Stav Okružnog suda da rok za podnošenje prijedloga za protuizvršenje računa od dana kada je revizijska odluka kojom je ukinuta pravomoćna isprava dostavljena odvjetniku koji je apelante zastupao u pravomoćno okončanom parničnom postupku, bez obzira na to što su apelanti osobno podnijeli reviziju, zbog čega im je prijedlog za protuizvršenje odbačen kao nepravovremen i zbog čega su onemogućeni da bez meritornog ispitivanja prijedloga ostvare svoja prava, krši načelo prava na pravično suđenje iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije.
• Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP-2229/07 od 17. prosinca 2009. godine, stavak 35., objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine" broj 23/10, postupak izvršenja/protuizvršenja, utvrđena povreda članka 6. Europske konvencije i članka II/3.(e) Ustava BiH

Ustavni sud zaključuje da postoji povreda prava na pravično suđenje iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije u situaciji kada Vrhovni sud nije temeljito obrazložio jesu li i u kojoj mjeri nezakoniti dokazi koji su, u smislu pozitivnih zakonskih odredaba, trebali biti izuzeti utjecali na zakonitost i pravilnost presude.
• Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP-3225/07 od 14. travnja 2010. godine, stavak 41., objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine" broj 95/10, nezakonit dokaz, utvrđena povreda članka 6. Europske konvencije i članka II/3.(e) Ustava BiH

Pored činjenice da takvim postupcima Vrhovni sud stvara različitu praksu u istim činjeničnim i pravnim situacijama bez bilo kakvog, a pogotovo bez objektivnog obrazloženja svog postupanja, koje je uz sve to i različito, Ustavni sud ukazuje da se iz obrazloženja presude Vrhovnog suda ne može zaključiti da se Vrhovni sud prilikom tumačenja i primjene odredbe članka 143. ZOR-a bavio pitanjem šta je ratio legis članka 143. ZOR-a. Vrhovni sud je prilikom konkretnog odlučivanja očigledno propustio obrazložiti zašto bi cilj zakonodavca, kada je usvajao odredbu članka 143. ZOR-a, bilo rješavanje radnopravnog statusa radnika na čekanju i onih radnika koji nisu imali uređen radnopravni status samo za razdoblje od obraćanja poslodavcu do 5. svibnja 2000. godine, kada je ex lege prestao radni odnos svim radnicima na čekanju i onima koji se smatraju radnicima na čekanju ukoliko ih poslodavac do tog datuma nije pozvao na posao. Također, Vrhovni sud nije obrazložio zbog kojeg razloga je, u slučaju da je njegovo tumačenje odredbe članka 143. ZOR-a valjano, uopće relevantan datum 31. prosinca 1991. godine, koji je zakonodavac propisao kao relevantan datum kada su osobe bile u radnom odnosu. Dalje, Vrhovni sud je propustio obrazložiti značaj članka 143. ZOR-a za radnike koji su posao de facto izgubili nakon 31. prosinca 1991. godine, ili im je nakon tog datuma radnopravni status bio neodređen u oba slučaja zbog ratnih sukoba. Vrhovni sud nije obrazložio ni na koji bi način, u slučaju kada bi se članak 143. ZOR-a mogao tumačiti na način na koji ga je Vrhovni sud tumačio, u konkretnom slučaju tim radnicima, zbog kojih je članak 143. ZOR-a i uspostavljen, radni staž bio povezan kako bi mogli ostvariti barem pravo na mirovinu i kako u slučaju da nastave raditi ne bi imali prekid staža osiguranja od sedam ili osam godina.
• Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP-2270/07 od 14. travnja 2010. godine, stavak 25., objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine" broj 67/10, utvrđena povreda članka 6. Europske konvencije i članka II/3.(e) Ustava BiH

