobno sudjeluje u postupku. U okolnostima ovog slučaja, odbacivanje žalbe podnositeljice predstavke predstavljalo je neopravdano ograničenje njezinih proceduralnih prava i, shodno tome, bilo nespojivo sa zahtjevima članka 6. Konvencije.

Ocjenjujući ukupnu pravičnost suđenja, Sud je, imajući u vidu sve gore navedene čimbenike, a posebno neopravdano isključenje podnositeljice predstavke sa suđenja pred prvostupanjskim sudom, u kombinaciji s neefikasnom pravnom pomoći koja joj je pružena i izostankom bilo kakvog odgovarajućeg opravdanja za to što joj nije dozvoljeno da osobno podnese žalbu u kaznenom predmetu, zaključio da su prava podnositeljice predstavke povrijeđena u tolikoj mjeri da je narušena opća pravičnost postupka. Sud je utvrdio povredu članka 6. stavak 1. i stavak 3. točka c) Konvencije.