Član 2. Evropske konvencije (proceduralni i materijalnopravni aspekt) • Neefikasna istraga o ubistvu brata podnositeljice predstavke tokom operacije hapšenja koju su izvršili državni agenti • Nije dokazano da je upotreba sile bila apsolutno neophodna • Kršenje člana 2. Evropske konvencije

U konkretnom slučaju brat podnositeljice predstavke (u daljnjem tekstu: A. B.) optužen je, zajedno s drugim osobama, za brojna krivična djela kao što su ubistvo, terorizam, nedozvoljeno držanje oružja i uzurpacija državne vlasti silom. Tokom operacije hapšenja, koju su izvršili državni agenti, A. B. je ubijen. Istražilac koji je vodio slučaj odbio je da pokrene krivični postupak jer je zaključio da u radnjama državnih agenata nije bilo elemenata krivičnog djela. Podnositeljica predstavke je podnijela žalbu Okružnom sudu protiv odluke Tužilaštva tvrdeći da su državni agenti namjerno ubili A. B. i da nije provedena efikasna istraga o njegovom ubistvu. Okružni sud je donio odluku, koja je potvrđena odlukom Apelacionog suda, kojom je odbačena žalba podnositeljice predstavke, bez obrazloženja argumenata koje je podnositeljica predstavke iznijela u žalbi. Nakon toga, podnositeljica predstavke je podnijela zahtjev Tužilaštvu za pokretanje krivičnog postupka zbog smrti A. B. Tužilaštvo je odbilo zahtjev podnositeljice predstavke navodeći da je ranijim rješenjem Tužilaštva već odbijen zahtjev za pokretanje krivičnog postupka. Podnositeljica predstavke je podnijela žalbu Okružnom sudu. I Okružni sud i Apelacioni sud su odbili da ispitaju žalbu podnositeljice predstavke nalazeći da se žalbe te vrste ne trebaju razmatrati u postupku za sudsko preispitivanje radnji ili odluka organa gonjenja, kako je to predviđeno članom 449. Zakonika o krivičnom postupku.

Pozivajući se, između ostalog, na član 2. Konvencije, podnositeljica predstavke se žalila da su državni agenti namjerno ubili A. B. i da domaće vlasti nisu provele efikasnu istragu o okolnostima nastupanja njegove smrti.

Ocjena Evropskog suda

Sud je naveo da strane nisu osporile da je smrt A. B. nastupila tako što su državni agenti upotrijebili smrtonosnu silu. Sud je istakao da je sporno to da li je upotreba sile protiv A. B. bila opravdana u okolnostima konkretnog slučaja te da li je istraga o njegovom ubistvu bila efikasna. U vezi s tim, Sud je smatrao potrebnim da se prvo pozabavi procesnim aspektom pritužbe iz člana 2. Konvencije s obzirom na to da se postavlja pitanje da li je istraga mogla dovesti do utvrđivanja činjenica, te do utvrđivanja toga da li je upotrijebljena sila bila opravdana u datim okolnostima ili ne, što bi bilo relevantno za Sud kako bi mogao ocijeniti da li je Vlada na zadovoljavajući način ispunila teret dokazivanja kako bi opravdala ubistvo A. B.

a)  Procesni aspekt

Sud je naveo da su domaće vlasti pokrenule krivičnu istragu odmah nakon smrti A. B., a da je Okružno tužilaštvo odbilo da pokrene krivični postupak u vezi s njegovom smrću. Sud je uočio brojne ozbiljne nedostatke u krivičnoj istrazi koju su proveli domaći organi. Prvo, organi gonjenja nisu preduzeli sve razumne korake koji su im bili na raspolaganju kako bi osigurali dokaze o smrti A. B. Drugo, iz dokumenata u spisima predmeta ne proizlazi da je oružje koje su koristili državni agenti prilikom ubistva A. B. podvrgnuto bilo kakvom forenzičkom pregledu u toku istrage, koji bi, da je urađen, mogao da dovede do identifikacije osobe ili osoba odgovornih za smrt A. B. Međutim, u konkretnom slučaju nije bilo pokušaja da se identificira osoba ili osobe koje su ispalile smrtonosne metke i za to nije dato objašnjenje. Treće, u istrazi nisu ispitani državni agenti koji su učestvovali u akciji tokom koje je A. B. ubijen. Sud je ukazao da propust da se na vrijeme ispitaju pripadnici snaga sigurnosti može stvoriti dojam o postojanju dosluha između pravosudnih organa i policije, a također pogoduje i stvaranju mišljenja kod srodnika preminulog, kao i javnosti općenito, da pripadnici snaga sigurnosti za svoje postupke ne odgovaraju pravosudnim organima.

U konkretnom slučaju posebno je zabrinjavajuće da državni agenti koji su učestvovali u ubistvu A. B. nisu ispitani u toku istrage, a domaće vlasti nisu pružile nikakvo objašnjenje za tako ozbiljan propust. U vezi s tim, Sud ne može previdjeti činjenicu da je izjava jednog od državnih agenata, koji je naknadno saslušan kao svjedok, bila u direktnoj suprotnosti s izjavama drugih ispitanih svjedoka tokom istrage. Četvrto, tokom istrage nije izvršena nikakva procjena u pogledu rezultata obdukcije tijela A. B. Peto, Sud je ukazao da se istražni organi nisu bavili ključnim tačkama za utvrđivanje tačnih okolnosti ubistva A. B. Istražilac je posebno zaključio da u radnjama državnih agenata nije bilo elemenata krivičnog djela. U vezi s tim, Sud primjećuje da u istražiočevoj odluci ne postoji ništa što bi Sudu omogućilo da utvrdi kako su organi gonjenja došli do svog zaključka jer su opisane različite činjenice i prikupljeni dokazi, a nije dato nikakvo objašnjenje na koji način su oni podržali odluku da se ne pokrene krivični postupak. Sud je ukazao da je zabrinjavajuće što su domaći sudovi odbacili pritužbu podnositeljice predstavke na odluku organa gonjenja kojom je određeno da se ne pokreće krivični postupak, bez pokušaja da se bave bilo kojim od propusta u istrazi koje je podnositeljica predstavke istakla u žalbi. Sud je zaključio da su domaće vlasti propustile da provedu efikasnu istragu o okolnostima ubistva A. B., zbog čega je došlo do povrede procesnog aspekta člana 2. Konvencije.

b)  Materijalni aspekt

Sud ponavlja da u slučaju kada državni agenti upotrijebe smrtonosnu silu, tada je na Vladi da pruži uvjerljivo objašnjenje događaja koji su doveli do smrti osobe i dokaže da je sila koju su koristili pripadnici snaga sigurnosti bila opravdana, da nije prekoračila ono što je bilo apsolutno neophodno i da je bila proporcionalna postizanju jednog ili više ciljeva navedenih u članu 2. stav 2. Konvencije. Sud je ukazao da istraga koja je provedena na domaćem nivou očigledno nije bila efikasna i da je ostavila toliko očiglednih pitanja bez odgovora da Sud nije bio u stanju da utvrdi prave činjenice u vezi s ubistvom, a nije se mogao osloniti ni na zaključak koji je donesen nakon istrage. U tim okolnostima, Sud je ukazao da Vlada nije ispunila teret dokazivanja da je smrt A. B. nastupila kao rezultat upotrebe sile koja je bila apsolutno neophodna za postizanje jednog od ciljeva navedenih u članu 2. stav 2. Konvencije te je utvrdio da je došlo do povrede materijalnog dijela člana 2. Konvencije.