Kazneni postupak • Nepristran sud • Uključivanje bivšeg glavnog tužitelja u vijeće Vrhovnog suda koje je odlučivalo o žalbi podnositelja predstavke dovoljno je da dovede u sumnju objektivnu nepristranost tog suda • Kršenje članka 6. Europske konvencije

Činjenice

Podnositelj predstavke je bio jedan od lidera političke stranke Ujedinjenog nacionalnog pokreta. Također je obnašao i dužnost gradonačelnika Tbilisija. Podnositelj predstavke je u prosincu 2013. godine, nakon istrage koju je vodilo Glavno tužiteljstvo, optužen za tešku pronevjeru. Gradski sud u Tbilisiju prekvalificirao je optužbu za tešku pronevjeru i podnositelja predstavke, zajedno sa četvoricom njegovih suokrivljenih, osudio za prekoračenje službenih ovlasti na jednu godinu, tri mjeseca i dvadeset i dva dana zatvora. Osuda podnositelja predstavke potvrđena je u žalbenom postupku. Dva tužitelja Glavnog tužiteljstva podnijela su žalbu Vrhovnom sudu u svezi s pravnim pitanjima. Predmet je u konačnici dodijeljen vijeću od troje sudaca, koje je uključivalo bivšeg glavnog tužitelja Sh. T. Vijeće je žalbu Tužiteljstva proglasilo prihvatljivom. Odvjetnik podnositelja predstavke podnio je zahtjev Vrhovnom sudu tražeći izuzeće Sh. T. iz vijeća jer je prethodno obnašao dužnost glavnog tužitelja Gruzije. Vrhovni sud je u vijeću od dvoje sudaca odbio kao neutemeljen zahtjev podnositelja predstavke za izuzeće Sh. T. jer okolnosti navedene u zahtjevu za izuzeće nisu bile dovoljne da dovedu u sumnju nepristranost. Vrhovni sud je naveo da obrana nije potkrijepila tvrdnju da je Sh. T. u prethodnom svojstvu glavnog tužitelja donio bilo koju proceduralnu ili drugu odluku u svezi s predmetom podnositelja predstavke. Nakon toga, Vrhovni sud je, uz sudjelovanje Sh. T. i bez održavanja usmene rasprave, izmijenio kvalifikaciju kaznenog djela i osudio podnositelja predstavke na devet godina zatvora. Na temelju Zakona o amnestiji, a s obzirom na razdoblje koje je već proveo u pritvoru, ta nova kazna je smanjena na tri godine, dva mjeseca i osam dana zatvora.

Navodi podnositelja predstavke

Podnositelj predstavke se žali da vijeće Vrhovnog suda koje je ispitalo njegov slučaj nije bilo  „neovisan i nepristran sud utemeljen zakonom“ s obzirom na to da je Sh. T. koji je sudjelovao u radu vijeća Vrhovnog suda bivši glavni tužitelj Gruzije koji je imenovan u Vrhovni sud. Pozvao se na povredu prava iz članka 6. stavak 1. Europske konvencije.

Ocjena Europskog suda

Europski sud je naveo da je strah podnositelja predstavke od nedostatka nepristranosti proizašao iz činjenice da je Sh. T., koji je sudjelovao u radu vijeća Vrhovnog suda koje je donijelo presudu, prethodno bio na dužnosti glavnog tužitelja, konkretno u razdoblju kada je predmet podnositelja predstavke razmatrao žalbeni sud i kada je Tužiteljstvo pripremalo žalbu Vrhovnom sudu.

U pogledu subjektivnog testa, Europski sud je istaknuo da nije dokazano niti je argumentirano da je Sh. T. imao ili izrazio bilo kakva osobna uvjerenja koja bi mogla dovesti u sumnju njegovu subjektivnu nepristranost.

U pogledu objektivnog testa, Europski sud je naveo da podnositelj predstavke nije podnio nijedan dokaz koji pokazuje da je Sh. T. imao dvostruku ulogu u kaznenom postupku koji se vodio protiv njega. Europski sud je podsjetio na svoju praksu da sama činjenica da je sudac nekada bio član ureda javnog tužitelja nije razlog za bojazan da je nepristran.

Europski sud je konstatirao da je Sh. T. predvodio državno tužiteljstvo kada je predmet podnositelja predstavke razmatrao žalbeni sud i kada je istražna jedinica Glavnog tužiteljstva donijela odluku da podnese žalbu Vrhovnom sudu. Sh. T. je tako bio na vrhuncu onoga što se čini kao hijerarhijska struktura, sa svim tužiteljima koji su mu bili podređeni. Europski sud je također konstatirao da je u skladu sa Zakonom o tužiteljstvu on mogao davati upute bilo kome od njih, uključujući i svog prvog zamjenika koji je bio odgovoran za nadzor istražne jedinice zadužene za slučaj podnositelja predstavke i mogao je tražiti ažurirane informacije od podređenih tužitelja u svezi s napretkom u predmetu podnositelja predstavke.

Uzimajući u obzir ulogu i opsežne ovlasti glavnog tužitelja prema relevantnom nacionalnom zakonodavstvu te imajući u vidu politički osjetljiv kontekst u kojem je vođeno suđenje podnositelju zahtjeva, Europski sud je smatrao da je Sh. T., u najmanju ruku, morao biti upoznat, u vrijeme dok je bio glavni tužitelj, o internim informacijama o strategiji Tužiteljstva u vođenju kaznenog postupka koji se vodio protiv podnositelja predstavke. Ta realnost je morala biti očita vanjskom objektivnom promatraču. Prema mišljenju Europskog suda, u posebnim okolnostima tog slučaja postojale su uvjerljive činjenice koje su mogle izazvati objektivno opravdanu sumnju u nepristranost Sh. T. U svezi s tim, Europski sud nije prihvatio tvrdnju Vlade da se ključna faza u kaznenom postupku koji se vodio protiv podnositelja predstavke odigrala prije imenovanja Sh. T. na čelo Tužiteljstva. Činjenica da je odluku o podnošenju žalbe Vrhovnom sudu, koja je na kraju dovela do pravne prekvalifikacije radnji podnositelja predstavke i povećanja njegove zatvorske kazne, donijelo Glavno tužiteljstvo za vrijeme dok je Sh. T. bio tužitelj je samo po sebi dovoljno da pobije taj argument.

Europski sud je ukazao da je bitno u tom kontekstu naglasiti važnost osiguranja objektivne nepristranosti, a time i povjerenja u pravosudni sustav. U konkretnom slučaju, uzimajući u obzir sve specifične okolnosti, posebno veliku političku osjetljivost suđenja podnositelju predstavke, zajedno s ulogom i ovlastima glavnog tužitelja u tužiteljstvu u Gruziji, Europski sud je zaključio da je uključivanje bivšeg glavnog tužitelja u sudsko vijeće koje je odlučivalo o slučaju podnositelja predstavke bilo dovoljno da dovede u sumnju objektivnu nepristranost Vrhovnog suda u odlučivanju o žalbi podnositelja predstavke.

Utvrdio je da je došlo do povrede članka 6. stavak 1. Europske konvencije.