Propust domaćih sudova da daju relevantne i dovoljne razloge za produljenje pritvora • Povreda članka 5. Europske konvencije

Činjenice predmeta i navodi podnositelja predstavke

Nakon odsluženja prethodne kazne zatvora u trajanju od sedam godina, podnositelj predstavke uhapšen je zbog sumnje da je neovlašteno nabavljao i čuvao veće količine opojnih supstancija s namjerom da ih distribuira. Odlukom Okružnog suda od 17. studenog 2017. godine, koja je potvrđena odlukom Regionalnog suda, određen je pritvor podnositelju predstavke zbog utemeljene sumnje da je počinio posebno teško djelo za koje je propisana kazna zatvora. Pritvor podnositelju predstavke produljivan je dva puta. Protiv podnositelja predstavke je 20. travnja 2018. godine podignuta optužnica. Nakon podizanja optužnice pritvor mu je produljivan u četiri navrata zbog postojanja rizika da će ponovno počiniti kazneno djelo ako bude pušten na slobodu. Uzeti su u obzir narav i težina navodnog djela, karakter i kriminalna prošlost podnositelja predstavke i činjenica da je počinio kao dio organizirane kriminalne skupine. Rješenjem od 27. lipnja 2018. godine sud je utvrdio da podnositelj predstavke može biti pušten uz kauciju pod uvjetom da uplati depozit. Kako nije bio u mogućnosti depozit uplatiti u predviđenom roku, ostao je u pritvoru. Sudski proces protiv podnositelja predstavke i još dvojice suoptuženih otvoren je pred Okružnim sudom 15. kolovoza 2018. godine. Četiri zahtjeva branitelja podnositelja predstavke da se pritvor zamijeni mjerom sigurnosti su odbijena. Okružni sud je 12. rujna 2019. godine donio odluku o puštanju podnositelja predstavke na slobodu pod uvjetom da o svakoj promjeni prebivališta obavijesti nadležne organe. Također mu je zabranjeno da napusti zemlju. Tužiteljstvo i podnositelj predstavke su 15. siječnja 2020. godine postigli sporazum prema kojem se podnositelj predstavke izjasnio krivim. Istog dana Okružni sud donio je presudu kojom su odobreni uvjeti sporazuma o priznanju krivice. Podnositelj predstavke se izjasnio krivim po optužbi za neovlaštenu nabavu i skladištenje veće količine opojnih supstancija u okviru organizirane kriminalne skupine, s namjerom da ih distribuira. Osuđen je na šest godina zatvora. Presuda je stupila na snagu 11. veljače 2020. godine.

Pozivajući se na članak 5. st. 3. i 4. Konvencije, podnositelj predstavke se žalio da je produljenje pritvora bilo nezakonito i da su u sudskim odlukama nedostajali razlozi koji bi opravdali to produljenje.