Ustavni sud ne može prihvatiti ni argumente redovnog suda da ne postoji mogućnost izvršenja uzimajući u obzir izvršenikovu organizacijsku shemu u kojoj nema odgovarajućeg radnog mjesta za apelanta. Istina je da u toj shemi nije predviđeno radno mjesto pomoćnika direktora, koje poslove je obavljao apelant prije nezakonitog otkaza. Međutim, to nikako ne znači da redovni sud, zbog izvršenikove postojeće organizacijske sheme, može zaključiti da je izvršenje nemoguće i obustaviti predmetni izvršni postupak, pogotovo imajući u vidu da je pravomoćnom presudom, čije izvršenje apelant traži, utvrđeno da je apelantu kod izvršenika radni odnos prestao nezakonito. Dakle, prema mišljenju Ustavnog suda, iz obrazloženja osporenih rješenja proizlazi da su redovni sudovi u konkretnom slučaju proizvoljno primijenili odredbu članka 63. stavak 3. ZIP-a kada su obustavili postupak izvršenja pravomoćne sudske odluke.
• Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP-2968/07 od 29. lipnja 2010. godine, stavak 36., objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine" broj 95/10, utvrđena povreda članka 6. Europske konvencije i članka II/3.(e) Ustava BiH

Ustavni sud smatra da su u konkretnom slučaju redovni sudovi, na temelju relevantnih odredaba zakona, utvrdili da je tužbeni zahtjev apelanata neutemeljen, pri čemu su u odlukama dali jasna i detaljna obrazloženja za takav zaključak, koja, prema mišljenju Ustavnog suda, ne ukazuju na bilo kakvu proizvoljnost u odlučivanju. U kontekstu navedenog, Ustavni sud zapaža da su redovni sudovi u svojim odlukama dali ocjenu svih provedenih dokaza, kako onih koje su predložili apelanti tako i dokaza tuženog. Naime, sudovi su nesporno utvrdili da tuženi u spornom razdoblju, koji je relevantan za primjenu članka 143. ZOR-a, nije primio druge osobe iste struke kao i apelanti. Zbog toga se taj predmet u bitnom razlikuje od predmeta broj AP-1093/07, jer je tuženi dokazao da osporavana rješenja nisu donesena suprotno odredbama članka 143. ZOR-a. Iz navedenog proizlazi da procjena dokaza u osporenoj odluci nije bila očigledno proizvoljna, niti je dokazni postupak zloupotrijebljen na štetu apelanata, u smislu prava na pravičan postupak, niti je apelantima tijekom postupka nametan bilo kakav pretjeran teret u smislu dokazivanja svojih navoda.
• Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP-2074/07 od 24. rujna 2010. godine, stavak 36., objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine" broj 48/11, uspostava radnopravnog odnosa;
• Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP-1589/08 od 9. veljače 2011. godine, objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine" broj 48/11, nema povrede članka 6. Europske konvencije ni članka II/3.(e) Ustava BiH

Ustavni sud zaključuje da je prekršeno pravo na pravično suđenje iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije jer je Kantonalni sud u vrijeme presuđenja zanemario striktne odredbe Zakona o Centralnoj banci Bosne i Hercegovine kojim je propisana isključiva primjena konvertibilne marke kao jedinog zakonitog sredstva plaćanja u BiH. Osim toga, na taj način Kantonalni sud nije poštovao načelo pravičnosti kao temeljni standard pri odlučivanju o naknadi štete zbog smrti bliske osobe.
• Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP-3627/07 od 25. rujna 2010. godine, stavak 42., objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine" broj 26/11, naknada štete, denominacija i konverzija, utvrđena povreda članka 6. Europske konvencije i članka II/3.(e) Ustava BiH

Ustavni sud zaključuje da postoji povreda prava na pravično suđenje iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije kada su redovni sudovi arbitrarno primijenili odredbe materijalnog prava kojima su utvrđena pitanja zastarjelosti izvršenja izrečene kazne pristupajući izvršenju kazne iako je nastupila relativna zastara njezinog izvršenja.
• Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP-2402/08 od 25. ožujka 2011. godine, stavak 31., objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine" broj 81/11, kazneni postupak, utvrđena povreda članka 6. Europske konvencije i članka II/3.(e) Ustava BiH

Ustavni sud ističe da činjenica da je žalbu izjavio tužitelj koji nije zastupao optužnicu s obzirom na relevantne odredbe ZKPBD i činjenice konkretnog predmeta, suprotno navodima apelanata, sama po sebi ne pokreće pitanje pravičnosti postupka u smislu članka 6. stavak 1. Europske konvencije. S obzirom na navedeno, Ustavni sud smatra da su navodi apelanata o povredi prava na pravično suđenje iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije očigledno (prima facie) neutemeljeni.
• Odluka o dopustivosti broj AP-3808/08 od 12. svibnja 2011. godine, stavak 19., nema povrede članka 6. Europske konvencije ni članka II/3.(e) Ustava BiH

