Uhićenje po odluci inspektora, bez prethodnog sudskog naloga • Pravo na odštetu nije osigurano s dovoljnim stupnjem sigurnosti • Povreda članka 5. Europske konvencije
Činjenice predmeta i navodi podnositelja predstavke
Protiv podnositelja predstavke je 25. siječnja 2019. godine pokrenuta kaznena istraga zbog neovlaštenog ometanja komunikacijskih sustava i kreiranja, skladištenja i distribucije zlonamjernog softvera i pornografskog materijala. Dana 11. srpnja 2019. godine izvršen je pretres hotelske sobe u kojoj su se u to vrijeme nalazili podnositelj predstavke i njegov poslovni partner. Prema izvješću o pretresu, oduzeti su laptop i mobilni telefoni. Po završetku pretresa inspektor je uhitio podnositelja predstavke zbog sumnje da je počinio kazneno djelo čuvanja, širenja i distribucije pornografskog materijala. Njegovo uhićenje je izvršeno bez prethodnog sudskog naloga. U izvješću o uhićenju navedeno je da je uhićenje izvršeno na temelju članka 208. stavak 1. Zakonika o kaznenom postupku iz 2012. godine (u daljnjem tekstu: ZKP) i da je podnositelj predstavke uhićen na temelju iskaza očevica ili žrtve ili na temelju jasnih znakova da je počinio kazneno djelo. U izvješću o uhićenju nisu navedene dodatne pojedinosti. Pečerski okružni sud je 12. srpnja 2019. godine odbio inspektorov zahtjev i podnositelju predstavke odredio kućni pritvor tijekom noćnih sati. Sud je utvrdio da postoji utemeljena sumnja da je počinio kaznena djela za koja je osumnjičen, ali da nema dovoljno osnove za njegovo zadržavanje u pritvoru. Okružni sud je 28. studenog 2019. godine odlučio da preventivnu mjeru preinači u puštanje na slobodu. Stranke nisu obavijestile Sud o ishodu kaznene istrage.
Podnositelj predstavke se žali da je njegovo uhićenje 11. srpnja 2019. godine bez prethodnog sudskog naloga bilo nezakonito i proizvoljno i u suprotnosti sa člankom 5. stavak 1. Konvencije, te da nije imao izvršno pravo na naknadu štete za svoje protupravno uhićenje i pritvor, što je u suprotnosti sa člankom 5. stavak 5. Konvencije.
Ocjena Suda
Članak 5. stavak 1. Konvencije
Podnositelj predstavke žali se prema članku 5. stavak 1. Konvencije da je njegovo uhićenje bez prethodnog sudskog naloga bilo nezakonito. Podnositelj predstavke je naveo da izvješće o uhićenju nije sadržavalo jasne razloge koji bi mogli opravdati njegovo uhićenje „bez naloga“. Sud je naveo da opći pravni standard uhićenja osumnjičenog u Ukrajini zahtijeva sudjelovanje suca u postupku prije samog uhićenja, davanjem odobrenja za takvo uhićenje. Među strankama je nesporno da je uhićenje podnositelja predstavke izvršeno pozivanjem na članak 208. ZKP-a koji, uzet zajedno sa člankom 29. Ustava Ukrajine, sadrži iscrpnu listu iznimki i čini pravnu osnovu u ukrajinskom pravnom sustavu za uhićenje osumnjičenog bez prethodnog sudskog naloga.
Sud je napomenuo da je „zakonitost” lišenja slobode prema domaćem zakonu primarna stvar, ali ona nije uvijek odlučujuća jer se Sud mora uvjeriti da je bila kompatibilna sa svrhom članka 5. stavak 1. Konvencije, a to je da se spriječi da osobe budu lišene slobode na proizvoljan način. Nadalje, da bi se lišenje slobode smatralo slobodnim od proizvoljnosti nije dovoljno da se ova mjera izvrši u skladu s nacionalnim zakonom, već to također mora biti neophodno u danim okolnostima. U svezi s tim, Sud je dalje naveo da je u izvješću o uhićenju članak 208. stavak 1. ZKP-a naveden kao pravna osnova za uhićenje podnositelja predstavke bez prethodnog sudskog naloga. Ovu odredbu, u kojoj se navode iznimke od općeg pravila prema kojem je za uhićenje pojedinca potrebna sudska odluka, trebalo je usko tumačiti. Nadalje, specifični razlozi koji opravdavaju primjenu jedne od iznimki koje su iscrpno navedene morali su biti nedvosmisleno utvrđeni u vrijeme poduzimanja takve mjere. Sud se dalje poziva na članak 208. stavak 5. ZKP-a koji predviđa da izvješće o uhićenju pojedinca mora sadržavati razloge za to uhićenje. Ovo je posebno relevantno u okolnostima ovog slučaja, u kojem je odredba članka 208. stavak 1. ZKP-a samo spomenuta, dok ni izvješće o uhićenju ni izvješće o pretresu nisu sadržavali nikakve konkretne informacije, niti su se oslanjali na bilo kakve konkretne okolnosti koje bi objasnile koje je kazneno djelo podnositelj predstavke počinio prije uhićenja ili koji znaci jasno ukazuju na to da je upravo počinio kazneno djelo. Stoga se ne može tvrditi da su se vlasti suočile s žurnom situacijom koja spada u jednu od iznimki prema članku 208. stavak 1. ZKP-a kao što je, primjerice uhićenje osobe in flagrante delicto. Sud je utvrdio da su uhićenje i pritvor podnositelja predstavke između 11. i 12. srpnja 2019. godine na temelju odluke inspektora bili nespojivi sa zahtjevima iz članka 5. stavak 1. Konvencije, te da je došlo do povrede te odredbe.
Članak 5. stavak 5. Konvencije
Sud je podsjetio da je članak 5. stavak 5. Konvencije ispoštovan kada je moguće podnijeti zahtjev za naknadu štete zbog lišenja slobode u uvjetima suprotnim st. 1., 2., 3. ili 4. tog članka. Pravo na odštetu navedeno u stavku 5. stoga pretpostavlja da su domaći organ ili institucija Konvencije utvrdili povredu jednog od drugih stavaka. U ovom slučaju Sud je utvrdio povredu članka 5. stavak 1. Konvencije. Slijedi da je članak 5. stavak 5. Konvencije primjenjiv. Sud stoga mora utvrditi ima li podnositelj predstavke izvršno pravo na naknadu štete na domaćoj razini. Sud je istaknuo da je pitanje naknade za nezakonito pritvaranje u Ukrajini regulirano Zakonom o postupku podnošenja zahtjeva za naknadu štete prouzročene građanima nezakonitim radnjama istražnih organa, organa pretkaznene istrage, tužiteljstva i sudova. Pravo na odštetu nastaje kada je nezakonitost pritvora utvrđena sudskom odlukom. Sud dalje napominje da sve dok je uhićenje podnositelja predstavke u formalnom skladu s domaćim zakonodavstvom za njega je nemoguće tražiti odštetu u tom pogledu na nacionalnoj razini. Nadalje, Sud je istaknuo da u Ukrajini ne postoji zakonski predviđena procedura za pokretanje postupka za traženje odštete zbog lišavanja slobode koje je odlukom Suda proglašeno suprotnim jednom od stavaka članka 5. Konvencije. To znači da jedno od načela članka 5. stavak 5., koje se ogleda u tome da efektivno uživanje prava na obeštećenje mora biti osigurano s dovoljnim stupnjem sigurnosti, nije ispunjeno u ovom slučaju. Sud je utvrdio da je došlo do povrede članka 5. stavak 5. Konvencije.
