Produljenje kućnog pritvora na temelju relevantnih, ali nedovoljnih razloga • Preispitivanje kućnog pritvora nije u skladu sa zahtjevom „brzine“ • Kršenje članka 5. Konvencije

Činjenice i navodi podnositelja predstavke

a) Prvi kazneni postupak protiv podnositelja predstavke

Podnositelj predstavke je bio ministar prometa tužene države do svibnja 2015. godine. Javni tužitelj je u veljači 2019. godine naložio istragu protiv pet osoba, među kojima je i podnositelj predstavke, zbog sumnje da predstavljaju terorističku prijetnju ustavnom poretku i sigurnosti. Podnositelju predstavke je istog mjeseca određen pritvor zbog rizika od bijega ili ometanja istrage. Pritvor je kasnije zamijenjen 30-dnevnim kućnim pritvorom. U razdoblju od ožujka do lipnja 2019. godine kućni pritvor produljen je pet puta zbog rizika od bijega ili ometanja istrage. U srpnju 2019. godine kućni pritvor je ukinut jer je podnositelju predstavke u drugom pokrenutom kaznenom postupku određen pritvor. U međuvremenu, u svibnju 2019. godine, podignuta je i potvrđena optužnica protiv četiri osobe, uključujući i podnositelja predstavke. Presudom prvostupanjskog suda iz srpnja 2021. godine podnositelj predstavke je osuđen na šest godina i tri mjeseca zatvora. Kazneni postupak je još uvijek u tijeku.

b) Drugi kazneni postupak protiv podnositelja predstavke

Javni tužitelj je u lipnju 2019. godine pokrenuo istragu protiv podnositelja predstavke zbog zlouporabe službenog položaja, zajedno sa još deset osoba. Istog mjeseca podnositelju predstavke je određen pritvor u trajanju od trideset dana. U kolovozu 2019. godine odlukom po žalbi pritvor je zamijenjen 30-dnevnim kućnim pritvorom koji je trajao do rujna 2019. godine. U prosincu 2019. godine podnositelj predstavke je optužen za zlouporabu službenog položaja. Kućni pritvor mu je produljen još 15 puta zbog rizika od bijega. U veljači 2021. godine kućni pritvor je ukinut jer je podnositelju predstavke određen kućni pritvor u drugom kaznenom postupku. Kazneni postupak je u tijeku pred prvostupanjskim sudom.

Podnositelj predstavke se, između ostalog, žalio na nedostatak relevantnih i dovoljnih razloga za njegovo lišavanje slobode i nedostatak brzog preispitivanja lišenja slobode prema članku 5. st. 1., 3. i 4. Konvencije.

Ocjena Europskog suda

a) Mjesto lišenja slobode i razdoblje koje treba uzeti u obzir

Europski sud (u daljnjem tekstu: Sud) istaknuo je da se za ocjenu razloga za ograničenje slobode primjenjuju isti kriteriji bez obzira na mjesto gdje je podnositelj predstavke pritvoren. U smislu pritužbe na temelju članka 5. stavak 3. Konvencije, Sud je kumulativno uzeo u obzir cijelo razdoblje koje je podnositelj predstavke u predmetnom postupku proveo u pritvoru i kućnom pritvoru. Sud je utvrdio da je u tom predmetu relevantno razdoblje za pritužbu podnositelja predstavke prema članku 5. stavak 3. Konvencije počeo u veljači 2019. godine i završio u veljači 2021. godine, kada je njegov kućni pritvor u drugom kaznenom postupku obustavljen. Shodno tome, razdoblje koje treba uzeti u obzir je dvije godine i tri dana. U kontekstu dva kaznena postupka, podnositelj predstavke je kontinuirano lišen slobode od veljače 2019. do veljače 2021. godine.

b) U pogledu razumnosti trajanja i opravdanosti lišenja slobode

Sud je konstatirao da je pritvor podnositelju predstavke u razdoblju od veljače do lipnja 2019. godine, te od lipnja do prosinca 2019. godine određen zbog opasnosti od bijega ili ometanja istrage. Također, Sud je istaknuo da je i nakon podizanja optužnice kućni pritvor podnositelju predstavke u razdoblju od prosinca 2019. do veljače 2021. godine bio utemeljen isključivo na riziku od bijega. Sud je ukazao da su razlozi navedeni u svim nalozima za produljenje pritvora od prosinca 2019. do veljače 2021. godine bili vrlo slični i ponavljali su se, te da sudovi nisu izvršili suštinsku analizu osobnih okolnosti podnositelja predstavke. Sudovi nisu proveli odgovarajuću ocjenu opravdanosti kontinuiranog kućnog pritvora podnositelja predstavke unatoč proteklom vremenu. Svi nalozi o produljenju pritvora sadržavali su izjavu da bi druge alternativne mjere koje bi zamijenile kućni pritvor bile neadekvatne. Međutim, osim službene izjave u tom smislu, domaći sud nije dao nikakve konkretne razloge za taj zaključak na temelju osobnih okolnosti podnositelja predstavke. Sud koji je odlučivao o žalbama podnositelja predstavke nije otklonio te nedostatke. Njegove odluke ostale su na sličan način uopćene i ponavljajuće. Sud je smatrao da su domaći sudovi, propuštajući da se bave konkretnim činjenicama i pozivajući se samo na težinu optužbi i moguću kaznu, najmanje od prosinca 2019. godine produljili lišavanje slobode podnositelju predstavke zbog razloga koji, iako su bili „relevantni“, nisu bili „dovoljni“. Sud je zaključio da je došlo do povrede članka 5. stavak 3. Konvencije.

c) U odnosu na navode u svezi s brzinom preispitivanja u smislu članka 5. stavak 4. Konvencije

Sud je ukazao da je postupak za preispitivanje pritvora u konkretnom slučaju trajao između 18 i 28 dana. Sud je podsjetio na raniju praksu u kojoj je utvrdio da su takva odlaganja prekomjerna. Sud je također ukazao da su u više navrata drugostupanjske odluke donesene vrlo blizu isteka razdoblja kućnog pritvora, te da takva praksa žalbu protiv prvostupanjskog rješenja o lišenju slobode čini uzaludnom i lišava je suštine. Sud je naveo da je podnositelj predstavke izjavljivao više žalbi na prvostupanjske naloge. Dok podnositelj predstavke mora očekivati da takva praksa može utjecati na duljinu sudskog preispitivanja, sama ta činjenica ne može opravdati sveukupno kašnjenje u odlučivanju o tim žalbama. Slična razmatranja važe i za činjenicu da su, u nekim slučajevima, viši sudovi održali javnu sjednicu ili ročište. Sud je također ukazao da su dostava žalbe podnositelja predstavke javnom tužitelju i dostava njegovog odgovora na žalbu podnositelju predstavke proceduralni koraci za osiguranje kontradiktornosti postupka i jednakosti stranaka, što nužno utječe na duljinu postupka. Međutim, podsjetio je da je na državi da organizira svoj pravosudni sustav na takav način da omogući sudovima da ispoštuju zahtjeve iz članka 5. stavak 4. Konvencije. Sud je utvrdio da domaći sudovi nisu ispoštovali uvjet „brzine“ sadržan u članku 5. stavak 4. Konvencije te je utvrdio povredu.