Uvid zatvorskog osoblja u odvjetnikovu dokumentaciju prije i nakon sastanka s klijentom u zatvoru • Privatni život • Prepiska • Kršenje članka 8. Konvencije

Činjenice i navodi podnositelja predstavke

Podnositelj predstavke je odvjetnik i član Odvjetničke komore Azerbajdžana. On je zastupao klijenta A. H. u domaćim kaznenim postupcima, kao i pred Europskim sudom za ljudska prava. Zatvorsko osoblje u zatvoru Gobustan je prije i nakon sastanka podnositelja predstavke s klijentom A. H. izvršilo uvid u dokumentaciju. Podnositelj predstavke je podvrgnut pretresu i oduzeta mu je pismena izjava A. H. Podnositelj predstavke je uložio pritužbu Zatvorskoj službi Ministarstva pravde. Zatvorska služba je pismom odgovorila na pritužbu podnositelja predstavke obavještavajući ga da je njegova pritužba razmotrena i da nije utvrđeno da je zatvorsko osoblje uzelo bilo koji dokument. Domaći sudovi su utvrdili da se tužba koju je podnio podnositelj predstavke ne može ispitati jer podnositelj predstavke nije dostavio sudu bilo kakav dokaz u prilog svojim navodima da je tuženi cenzurirao dokumente i zaplijenio pismenu izjavu koju je podnositelju predstavke dao njegov klijent.

Podnositelj predstavke se žalio da su time što je uprava zatvora izvršila uvid u dokumentaciju i oduzela pismene izjave njegovog klijenta prekršena njegova prava iz članka 8. Konvencije.

Ocjena Europskog suda

Europski sud je analizu predmeta izvršio u okviru članka 8. Konvencije bazirajući se na sljedećim pitanjima: a) je li došlo do miješanja i b) je li miješanje bilo zakonito.

a) Sud je istaknuo da se suština pritužbe podnositelja predstavke odnosi na to da je zatvorsko osoblje, iako nije imalo sumnju na kazneno djelo, izvršilo uvid u njegovu dokumentaciju prije i nakon sastanka s klijentom. Sud je ponovio da svaka mjera, ukoliko se ne razlikuje od pretresa u pogledu načina izvršenja i njezinih posljedica, predstavlja, bez obzira na njezinu klasifikaciju prema domaćem zakonu, miješanje u prava podnositelja predstavke prema članku 8. Konvencije. Sud je primijetio da u konkretnom predmetu iz pisma upravnika zatvora proizlazi da su dokumenti podnositelja predstavke bili podvrgnuti općoj kontroli u zatvoru prilikom njegovog ulaska i izlaska iz zatvora. Vlada nije tvrdila da su vlasti postupale na temelju bilo kakve sumnje na kazneno djelo. U tim okolnostima, Sud smatra da je uvid u dokumentaciju podnositelja predstavke prije i nakon njegovog sastanka s klijentom u zatvoru, bez obzira na njezinu klasifikaciju prema domaćem zakonu, predstavljao miješanje u „privatni život“ i „prepisku“ u smislu članka 8. stavak 1. Konvencije.

b) Sud je ukazao da će miješanje biti u suprotnosti sa člankom 8. Konvencije ukoliko nije u skladu sa zakonom, ne slijedi jedan ili više legitimnih ciljeva navedenih u njemu i nije nužna mjera u demokratskom društvu.

Formulacija „u skladu sa zakonom“ zahtijeva da osporena mjera ima osnovu u domaćem pravu i da je kompatibilna s vladavinom prava. Ona se također odnosi na kvalitetu zakona, zahtijevajući da on bude dostupan i predvidiv u pogledu svog djelovanja. Da bi zakon ispunio kriterij predvidivosti, on mora dovoljno precizno odrediti uvjete pod kojima se neka mjera može primijeniti kako bi se pojedincima, ako je potrebno, uz odgovarajući savjet omogućilo da prilagode svoje ponašanje.

