Uvid zatvorskog osoblja u advokatovu dokumentaciju prije i nakon sastanka s klijentom u zatvoru • Privatni život • Prepiska • Kršenje člana 8. Konvencije

Činjenice i navodi podnosioca predstavke

Podnosilac predstavke je advokat i član Advokatske komore Azerbejdžana. On je zastupao klijenta A. H. u domaćim krivičnim postupcima, kao i pred Evropskim sudom za ljudska prava. Zatvorsko osoblje u zatvoru Gobustan je prije i nakon sastanka podnosioca predstavke s klijentom A. H. izvršilo uvid u dokumentaciju. Podnosilac predstavke je podvrgnut pretresu i oduzeta mu je pismena izjava A. H. Podnosilac predstavke je uložio pritužbu Zatvorskoj službi Ministarstva pravde. Zatvorska služba je pismom odgovorila na pritužbu podnosioca predstavke obavještavajući ga da je njegova pritužba razmotrena i da nije utvrđeno da je zatvorsko osoblje uzelo bilo koji dokument. Domaći sudovi su utvrdili da se tužba koju je podnio podnosilac predstavke ne može ispitati jer podnosilac predstavke nije dostavio sudu bilo kakav dokaz u prilog svojim navodima da je tuženi cenzurirao dokumente i zaplijenio pismenu izjavu koju je podnosiocu predstavke dao njegov klijent.

Podnosilac predstavke se žalio da su time što je uprava zatvora izvršila uvid u dokumentaciju i oduzela pismene izjave njegovog klijenta prekršena njegova prava iz člana 8. Konvencije.

Ocjena Evropskog suda

Evropski sud je analizu predmeta izvršio u okviru člana 8. Konvencije bazirajući se na sljedećim pitanjima: a) da li je došlo do miješanja i b) da li je miješanje bilo zakonito.

a) Sud je istakao da se suština pritužbe podnosioca predstavke odnosi na to da je zatvorsko osoblje, iako nije imalo sumnju na krivično djelo, izvršilo uvid u njegovu dokumentaciju prije i nakon sastanka s klijentom. Sud je ponovio da svaka mjera, ukoliko se ne razlikuje od pretresa u pogledu načina izvršenja i njenih posljedica, predstavlja, bez obzira na njenu klasifikaciju prema domaćem zakonu, miješanje u prava podnosioca predstavke prema članu 8. Konvencije. Sud je primijetio da u konkretnom predmetu iz pisma upravnika zatvora proizlazi da su dokumenti podnosioca predstavke bili podvrgnuti općoj kontroli u zatvoru prilikom njegovog ulaska i izlaska iz zatvora. Vlada nije tvrdila da su vlasti postupale na osnovu bilo kakve sumnje na krivično djelo. U tim okolnostima, Sud smatra da je uvid u dokumentaciju podnosioca predstavke prije i nakon njegovog sastanka s klijentom u zatvoru, bez obzira na njenu klasifikaciju prema domaćem zakonu, predstavljao miješanje u „privatni život“ i „prepisku“ u smislu člana 8. stav 1. Konvencije.

b) Sud je ukazao da će miješanje biti u suprotnosti sa članom 8. Konvencije ukoliko nije u skladu sa zakonom, ne slijedi jedan ili više legitimnih ciljeva navedenih u njemu i nije neophodna mjera u demokratskom društvu.

Formulacija „u skladu sa zakonom“ zahtijeva da osporena mjera ima osnov u domaćem pravu i da je kompatibilna s vladavinom prava. Ona se također odnosi na kvalitet zakona, zahtijevajući da on bude dostupan i predvidiv u pogledu svog djelovanja. Da bi zakon ispunio kriterij predvidivosti, on mora dovoljno precizno odrediti uvjete pod kojima se neka mjera može primijeniti kako bi se pojedincima, ako je potrebno, uz odgovarajući savjet omogućilo da prilagode svoje ponašanje.