Ocjena Europskog suda

Sud je smatrao da pritužbu treba ispitati samo na temelju članka 5. stavak 3. Konvencije. Ukazao je da je podnositelj predstavke u pritvoru ostao skoro godinu i deset mjeseci. Sud je primijetio da podnositelj predstavke nije osporio da je postojala utemeljena sumnja da je počinio kazneno djelo te nije bilo razloga da utvrdi drugačije. Međutim, postojanje utemeljene sumnje samo po sebi ne može opravdati istražni zatvor i mora biti potkrijepljeno dodatnim razlozima. Sud je naveo da je pritvor podnositelja predstavke u početku bio utemeljen na ozbiljnoj naravi djela za koje je bio gonjen te na kriminalnoj prošlosti podnositelja predstavke i riziku da će istrajati u kriminalnim aktivnostima. U odluci od 4. prosinca 2017. godine, potvrđujući mjeru pritvora, Regionalni sud je samo ponovio osnove na kojima je Okružni sud utemeljio svoju odluku da se podnositelj predstavke zadrži u pritvoru, dodavši da se ranija osuda podnositelja predstavke još uvijek pojavljuje u njegovom kaznenom dosjeu. Sud je ukazao da su sudovi preispitali razloge za pritvor podnositelju predstavke u više navrata prilikom odlučivanja o produljenju pritvora i zahtjevima podnositelja predstavke da se mjera pritvora zamijeni drugom mjerom. Sud je također ukazao da su se nacionalni sudovi, pored postojanja osnovane sumnje, oslanjali na narav i ozbiljnost optužbi koje su podignute protiv njega i koje su bile kažnjive zatvorskom kaznom, te na rizik od ponavljanja kaznenog djela i potrebu da se osigura pravičan i brz kazneni postupak. Sud je također naveo da je u lipnju 2018. godine, sedam mjeseci nakon što je podnositelj predstavke odveden u pritvor, Okružni sud izrazio spremnost pustiti podnositelja predstavke uz kauciju ako plati depozit. Također, naknadne zahtjeve podnositelja predstavke da se pritvor zamijeni mjerom sigurnosti nacionalni sudovi ispitali su sažeto, bez prave ocjene konkretnih i relevantnih činjenica koje bi opravdavale lišenje slobode podnositelja predstavke. Okružni sud je samo smatrao da je pritvor podnositelja predstavke neophodan i odbio je argumente koje je podnositelj predstavke iznio u prilog svojim zahtjevima napomenuvši da ti argumenti ne predstavljaju osnovu za izmjenu mjere pritvora. Sud je dalje primijetio da su, u određenoj fazi postupka, domaći sudovi počeli opravdavati produljeni pritvor podnositelja predstavke konstatacijom da „osnove za pritvor [nisu] nestale niti se promijenile“ bez navođenja bilo kakvih relevantnih razloga u tom pogledu, osim onih koji se odnose na težinu kaznenog djela zbog kojeg je podnositelj predstavke gonjen. U svezi s tim, Sud je ponovio da, iako je postojanje osnovane sumnje uvjet sine qua non za valjanost pritvora, neophodno je navesti i druge relevantne i dovoljne razloge koji opravdavaju produljenje pritvora. Sud je istaknuo da je obrazložena odluka neophodna da bi podnositelj predstavke mogao zaštititi svoju slobodu i da bi organi gonjenja mogli zatražiti da mu se odredi pritvor. Također, od suštinskog je značaja i to da javnost bude u mogućnosti pratiti način na koji sudovi dijele pravdu. To je ujedno ključno kako bi se omogućilo Sudu da pravilno obavlja svoju nadzornu funkciju s obzirom na to da je pozvan da odlučuje na temelju odluka domaćih sudova te da sam ne utvrđuje moguće osnove za produljenje pritvora. Sud je dalje ukazao da je, nakon skoro godinu i deset mjeseci pritvora, podnositelj predstavke na kraju pušten pod uvjetom da obavještava vlasti o svakoj promjeni prebivališta i da ne napušta zemlju. Domaći sud je u svojoj odluci samo naveo da više nema razloga za njegovo pritvaranje, ali iz te odluke nije proizašlo zašto je njegovo uvjetno puštanje na slobodu bilo moguće u tom trenutku, a ne u nekoj ranijoj fazi postupka.

U svjetlu prethodno navedenog, Sud je istaknuo da osim postojanja razumne sumnje domaći sudovi nisu pružili relevantne i dovoljne razloge za svoje odluke da podnositelju predstavke produlje pritvor. Sud napominje da, iako su se sudovi pozivali na relevantne domaće zakone, s protekom vremena nisu dani dodatni razlozi za produljenje pritvora. Premda je prvobitna odluka o mogućnosti da podnositelj predstavke bude pušten uz kauciju i određivanju njezina iznosa bila utemeljena na relevantnim razlozima, u svojim kasnijim odlukama sudovi nisu dovoljno razmotrili mogućnost da osiguraju ispunjavanje procesnih obveza podnositelja predstavke primjenom drugačije mjere. Utvrđeno je da je došlo do povrede članka 5. stavak 3. Konvencije.