Imajući u vidu da su redovni sudovi na temelju dokaza provedenih u postupku utvrdili da je apelant počinio kazneno djelo 28. veljače 1998. godine, te da se takvo utvrđenje sudova ne doima proizvoljno, kao ni obrazloženja sudova koja su dali za takvo činjenično utvrđenje, Ustavni sud smatra da nema proizvoljnosti u pogledu primjene odredaba materijalnog prava prilikom utvrđivanja vremena počinjenja kaznenog djela, kao i računanja zastarjelosti kaznenog gonjenja uzimajući kao vrijeme počinjenja kaznenog djela 28. veljače 1998. godine, a ne 3. siječnja 1998. godine, kako je apelant smatrao da je trebalo. S obzirom na to da je kao vrijeme izvršenja kaznenog djela S. B. (izvršitelj glavnog djela) utvrđen 28. veljače 1998. godine, radnje pomagača, u konkretnom slučaju apelanta, bez obzira na to jesu li prethodno učinjene, u pogledu vremena izvršenja određene su vremenom izvršenja glavnog kaznenog djela. Stoga, Ustavni sud smatra da su Kantonalni i Vrhovni sud dali dovoljno i jasno obrazloženje u pogledu utvrđenog činjeničnog stanja i primjene odredaba pozitivnopravnih propisa, odnosno iz takvog obrazloženja ne proizlazi da su postojale okolnosti koje isključuju kazneno gonjenje, odnosno da je nastupila zastarjelost kaznenog gonjenja u vrijeme donošenja presude Vrhovnog suda.
• Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP-806/08 od 23. rujna 2011. godine, stavak 44., zastarjelost kaznenog gonjenja, nema povrede članka 6. Europske konvencije ni članka II/3.(e) Ustava BiH

Ustavni sud smatra da je Vrhovni sud, zaključujući da je apelantici prestalo stanarsko pravo u smislu odredaba članka 16. stavak 2. Zakona o prestanku primjene, očigledno proizvoljno primijenio relevantne odredbe Zakona o prestanku primjene. Također, Ustavni sud smatra da je Vrhovni sud pri donošenju svoje odluke propustio uzeti u obzir relevantne odredbe Obiteljskog zakona (kojima su regulirani imovinski odnosi između bračnih supružnika), kao i odredbe Zakona o stambenim odnosima (koje reguliraju određivanje nositelja stanarskog prava nakon razvoda braka). Stoga, Ustavni sud smatra da je osporenom odlukom Vrhovnog suda povrijeđeno apelantičino pravo na pravično suđenje iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije.
• Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP-2697/08 od 12. listopada 2011. godine, stavak 39., objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine" broj 99/11, povreda članka 6. Europske konvencije i članka II/3.(e) Ustava BiH

Ustavni sud zaključuje da postoji povreda prava na pravično suđenje iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije kada je Vrhovni sud na arbitraran način primijenio odredbe Zakona o nasljeđivanju i ZOO-a, utvrđujući da je predmetni ugovor o doživotnom izdržavanju ništav, premda nije utvrdio da u konkretnom slučaju postoji bilo koji razlog za ništavost propisan odredbama navedenih zakona.
• Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP-3650/08 od 12. listopada 2011. godine, stavak 31., povreda članka 6. Europske konvencije i članka II/3.(e) Ustava BiH

Postoji povreda prava na pravično suđenje iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine kada je Vrhovni sud, prilikom odlučivanja o reviziji u postupku u kojem se odlučivalo o tome jesu li zakonita rješenja donesena u disciplinskom postupku, očigledno proizvoljno primijenio pozitivnopravne propise, odnosno primijenio je odredbu članka 78. stavak 2. kojim je regulirana zastara vođenja disciplinskog postupka umjesto odredbu članka 81. stavak 4. Zakona o radnim odnosima, kojom je propisan rok od 30 dana u kojem se disciplinski postupak mora okončati.
• Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP-2443/08 od 25. listopada 2011. godine, stavak 41., objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine" broj 104/11, radni spor, povreda članka 6. Europske konvencije i članka II/3.(e) Ustava BiH