Da bi domaći zakon ispunio kvalitativne zahtjeve, on mora osigurati mjeru pravne zaštite od proizvoljnog miješanja javnih vlasti u prava zagarantirana Konvencijom. Prilikom ocjenjivanja zakonitosti miješanja, a posebno predvidivosti domaćeg zakona, Sud je uzeo u obzir kako tekst zakona tako i način na koji su ga domaće vlasti primjenjivale i tumačile. S obzirom na okolnosti konkretnog predmeta, Sud je istakao da domaći zakon ne sadrži izričite odredbe o uvidu u advokatovu dokumentaciju na ulazu i izlazu iz zatvora. Vlada je tvrdila da je miješanje bilo u skladu sa zakonom jer u relevantnom domaćem zakonu advokati nisu bili u kategoriji lica koja imaju pravo da nesmetano ulaze u zatvor a da se prethodno ne najave i predoče ličnu kartu i dokumente koji dokazuju njihov profesionalni status. U vezi s tim, Sud je ukazao da odredbe Zakona o advokatima i advokaturi štite privilegiju koja se daje odnosu advokat – klijent i načelo povjerljivosti jer se ono primjenjuje na informacije i dokumente do kojih je advokat došao prilikom obavljanja svojih profesionalnih aktivnosti. Sud je također napomenuo da odredbe člana 75. Zakona o izvršenju kazni, koji regulira sastanke zatvorenika s njihovim advokatima, predviđaju da je advokatu dozvoljen ulazak u zatvor uz predočenje lične karte i dokumenata koji dokazuju njegov profesionalni status, ali te odredbe ne spominju mogućnost da zatvorsko osoblje vrši uvid u advokatovu dokumentaciju. Međutim, član 75. utvrđuje i opće pravilo koje ovlašćuje zatvorsko osoblje da pregleda ljude koji ulaze i izlaze iz zatvora, njihove stvari i njihova vozila bez pravljenja bilo kakve razlike između različitih kategorija ljudi ili pojašnjenja načina kako kontrola treba biti provedena. Sud je ukazao da su u konkretnom slučaju domaći sudovi odbili da ispitaju pritužbu podnosioca predstavke u meritumu u vezi sa zakonitošću uvida u dokumente te da se čini da ne postoji domaća sudska praksa koja pojašnjava tačnu svrhu navedene odredbe domaćeg zakona. Sud smatra da takva opća odredba ne ispunjava kvalitet zakona koji zahtijeva član 8. Konvencije.

U vezi s tim, Sud skreće pažnju na pojačanu zaštitu prema članu 8. Konvencije onoga što razmijene advokat i njegovi klijenti, kao i na potrebu da se osigura strogi okvir za nametanje bilo kakvih mjera u tom kontekstu. Sud je također naglasio da pretres predstavlja ozbiljno miješanje u prava iz člana 8. Konvencije te da se prema tome mora zasnivati na zakonu koji je posebno precizan.

Sud je istakao da bi, prema odredbama člana 75.5. Zakona o izvršenju kazni, zatvorsko osoblje u praksi moglo slobodno da koristi diskreciono pravo da pregleda dokumente advokata koji posjećuje svog klijenta u zatvoru, a ne bi čak ni bilo potrebno da navede razlog ili opravdanje za svoje odluke. Sud smatra da bi takvo tumačenje i primjena relevantnog domaćeg zakona zatvorskom osoblju moglo da pruži privilegiju koju imaju odnosi između advokata i klijenata. Konkretno, bilo bi nespojivo s poštovanjem povjerljivosti komunikacije između advokata i klijenta, koje je zaštićeno članom 8. Konvencije, da uvid u advokatovu dokumentaciju prije i nakon posjete svog klijenta u zatvoru bude diskreciono pravo zatvorskog osoblja. Sud je zaključio da miješanje nije bilo „u skladu sa zakonom“ u smislu člana 8. stav 2. Konvencije. Utvrdio je kršenje člana 8. Konvencije.