Propust domaćih sudova da daju relevantne i dovoljne razloge za produženje pritvora • Povreda člana 5. Evropske konvencije

Činjenice predmeta i navodi podnosioca predstavke

Nakon odsluženja prethodne kazne zatvora u trajanju od sedam godina, podnosilac predstavke uhapšen je zbog sumnje da je neovlašteno nabavljao i čuvao veće količine opojnih supstanci s namjerom da ih distribuira. Odlukom Okružnog suda od 17. novembra 2017. godine, koja je potvrđena odlukom Regionalnog suda, podnosiocu predstavke određen je pritvor zbog osnovane sumnje da je počinio posebno teško djelo za koje je propisana kazna zatvora. Pritvor mu je produžavan u dva navrata. Protiv podnosioca predstavke je 20. aprila 2018. godine podignuta optužnica. Nakon podizanja optužnice pritvor mu je produžavan četiri puta zbog postojanja rizika da će ponovo počiniti krivično djelo ako bude pušten na slobodu. Uzeti su u obzir priroda i težina navodnog djela, karakter i kriminalna prošlost podnosioca predstavke i činjenica da je navodno djelo počinio kao član organizirane kriminalne grupe. Rješenjem od 27. juna 2018. godine sud je utvrdio da podnosilac predstavke može biti pušten uz kauciju pod uvjetom da uplati depozit. Kako nije bio u mogućnosti depozit uplatiti u predviđenom roku, ostao je u pritvoru. Sudski proces protiv podnosioca predstavke i još dvojice saoptuženih otvoren je pred Okružnim sudom 15. augusta 2018. godine. Četiri zahtjeva branioca podnosioca predstavke da se pritvor zamijeni mjerom sigurnosti su odbijena. Okružni sud je 12. septembra 2019. godine donio odluku o puštanju podnosioca predstavke na slobodu pod uvjetom da o svakoj promjeni prebivališta obavijesti nadležne organe. Također mu je zabranjeno da napusti zemlju. Tužilaštvo i podnosilac predstavke su 15. januara 2020. godine postigli sporazum prema kojem se podnosilac predstavke izjasnio krivim. Istog dana Okružni sud donio je presudu kojom su odobreni uvjeti sporazuma o priznanju krivice. Podnosilac predstavke se izjasnio krivim po optužbi za neovlaštenu nabavku i skladištenje veće količine opojnih supstanci u okviru organizirane kriminalne grupe s namjerom da ih distribuira. Osuđen je na šest godina zatvora. Presuda je stupila na snagu 11. februara 2020. godine.

Pozivajući se na član 5. st. 3. i 4. Konvencije, podnosilac predstavke se žalio da je produženje pritvora bilo nezakonito i da su u sudskim odlukama nedostajali razlozi koji bi opravdali to produženje.

