Propust vlasti da podnositelja predstavke zaštite od proizvoljnosti prilikom određivanja drugog uzastopnog razdoblja pritvora u svezi s različitim paralelnim kaznenim postupcima • Kršenje članka 5. st. 1. i 3. Konvencije • Za jedno razdoblje pritvora proizvoljnost nije utvrđena – nema kršenja članka 5. stavak 1. Konvencije

Činjenice i navodi podnositelja predstavke

Podnositelj predstavke bio je jedan od vođa Ujedinjenog nacionalnog pokreta (bivša vladajuća politička stranka) i gradonačelnik Tbilisija od 2005. do 2013. godine. U razdoblju između 2012. i 2015. godine podnositelj predstavke optužen je za više kaznenih djela u više kaznenih postupaka koji su vođeni paralelno. Riječ je o kaznenim djelima u svezi s pranjem novca i drugim kaznenim djelima vezanim za financije počinjenim u okviru privatnih kompanija, kompanije koja je bila u vlasništvu Ureda gradonačelnika Tbilisija te fonda koji je taj isti ured osnovao. Protiv podnositelja predstavke je 5. lipnja 2014. godine pokrenut kazneni postupak u svezi s pranjem novca i navodnog organiziranja nasilnog incidenta u Uredu izbornog povjerenstva. Unatoč pozivu istražitelja da dođe na saslušanje 4. srpnja 2014. godine, podnositelj predstavke je 3. srpnja 2014. godine pokušao otputovati izvan zemlje. Tom prilikom je  uhićen i pritvoren zbog opasnosti od bjekstva. Protiv podnositelja predstavke je 28. srpnja 2014. godine pokrenut još jedan kazneni postupak zbog teške prijevare i pranja novca. U svezi s tim postupkom, 15. ožujka 2015. godine određen mu je pritvor zbog opasnosti od ometanja istrage, utjecaja na svjedoke te zbog opasnosti od bjekstva. Pritvor mu je određen unatoč tome što je on već izvjesno vrijeme proveo u pritvoru u svezi s kaznenim postupkom koji je pokrenut 5. lipnja 2014. godine. Prigovor obrane da je maksimalno trajanje istražnog zatvora bilo devet mjeseci i da, sukladno tome, nije bilo pravne osnove za primjenu novog razdoblja istražnog zatvora te da je protuustavna tvrdnja tužiteljstva da se rok od devet mjeseci računa za svaki kazneni postupak posebno, sudovi su odbili.

Podnositelj predstavke je u travnju 2015. godine podnio ustavnu žalbu navodeći da je njegov kontinuirani pritvor neustavan jer traje dulje od maksimalnog roka od devet mjeseci, koji je za takav pritvor određen Ustavom. Tražio je, između ostalog, da se članak 205. stavak 2. Zakona o kaznenom postupku proglasi neustavnim. Ustavni sud je 15. rujna 2015. godine proglasio neustavnim „normativni sadržaj“ ovog članka u dijelu u kojem se omogućava pritvor osobe optužene u kaznenom predmetu – iako postoji dovoljno osnove da se ta osoba optuži – ako je ona već provela devet mjeseci u pritvoru u nekom drugom kaznenom predmetu protiv nje.

Pozivajući se na odluku Ustavnog suda, podnositelj predstavke je 17. rujna 2015. godine zatražio od nadležnog suda da ga pusti iz pritvora. Istog dana sud je odobrio njegov zahtjev, uz napomenu da je podnositelj predstavke već proveo petnaest mjeseci u pritvoru i da je njegov daljnji pritvor, s obzirom na nedavnu odluku Ustavnog suda, nedopušten.

Podnositelj predstavke se žalio da su njegovo uhićenje i pritvor u razdoblju između 3. srpnja 2014. i 17. rujna 2015. godine bili suprotni domaćim zakonima i proizvoljni.

Ocjena Europskog suda

Članak 5. stavak 1.

Pritvor podnositelja predstavke od 3. srpnja 2014. do 2. travnja 2015. godine

Europski sud je smatrao da je postojalo dovoljno dokaza da je podnositelj predstavke možda učinio predmetna kaznena djela, te da je pritvaranje stoga bilo opravdano. Namjera je bila da se podnositelj predstavke izvede pred nadležne organe, što se i dogodilo sljedećeg dana nakon njegova uhićenja. Prema gruzijskom zakonu o kaznenom postupku, nalog za uhićenje nije potreban ako postoji opasnost od bijega. To je ovdje bio slučaj imajući u vidu da je podnositelj predstavke uhićen u zračnoj luci prilikom pokušaja da napusti zemlju. Glede pitanja proizvoljnosti ili loše namjere na strani vlasti, podnositelj predstavke je ukazao na činjenicu da je bio pritvoren u istražnom zatvoru unatoč tome što mu je dopušteno da ostane na slobodi bez kaucije samo dva dana ranije. Europski sud je smatrao da u obrazloženjima domaćih sudova nije bilo proizvoljnosti. Naime, podnositelj predstavke nije tvrdio da su dva slučaja koja su dovela do odvojenih odluka o puštanju i pritvaranju bila slična. Suprotno tome, Vlada je utvrdila da su tri nove činjenice − navodno ometanje svjedoka, nove optužbe protiv njega, pokušaj napuštanja zemlje unatoč pozivu istražitelja na ispitivanje − dale težinu odluci o pritvaranju podnositelja predstavke. Europski sud je zaključio da odluka o pritvaranju podnositelja predstavke nije donesena u lošoj vjeri te stoga nije došlo do povrede članka 5. stavak 1. Europske konvencije zbog uhićenja podnositelja predstavke i naknadno određenog pritvora u razdoblju od 3. srpnja 2014. do 2. travnja 2015. godine.

Pritvor od 2. travnja do 17. rujna 2015. godine

Europski sud je istaknuo da je pritvor podnositelja predstavke nakon isteka zakonskog maksimalnog roka od devet mjeseci bio nezakonit i proizvoljan. Europski sud je ukazao da gruzijski ustav predviđa da svaki pritvor mora biti u skladu s Ustavom i zabranjuje vještački nastavak devetomjesečnog maksimuma pritvora formalnim sredstvima kako bi se osigurala „brza pravda“. Do 2. travnja 2015. godine podnositelj predstavke bio je u pritvoru tijekom pripreme optužnica u dva odvojena predmeta. Europski sud je naveo da domaći sudovi nisu obrazložili je li novi zahtjev za pritvor bio odgovor na nove činjenice ili je jednostavno bio de facto produljenje prvobitnog određenog pritvora. Domaći sudovi također nisu ispitali argumente podnositelja predstavke u svezi s neopravdanošću odluke o pritvoru. U odnosu na ovo razdoblje, Europski sud je utvrdio da je došlo do povrede članka 5. stavak 1. Konvencije.

Članak 5. stavak 3.

Europski sud je istaknuo da iako su prvobitno navedeni razlozi za pritvor određen 3. srpnja 2014. godine bili relevantni i dovoljni, domaći sud je ignorirao protok vremena i promijenjene okolnosti za podnositelja predstavke, praktično ostavljajući njemu da dokaže da je nastavak njegovog pritvora bio neopravdan. Europski sud je naglasio da od 18. veljače 2015. godine, dana kada je domaći sud usmeno razriješio zahtjev podnositelja za zamjenu pritvora kaucijom, pa nadalje, pritvor koji je određen podnositelju predstavke u kaznenom predmetu povezanom s nasilnim incidentom u Uredu izbornog povjerenstva prestao je temeljiti se na dovoljnim osnovama, što je u suprotnosti sa člankom 5. stavak 3. Konvencije.