Član 2. (procesni aspekt) • Nedostatak djelotvorne istrage o navodnom samoubistvu kćerke podnositeljice predstavke u kontekstu nasilja u porodici • Značajan period neopravdane neaktivnosti koja se u potpunosti može pripisati istražnim vlastima • Posljedični istek roka zastare za krivičnu odgovornost lišio je daljnju istragu svake moguće korisnosti, a time i potencijalne djelotvornosti • Nepoštovanje zahtjeva za iskazivanje posebne marljivosti i energičnosti prilikom istrage slučaja koji uključuje nasilje nad ženama može se tumačiti kao čista nespremnost da se utvrdi istina

Činjenice i navodi podnositeljice predstavke

Okolnosti koje su prethodile smrti kćerke podnositeljice predstavke

E. N., kćerka podnositeljice predstavke, bila je u braku s R. G. Živjeli su u njegovoj porodičnoj kući zajedno s njegovom majkom T. G. Odnos E. N. s njenim suprugom i svekrvom postao je zategnut nakon otprilike dvije godine bračnog života. Uzrok razdora je to što je E. N. radila dokasno, zbog čega je njena svekrva dovodila u pitanje njenu vjernost suprugu. E. N. je jedini put prijavila svoje porodične probleme policiji 12. oktobra 2017. godine tvrdeći da su je fizički napali svekrva i suprug. Policijski službenici su odmah došli u njihov dom i obavili razgovor sa svim članovima porodice. E. N. je zatražila mjere zabrane prema svekrvi. Policija je odmah zatražila pregled E. N. i njene svekrve koji je pokazao manju modricu na lijevom ramenu E. N., dok T. G. na sebi nije imala vidljivih znakova bilo kakvih povreda.

Smrt kćerke podnositeljice predstavke i istraga vođena tim povodom

E. N. je 18. oktobra 2017. godine pronađena obješena. Tijelo je u vinskom podrumu porodične kuće otkrio G. G., brat supruga preminule E. N. Policijski službenici su odmah po prijavi izašli na mjesto događaja i istog dana su otvorili istragu zbog sumnje na podsticanje na samoubistvo iz člana 115. Krivičnog zakona. U istrazi su u narednim mjesecima preduzeti različiti koraci. Naime, policija je izvršila vještačenje podruma i zatražila sudskomedicinsko vještačenje tijela, koje je uključivalo uzimanje i analizu bioloških uzoraka pronađenih na mjestu događaja i na samom tijelu. Policija je ispitala supruga, svekrvu i suprugovog brata, kao i podnositeljicu predstavke, prijatelje, kolege i susjede E. N., i sve druge za koje je utvrđeno da su imali kontakt s preminulom neposredno prije smrti. Ukupno je ispitano više od 25 svjedoka. Policija je pregledala i mobilni telefon E. N. te iz njega izvukla podatke o svim dolaznim i odlaznim telefonskim pozivima prije smrti. Posljednja aktivnost u istrazi je službena zabilješka od 6. februara 2019. godine u kojoj je istražilac evidentirao da je nekoliko puta pokušao identificirati vlasnika drugog mobilnog telefona s kojim je E. N. imala česte kontakte prije smrti, ali da u tome nije uspio.

Podnositeljica predstavke se žalila na povrede pozitivnih materijalnih i proceduralnih obaveza koje proizlaze iz člana 2. Konvencije. Njene konkretne pritužbe su se odnosile na: a) propust policije da zaštiti njenu kćerku od nasilja u porodici dok je još bila živa i b) njihov propust da provedu efikasnu krivičnu istragu o okolnostima smrti njene kćerke.

