Pristup sudu • Nemogućnost sudske revizije odluke kojom se odbija imenovanje kandidatkinje na sudačku funkciju • Kršenje članka 6. Europske konvencije

Činjenice

Podnositeljica predstavke je odvjetnica u Gruziji sa više od dvadeset godina iskustva. U razdoblju od 1999. do 2005. godine radila je kao sutkinja u Apelacijskom sudu u Tbilisiju. Podnositeljica predstavke je šest puta sudjelovala u natječajima za upražnjena sudačka mjesta. Sve njezine prijave bile su neuspješne. Nakon jednog od natječaja za sudačku funkciju podnositeljica predstavke i dvoje neuspješnih kandidata podnijeli su ustavnu tužbu Ustavnom sudu. Ustavni sud odbio je navedenu tužbu zaključivši da je novim izmjenama i dopunama Zakona o sudovima, stvaranjem novog pravnog lijeka, suštinski riješeno pitanje koje su podnositelji pokrenuli. Naime, novim zakonskim izmjenama ostvareno je ustavno pravo podnositelja tužbe na pristup sudu osnivanjem Vijeća za reviziju sudačkih imenovanja (Vijeće za reviziju) koje je imalo nadležnost za razmatranje žalbi koje se odnose na navodno samovoljno odbijanje imenovanja na sudačku funkciju. Visoko sudsko vijeće (VSV) raspisalo je novi natječaj za izbor sudaca i podnositeljica predstavke prijavila se za upražnjeno mjesto suca u apelacijskom sudu. Podnositeljica predstavke obaviještena je da je njezina prijava za upražnjeno mjesto odbijena jer nije prešla minimalni bodovni prag. Podnositeljica predstavke podnijela je žalbu Vijeću za reviziju tražeći poništenje odluke VSV-a. Žalba je odbačena zbog nenadležnosti.

Navodi podnositeljice predstavke

Podnositeljica predstavke žali se na povredu prava na pristup sudu zbog nemogućnosti sudske revizije odluke kojom se odbija njezino imenovanje na sudačku funkciju. Pozvala se na članak 6. stavak 1. Europske konvencije.

Ocjena Suda

Europski sud je istaknuo da ono što je bilo u središtu relevantnog postupka nije bilo pravo na imenovanje na mjesto suca, kako je navela vlada, već pravo na pravičan postupak u razmatranju prijave bivšeg suca na natječaj za mjesto suca. Uzimajući u obzir relevantan domaći pravni okvir, kako ga tumači Ustavni sud, Europski sud je smatrao da je nesumnjivo postojalo „pravo“ priznato gruzijskim zakonom na pravičan postupak u natječajima za sudačku funkciju uključujući i pravo na zaštitu od proizvoljne i diskriminatorne odbijenice. Prema mišljenju Europskog suda, glavna točka neslaganja u ovom predmetu je trenutak u kojem je ovo pravo stupilo na snagu.

„Eskelinenov test“

Glede prvog uvjeta „Eskelinenovog testa“, to jest je li u konkretnom slučaju nacionalni zakon „izričito isključio“ pristup sudu za dotično radno mjesto ili kategoriju osoblja, Europski sud je ukazao da je Ustavni sud odbacio ustavnu žalbu podnositeljice predstavke zaključujući da je novim zakonskim izmjenama i dopunama realizirano njezino ustavno pravo na pristup sudu osnivanjem Vijeća za reviziju, koje ima nadležnost da razmatra žalbe u svezi s navodnim proizvoljnim odbijanjem imenovanja na sudačku funkciju. Europski sud je istaknuo da bi se moglo reći da je Ustavni sud stvorio legitimno očekivanje za podnositeljicu predstavke da će njezine pritužbe u svezi s natječajem za sudačku funkciju preispitati Vijeće za reviziju.

U takvim okolnostima, s obzirom na tekst relevantnih odredaba Zakona o sudovima, kao i na odluku Ustavnog suda, Europski sud nije mogao zaključiti da je domaći zakon sadržavao izričito isključenje pristupa sudu za vrstu spora o kojem je riječ. U ovom slučaju postojala je samo jedna odluka koja je prethodila predmetu podnositeljice predstavke, a u kojoj je Vijeće za reviziju, na temelju nadležnosti, odbacilo žalbu neuspješnog kandidata za sudačku funkciju protiv VSV-a. Međutim, ta odluka bila je lišena „sveobuhvatne i detaljne analize“ relevantnog domaćeg zakonodavstva kroz prizmu sudske prakse Europske konvencije i relevantnih međunarodnih standarda. Napominjući da njegova uloga nije rješavanje problema u tumačenju domaćeg zakonodavstva, Europski sud nije mogao zaključiti da je nacionalni zakon koji je na snazi od donošenja zakonskih izmjena i dopuna isključio pristup sudu za spor podnositeljice predstavke. Međutim, čak i ako bi se prihvatio vladin argument da domaći zakon izričito isključuje pristup sudu, Europski sud je naglasio da se i dalje mora uvjeriti da je isključenje bilo opravdano „objektivnim razlozima u interesu države”, te je nastavio s ispitivanjem drugog uvjeta testa.

Uzimajući u obzir posebne okolnosti ovog predmeta, Europski sud je istaknuo da se za isključenje podnositeljice predstavke iz natječaja, kandidatkinje za sudačku funkciju koja je ispunjavala zakonske uvjete za pristup, u nedostatku bilo kakve sudske revizije ove odluke, ne može smatrati da je u interesu pravne države. U svezi s tim, Europski sud je uputio na relevantne međunarodne standarde, koji također navode da bi svaka odluka koja se odnosi na izbor i karijeru sudaca, ili barem postupak po kojem se takva odluka donosi, trebala biti podložna sudskom preispitivanju te istaknuo da u konkretnom slučaju drugi uvjet iz „Eskelinenovog testa“ nije ispunjen. Europski sud je zaključio da je članak 6. Europske konvencije primjenljiv u svom građanskom dijelu.

Glede utemeljenosti, Europski sud je ukazao da Vijeće za reviziju nije razmatralo meritum žalbe podnositeljice predstavke na odbijanje njezine kandidature za sudačku funkciju, već je žalbu proglasilo nedopuštenom zbog nenadležnosti. Europski sud je dalje ukazao da je podnositeljica predstavke ušla u uži izbor za natječaj na temelju svog prijavnog obrasca, da je prošla provjeru prošlosti, da su je intervjuirali članovi VSV-a te da je ocijenjena na temelju kriterija stručnosti i integriteta. Isključujući iz sudske revizije sve prethodno navedene faze natječaja, čini se da Vijeće za reviziju nije u potpunosti razmotrilo stav Ustavnog suda, koji je naveo da, prema Ustavu, pravo na obrazloženu odluku podrazumijeva da adekvatni razlozi trebaju biti navedeni tijekom cijelog natječajnog postupka i da, iako je imenovanje sudaca bila ustavna nadležnost VSV-a, pravo na pravično suđenje podrazumijeva da se sve odluke (akti) tijela javne vlasti kojima se krše ljudska prava pobijaju na sudu.

Europski sud je zaključio da je Vijeće za reviziju, lišavajući se nadležnosti da razmotri žalbu podnositeljice predstavke na odluku VSV-a, narušilo samu bit njezina prava na pristup sudu. Utvrdio je da je došlo do povrede prava podnositeljice predstavke na pristup sudu zagarantiranog člankom 6. stavak 1. Europske konvencije.