Nalog za protjerivanje s trajnom zabranom ponovnog ulaska nakon osude za teško kazneno djelo • Postojanje vrlo ozbiljnih razloga za protjerivanje migranta koji je veći dio svog djetinjstva i mladosti proveo u zemlji domaćinu • Domaći sudovi adekvatno ocijenili proporcionalnost • Nema kršenja članka 8. Konvencije
Činjenice
Podnositelj predstavke je rođen 1999. godine u Demokratskoj Republici Kongo. U Danskoj se nastanio kao izbjeglica u rujnu 2003. godine. Tijekom boravka u Danskoj osuđivan je za sljedeća kaznena djela: (a) presudom od 8. svibnja 2018. godine proglašen je krivim za silovanje (koje je učinio kao punoljetna osoba), osuđen na dvije godine i šest mjeseci zatvora i izdan mu je nalog za protjerivanje, uvjetno uz rok od dvije godine, pušten je na uvjetnu slobodu 22. studenog 2019. godine, preostalo mu je odsluženje kazne od 306 dana i (b) presudom od 13. listopada 2020. godine novčano je kažnjen zbog kršenja Zakona o kontroliranim supstancama.
Presudom Okružnog suda od 8. prosinca 2020. godine podnositelj predstavke je proglašen krivim za razbojništvo i osuđen na dvije godine zatvora, u koje je uključeno preostalih 306 neodsluženih dana zatvorske kazne. Podnositelj predstavke je također protjeran uz doživotnu zabranu povratka u Dansku. Okružni sud je u obrazloženju presude, između ostalog, istaknuo da, imajući u vidu težinu samog djela, kao i kaznu koja je uključivala suspendirani nalog za protjerivanje, miješanje koje uključuje protjerivanje i trajnu zabranu ponovnog ulaska nije nerazmjerno i nije u suprotnosti sa člankom 8. Konvencije.
Viši sud je 1. srpnja 2021. godine potvrdio prethodnu presudu.
Navodi podnositelja predstavke
Podnositelj predstavke se žalio da je odluka Višeg suda o njegovom protjerivanju iz Danske uz doživotnu zabranu povratka u suprotnosti sa člankom 8. Konvencije. Istaknuo je da, prema njegovom mišljenju, nije utvrđeno da su postojali „veoma ozbiljni i uvjerljivi razlozi“ da bude protjeran uz doživotnu zabranu ulaska.
Ocjena Europskog suda
Europski sud je smatrao da je u konkretnom slučaju došlo do miješanja u pravo podnositelja predstavke na poštovanje njegovog privatnog života u smislu članka 8. Konvencije, da su nalog za protjerivanje i zabrana ponovnog ulaska bili „u skladu sa zakonom” te da su slijedili legitiman cilj sprečavanja nereda i kaznenih djela. Europski sud je također utvrdio da je miješanje bilo „neophodno u demokratskom društvu“ te da su primijenjeni svi kriteriji u ocjeni proporcionalnosti. Stoga je Europski sud u nastavku ispitao jesu li domaći sudovi naveli i ispitali „veoma ozbiljne razloge“ prilikom ocjenjivanja slučaja protjerivanja podnositelja predstavke. U tom smislu, Europski sud je istaknuo da su domaći sudovi poklonili posebnu pozornost vrsti i težini kaznenog djela, činjenici da je razbojništvo djelo koje je po svojoj prirodi moglo imati teške posljedice za život drugih te izrečenoj kazni. Domaći sudovi su također istaknuli da je navedeno kazneno djelo počinjeno nepunih osam mjeseci nakon uvjetnog puštanja na slobodu, a tijekom probnog roka vezanog za nalog o protjerivanju od 8. svibnja 2018. godine. Domaći sudovi su uzeli u obzir i kriminalnu prošlost podnositelja predstavke, duljinu boravka u Danskoj (sedamnaest godina zakonitog boravka), kao i njegovu vezanost s Danskom, koja je bila jača u odnosu na Kongo. Međutim, utvrdili su da mu u zemlji podrijetla ipak neće nedostajati osnovni uvjeti za život.
Europski sud je posebno analizirao je li zabrana ponovnog ulaska bila ograničenog ili neograničenog trajanja. Europski sud je ranije u svojoj praksi utvrdio da je zabrana nerazmjerna zbog njezinog neograničenog trajanja, dok je u drugim slučajevima smatrao da je ograničeno trajanje naloga čimbenik koji teži u korist njegove proporcionalnosti. Jedan od važnijih elemenata, prema mišljenju Europskog suda, jest procjena je li djelo koje je dovelo do protjerivanja bilo takvo da je osoba predstavljala ozbiljnu prijetnju javnom redu. Europski sud nije doveo u pitanje zaključak domaćih sudova da kaznena djela podnositelja predstavke predstavljaju ozbiljnu prijetnju javnom redu, te da podnositelj predstavke nije pokazao volju da se povinuje danskim zakonima iako je protiv njega u svibnju 2018. godine izdan nalog za obustavu protjerivanja.
Konačno, Europski sud je zaključio da je miješanje u privatni život podnositelja predstavke potkrijepljeno relevantnim i dovoljnim razlozima. Istaknuo je da u situaciji kada domaći sudovi, primjenjujući relevantne standarde ljudskih prava u skladu s Konvencijom i sudskom praksom, adekvatno odmjere osobne interese podnositelja predstavke u odnosu na javni interes nije na njemu da svojom ocjenom merituma (uključujući, posebno, ocjenu činjeničnih detalja o proporcionalnosti) zamijeni onu koju su proveli nadležni nacionalni organi. Jedina iznimka, kako naglašava Europski sud, jest kada se pokaže da postoje jaki razlozi za to. Prema mišljenju Europskog suda, tako jaki razlozi ne postoje u ovom predmetu, na temelju čega je utvrdio da nije došlo do povrede članka 8. Konvencije.