Ocjena suda

Sud je ukazao da je obaveza zaštite prava na život, prema članu 2. Konvencije, tumačena zajedno s općom obavezom države prema članu 1. Konvencije da „svakome unutar [svoje] nadležnosti osigura prava i slobode definirane u Konvenciji”, što podrazumijeva da treba postojati neki oblik djelotvorne službene istrage kada su pojedinci ubijeni. Ukratko, postoji nekoliko parametara za poštovanje procesnih zahtjeva iz člana 2, a to su: primjerenost istražnih mjera, ažurnost i razumna brzina istrage, uključenost porodice preminulog lica i nezavisnost istrage. Ti su elementi međusobno povezani i, uzeti zajedno, omogućuju procjenu stepena djelotvornosti istrage. Sud je nadalje ponovio da je obaveza provođenja djelotvorne istrage svih djela porodičnog nasilja bitan element obaveza države prema čl. 2, 3. i 8. Konvencije. Da bi bila djelotvorna, takva istraga mora biti brza i temeljita i ti se zahtjevi primjenjuju na postupak u cjelini. Vlasti moraju preduzeti sve razumne korake kako bi osigurale dokaze, uključujući i one forenzičke. Zaštita koju pruža domaće pravo ne smije postojati samo u teoriji, već mora biti efikasna i u praksi, što zahtijeva promptno ispitivanje slučaja bez nepotrebnih odgađanja. Domaća pravosudna tijela ni u kojem slučaju ne smiju dopustiti da nanošenje fizičke ili psihičke patnje prođe nekažnjeno, što je posebno važno za očuvanje povjerenja javnosti i podršku vladavini prava, te za sprečavanje bilo kakvog izgleda da vlasti toleriraju djela nasilja ili učestvuju u njima.

U konkretnom slučaju Sud je primijetio da je krivična istraga o smrti kćerke podnositeljice predstavke otvorena odmah i da je nadležno tijelo provodilo istragu tokom prvih mjeseci, te da je podnositeljici predstavke propisno dodijeljen potreban procesni status žrtve. Sud je smatrao da je u nedostatku bilo kakvih konačnih zaključaka do kojih bi se moglo doći tokom istrage neprimjereno nagađati o tačnim okolnostima smrti kćerke podnositeljice predstavke. Međutim, Sud se složio s podnositeljicom predstavke da su vlasti trebale u potpunosti istražiti niz važnih pitanja poput, naprimjer, pitanja je li E. N. bila zlostavljana neposredno prije smrti, pri čemu se modrica i povrede na koži preminule nisu mogle zanemariti, kao i pitanje sumnje bačene na brata supruga preminule E. N. i njegov pokušaj samoubistva. Takva pitanja su od posebne važnosti u tom pogledu. Propust da se na odgovarajući način istraže sve vjerodostojne linije istrage potkopao je mogućnost istrage da utvrdi okolnosti slučaja i odgovorno lice.

Nadalje, Sud je primijetio da istraga traje duže od šest godina. Vlasti su odugovlačenjem lišilе istragu svake potencijalne buduće korisnosti, s obzirom na to da je rok zastare za krivično djelo podsticanja na samoubistvo za koje je istraga pokrenuta i provedena istekao te ni protiv koga nisu podignute optužnice. Sud je u vezi s tim ponovio da se procesne obaveze iz člana 2. Konvencije teško mogu smatrati ispunjenim ako je, kao u ovom slučaju, neaktivnost vlasti toliko odužila istragu da je istekao rok zastare za krivičnu odgovornost. Naprotiv, dopuštanje da teška krivična optužba zastari dovoljno je ozbiljan propust da pokrene pitanje u okviru procesnog dijela člana 2. Ukoliko se smatralo da prikupljeni dokazi nisu bili dovoljni da se protiv bilo koga podigne optužnica, onda je istraga mogla biti zatvorena zbog nepostojanja krivičnog djela. Takvo bi zatvaranje barem omogućilo podnositeljici predstavke da zatraži dodatnu reviziju primjerenosti istrage pred nadležnim tijelima. Očigledan propust da se istraga provede odgovarajućim tempom, koji se ne može opravdati ni složenošću niti bilo kojim drugim objektivnim poteškoćama, te nedostatak dužne pažnje u rješavanju brojnih važnih pitanja, prema ocjeni Suda, očito nisu bili u skladu sa zahtjevom da domaće vlasti pokažu posebnu marljivost i energičnost kada istražuju slučajeve koji uključuju nasilje nad ženama i može se razumjeti čak i kao čista nespremnost istražnog tijela da utvrdi istinu o smrti E. N.

Na osnovu navedenog, Sud je utvrdio da su vlasti propustile provesti djelotvornu istragu u konkretnom predmetu, što je dovelo do povrede člana 2. Konvencije u njegovom procesnom dijelu.