Privatni život • Objavljivanje punog imena i adrese podnositeljice predstavke u javno dostupnoj zvaničnoj sudskoj bazi podataka na internetu uprkos njenom izričitom zahtjevu da se te informacije ne objavljuju • Kršenje člana 8. Konvencije
Činjenice predmeta i navodi podnositeljice predstavke
Podnositeljicu predstavke, koja ima intelektualne poteškoće i koja je u relevantno vrijeme imala četrnaest godina, A. G., učitelj sporta i tadašnji administrativni načelnik sela, seksualno je zlostavljao u njenoj školi. Po tužbi majke podnositeljice predstavke pokrenut je krivični postupak protiv A. G. Na kraju suđenja koje je održano bez javnosti A. G. je osuđen na osam godina zatvora za teško silovanje i nedolične radnje počinjene prema maloljetnici. Građanska tužba za naknadu štete podnesena u ime podnositeljice predstavke, kojom se od države tražila nematerijalna šteta za seksualno zlostavljanje koje je pretrpjela, bila je neuspješna. Uprkos izričitom zahtjevu podnositeljice predstavke da se na javno dostupnoj online zvaničnoj pravosudnoj bazi Datalex ne objavljuju podaci iz parničnog postupka, na toj platformi je ipak objavljeno njeno ime i prezime, adresa i integralni tekst sudskih odluka donesenih u okviru tužbenog zahtjeva.
Podnositeljica predstavke se, između ostalog, žalila da su joj povrijeđena prava iz člana 8. Konvencije zbog toga što je u bazi Datalex, u odlukama donesenim u vezi s njenim građanskim zahtjevom za naknadu štete, objavljeno njeno puno ime i adresa.
Ocjena Evropskog suda
Član 8. Konvencije
Evropski sud je analizu predmeta izvršio u okviru člana 8. Konvencije bazirajući se na sljedećim pitanjima: a) da li je došlo do miješanja i b) da li je miješanje bilo zakonito.
a) Građanska tužba podnesena u ime podnositeljice predstavke bila je direktno povezana sa seksualnim zlostavljanjem koje je ona pretrpjela. Čini se da domaći sudovi nisu donijeli odluku o zahtjevu podnositeljice predstavke da se njen zahtjev ispita in camera i da se njegovi detalji ne objave. S obzirom na to da su sudovi, u suštini, odbili ispitati osnovanost tužbenog zahtjeva, očito je da nisu održana nikakva „stvarna“ ročišta. Vlada je tvrdila da nije bilo miješanja u pravo podnositeljice predstavke na poštovanje njenog privatnog života jer objavljene informacije (uključujući i relevantne sudske odluke) nisu sadržavale nikakve konkretne informacije o činjenici da je podnositeljica predstavke bila izložena seksualnom zlostavljanju.
Evropski sud je ponovio da je koncept „privatnog života“ širok pojam koji obuhvata fizički i psihički integritet osobe i koji stoga može obuhvatiti više aspekata identiteta osobe kao što su ime ili elementi koji se odnose na pravo osobe na imidž, te također pokriva lične podatke za koje pojedinci mogu opravdano očekivati da se ne bi trebali objavljivati bez njihovog pristanka. Štaviše, pojedinci koji nemaju pravnu sposobnost, kao što su djeca, posebno su ugroženi. Stoga, član 8. Konvencije i druge odredbe Konvencije nameću državi pozitivnu obavezu da uzme u obzir posebnu ranjivost mladih osoba. Nadalje, Evropski sud je naglasio posebnu važnost zaštite identiteta žrtava, posebno maloljetnih žrtava koje su bile podvrgnute nasilju i seksualnom zlostavljanju. Kao rezultat izostanka odluke, razlozi, ako ih je i bilo, zbog kojih nije odobren zahtjev podnositeljice predstavke da se ne otkrije njen identitet i drugi lični podaci ostali su nepoznati. Uprkos tome, puno ime i adresa podnositeljice predstavke, zajedno sa sudskim odlukama donesenim u postupku, u cijelosti su učitani u bazu Datalex. Evropski sud je naveo da je odluka Građanskog žalbenog suda sadržavala niz detalja koji se tiču i osnova za njenu tužbu i krivičnog postupka protiv A. G., koji je kao bivši javni dužnosnik bio poznat u datoj regiji, barem na lokalnom nivou. Iako osporena objava nije izričito sadržavala informaciju da je podnositeljica predstavke bila izložena seksualnom zlostavljanju, s obzirom na pojedinosti koje je sadržavala bilo bi teško tvrditi da se nije mogla steći barem opća ideja o tome da je podnositeljica predstavke bila podvrgnuta nekoj vrsti zlostavljanja pod okolnostima koje su potencijalno uključivale odgovornost države. Zbog otkrivanja tih informacija, podnositeljica predstavke i njena porodica bili su u stalnoj neizvjesnosti da li će neko uspjeti identificirati podnositeljicu predstavke kao žrtvu seksualnog zločina – nešto što bi sigurno bilo dodatno traumatično za nekoga ko živi u malom selu u kojem su prevladavali tradicionalni stavovi. Sud je istakao da je otkrivanje identiteta podnositeljice predstavke zajedno s objavljivanjem navedene odluke u bazi Datalex predstavljalo miješanje u njeno pravo na poštovanje privatnog života.
b) Sud je ukazao da miješanje može dovesti do kršenja člana 8. Konvencije, osim ako se može pokazati da je ono bilo „u skladu sa zakonom“, da je težilo jednom ili više legitimnih ciljeva navedenih u stavu 2. i bilo „neophodno u demokratskom društvu“ da bi se ti ciljevi postigli. Budući da ni Vlada ni domaći sudovi nisu naveli pravni osnov za miješanje, Evropski sud je utvrdio da objavljivanje osporenih informacija nije bilo „u skladu sa zakonom“. Utvrđeno je da je došlo do kršenja člana 8. Konvencije.