Ocjena Evropskog suda

Sud je smatrao da pritužbu treba ispitati samo na osnovu člana 5. stav 3. Konvencije. Ukazao je da je podnosilac predstavke u pritvoru ostao skoro godinu i deset mjeseci. Sud je primijetio da podnosilac predstavke nije osporio da je postojala osnovana sumnja da je počinio krivično djelo te nije bilo razloga da utvrdi drugačije. Međutim, postojanje osnovane sumnje samo po sebi ne može opravdati istražni zatvor i mora biti potkrijepljeno dodatnim razlozima. Sud je naveo da je pritvor podnosioca predstavke u početku bio zasnovan na ozbiljnoj prirodi djela za koje je bio gonjen, te na kriminalnoj prošlosti podnosioca predstavke i riziku da će istrajati u kriminalnim aktivnostima. U odluci od 4. decembra 2017. godine, potvrđujući mjeru pritvora, Regionalni sud je samo ponovio osnove na kojima je Okružni sud zasnovao svoju odluku da se podnosilac predstavke zadrži u pritvoru, dodavši da se ranija osuda podnosioca predstavke još uvijek pojavljuje u njegovom krivičnom dosjeu. Sud je ukazao da su sudovi preispitali razloge za pritvor podnosiocu predstavke u više navrata prilikom odlučivanja o produženju pritvora i zahtjevima podnosioca predstavke da se mjera pritvora zamijeni drugom mjerom. Sud je također ukazao da su se nacionalni sudovi, pored postojanja osnovane sumnje, oslanjali na prirodu i ozbiljnost optužbi koje su podignute protiv njega i koje su bile kažnjive zatvorskom kaznom, te na rizik od ponavljanja krivičnog djela i potrebu da se osigura pravičan i brz krivični postupak. Sud je također naveo da je u junu 2018. godine, sedam mjeseci nakon što je podnosilac predstavke odveden u pritvor, Okružni sud izrazio spremnost da podnosioca predstavke pusti uz kauciju ako plati depozit. Također, naknadne zahtjeve podnosioca predstavke da se pritvor zamijeni mjerom sigurnosti nacionalni sudovi ispitali su sažeto, bez prave ocjene konkretnih i relevantnih činjenica koje bi opravdavale lišenje slobode podnosioca predstavke. Okružni sud je samo smatrao da je pritvor podnosioca predstavke neophodan i odbio je argumente koje je podnosilac predstavke iznio u prilog svojim zahtjevima, napomenuvši da ti argumenti ne predstavljaju osnovu za izmjenu mjere pritvora. Sud je dalje primijetio da su u određenoj fazi postupka domaći sudovi počeli opravdavati produženi pritvor podnosioca predstavke konstatacijom da „osnove za pritvor [nisu] nestale niti se promijenile“ bez navođenja bilo kakvih relevantnih razloga u tom pogledu, osim onih koji se odnose na težinu krivičnog djela zbog kojeg je podnosilac predstavke gonjen. U vezi s tim, Sud je ponovio da, iako je postojanje osnovane sumnje uvjet sine qua non za valjanost pritvora, neophodno je navesti i druge relevantne i dovoljne razloge koji opravdavaju produženje pritvora. Sud je istakao da je obrazložena odluka neophodna da bi podnosilac predstavke mogao zaštititi svoju slobodu i da bi organi gonjenja mogli zatražiti da mu se odredi pritvor. Također, od suštinskog je značaja i to da javnost bude u mogućnosti pratiti način na koji sudovi dijele pravdu. To je ujedno ključno kako bi se omogućilo Sudu da pravilno obavlja svoju nadzornu funkciju budući da je pozvan da odlučuje na osnovu odluka domaćih sudova i da sam ne utvrđuje moguće osnove za produženje pritvora. Sud je dalje ukazao da je, nakon skoro godinu i deset mjeseci u pritvoru, podnosilac predstavke pušten pod uvjetom da obavještava vlasti o svakoj promjeni prebivališta i da ne napušta zemlju. Domaći sud je u svojoj odluci samo naveo da više nema razloga za njegovo pritvaranje, ali iz te odluke nije proizašlo zašto je njegovo uvjetno puštanje na slobodu bilo moguće u tom trenutku, a ne u nekoj ranijoj fazi postupka.

U svjetlu prethodno navedenog, Sud je istakao da, osim postojanja razumne sumnje, domaći sudovi nisu pružili relevantne i dovoljne razloge za svoje odluke da podnosiocu predstavke produže pritvor. Sud napominje da, iako su se sudovi pozivali na relevantne domaće zakone, s protekom vremena nisu dati dodatni razlozi za produženje pritvora. Iako je prvobitna odluka o mogućnosti da podnosilac predstavke bude pušten uz kauciju i određivanju njenog iznosa bila zasnovana na relevantnim razlozima, u svojim kasnijim odlukama sudovi nisu dovoljno razmotrili mogućnost da osiguraju ispunjеnje procesnih obaveza podnosioca predstavke primjenom drugačije mjere. Utvrđeno je da je došlo do povrede člana 5. stav 3. Konvencije.