Da bi domaći zakon ispunio kvalitativne zahtjeve, on mora osigurati mjeru pravne zaštite od proizvoljnog miješanja javnih vlasti u prava zagarantirana Konvencijom. Prilikom ocjenjivanja zakonitosti miješanja, a posebno predvidivosti domaćeg zakona, Sud je uzeo u obzir kako tekst zakona tako i način na koji su ga domaće vlasti primjenjivale i tumačile. S obzirom na okolnosti konkretnog predmeta, Sud je istaknuo da domaći zakon ne sadrži izričite odredbe o uvidu u odvjetnikovu dokumentaciju na ulazu i izlazu iz zatvora. Vlada je tvrdila da je miješanje bilo u skladu sa zakonom jer u relevantnom domaćem zakonu odvjetnici nisu bili u kategoriji osoba koje imaju pravo nesmetano ulaziti u zatvor a da se prethodno ne najave i predoče ličnu kartu i dokumente koji dokazuju njihov profesionalni status. U svezi s tim, Sud je ukazao da odredbe Zakona o odvjetnicima i odvjetništvu štite privilegiju koja se daje odnosu odvjetnik – klijent i načelo povjerljivosti jer se ono primjenjuje na informacije i dokumente do kojih je odvjetnik došao prilikom obavljanja svojih profesionalnih aktivnosti. Sud je također napomenuo da odredbe članka 75. Zakona o izvršenju kazni, koji regulira sastanke zatvorenika s njihovim odvjetnicima, predviđaju da je odvjetniku dozvoljen ulazak u zatvor uz predočenje osobne karte i dokumenata koji dokazuju njegov profesionalni status, ali te odredbe ne spominju mogućnost da zatvorsko osoblje vrši uvid u odvjetnikovu dokumentaciju. Međutim, članak 75. utvrđuje i opće pravilo koje ovlašćuje zatvorsko osoblje da pregleda ljude koji ulaze i izlaze iz zatvora, njihove stvari i njihova vozila bez pravljenja bilo kakve razlike između različitih kategorija ljudi ili pojašnjenja načina kako kontrola treba biti provedena. Sud je ukazao da su u konkretnom slučaju domaći sudovi odbili ispitati pritužbu podnositelja predstavke u meritumu u svezi sa zakonitošću uvida u dokumente te da se čini da ne postoji domaća sudska praksa koja pojašnjava točnu svrhu navedene odredbe domaćeg zakona. Sud smatra da takva opća odredba ne ispunjava kvalitetu zakona koju zahtijeva članak 8. Konvencije.

U svezi s tim, Sud skreće pozornost na pojačanu zaštitu prema članku 8. Konvencije onoga što razmijene odvjetnik i njegovi klijenti, kao i na potrebu da se osigura strogi okvir za nametanje bilo kakvih mjera u tom kontekstu. Sud je također naglasio da pretres predstavlja ozbiljno miješanje u prava iz članka 8. Konvencije te da se prema tome mora temeljiti na zakonu koji je posebno precizan.

Sud je istaknuo da bi, prema odredbama članka 75.5. Zakona o izvršenju kazni, zatvorsko osoblje u praksi moglo slobodno koristiti diskrecijsko pravo da pregleda dokumente odvjetnika koji posjećuje svog klijenta u zatvoru, a ne bi čak ni bilo potrebno da navede razlog ili opravdanje za svoje odluke. Sud smatra da bi takvo tumačenje i primjena relevantnog domaćeg zakona zatvorskom osoblju moglo pružiti privilegiju koju imaju odnosi između odvjetnika i klijenata. Konkretno, bilo bi nespojivo s poštovanjem povjerljivosti komunikacije između odvjetnika i klijenta, koje je zaštićeno člankom 8. Konvencije, da uvid u odvjetnikovu dokumentaciju prije i nakon posjeta svog klijenta u zatvoru bude diskrecijsko pravo zatvorskog osoblja. Sud je zaključio da miješanje nije bilo „u skladu sa zakonom“ u smislu članka 8. stavak 2. Konvencije. Utvrdio je kršenje članka 8. Konvencije.