Ustavni sud zaključuje da postoji povreda prava na pravično suđenje iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije s obzirom na to da su redovni sudovi opojnu drogu koja je nađena koristili kao dokaz u kaznenom postupku, točnije rečeno, to je bio de facto jedini izravan dokaz kojim se apelant teretio za predmetno kazneno djelo, a taj dokaz pribavljen je proizvoljnom primjenom članka 120. stavak 3. ZKPRS. Prema mišljenju Ustavnog suda, taj dokaz (opojna droga) nema potrebnu kvalitetu da bi sudovi na njemu mogli temeljiti svoje odluke, kao što je učinjeno u konkretnom slučaju, te su na takav način donesene arbitrarne odluke kojima je prekršeno apelantovo pravo na pravično suđenje. Osim toga, Ustavni sud zaključuje da postoji povreda prava na pravično suđenje iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije s obzirom na to da je nesporno da nadležni tužitelj u konkretnom slučaju nije izvršio otvaranje i pregled predmeta privremeno oduzetih od apelanta u skladu s imperativnim odredbama st. 1. i 2. članka 135. ZKPRS.
• Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP-291/08 od 19. studenog 2011. godine, stavak 55., kvaliteta dokaza, povreda članka 6. Europske konvencije i članka II/3.(e) Ustava BiH

Dakle, budući da Kantonalni sud nije ispravio propust Općinskog suda, te da ni on nije odlučio o cjelokupnom tužbenom zahtjevu, za Ustavni sud je neupitno da je Kantonalni sud u osporenoj presudi proizvoljno primijenio pozitivnopravne propise, i to kako one koji se tiču primjene materijalnog prava (ZOO-a, odnosno Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o utvrđivanju i načinu izmirenja unutarnjih obveza FBiH), tako i procesne (čl. 2. i 176. ZOO-a), koji ga obvezuju da se kreće u okviru postavljenog zahtjeva, odnosno da odluči o glavnoj stvari i sporednim tražbinama, što je u konkretnom slučaju očigledno propustio učiniti, a što predstavlja kršenje apelantovog ustavnog prava na pravično suđenje iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije.
• Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP-846/09 od 23. veljače 2012. godine, stavak 42., prava iz radnog odnosa, kamata, povreda članka 6. Europske konvencije i članka II/3.(e) Ustava BiH

Ustavni sud je ustanovio da je u konkretnom slučaju Apelacijsko odjeljenje Suda BiH propustilo primijeniti odredbu članka 3a. Zakona o prestanku primjene Zakona o napuštenim stanovima, koja regulira pitanje povrata tzv. vojnih stanova onim nositeljima stanarskih prava koji su nakon 19. svibnja 1992. godine ostali u službi u bilo kojim oružanim snagama izvan teritorija Bosne i Hercegovine. Ustavni sud ponavlja da navedenu odredbu nije problematizirao ni Europski sud u presudi Đokić. Naime, suština presude Đokić je da se podnositelju prijave omogući adekvatna kompenzacija zbog lišavanja prava na povrat stanova (restitucija). Ustavni sud ponavlja svoj stav izražen u Odluci broj U-15/11 da „po sustavu Europske konvencije, nacionalne vlasti su te koje daju inicijalnu procjenu i postojanje problema od javnog interesa koji zahtijeva mjere lišavanja imovine i korektivnih postupaka koji se trebaju poduzeti. Dakle, prema sustavu Europske konvencije, država ima širok stupanj slobodne procjene pri određivanju toga što je od općeg interesa povodom rješavanja složenih pitanja kao što je i pitanje povrata tzv. vojnih stanova. Ustavni sud smatra da je i članak 3a. Zakona o prestanku primjene Zakona o napuštenim stanovima rezultat takve slobode procjenjivanja i već je u svojoj Odluci broj U-83/03 utvrdio da je u skladu sa člankom 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju, jer uspostavlja pravičnu ravnotežu između javnog interesa i nositelja stanarskog prava".
• Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP-1527/11 od 15. svibnja 2012. godine, stavak 51., objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine" broj 56/12, stanovi JNA, nema povrede članka 6. Europske konvencije ni članka II/3.(e) Ustava BiH

Ustavni sud zaključuje da nije povrijeđeno apelantičino pravo na pravično suđenje iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije kada je drugostupanjski sud preinačio prvostupanjsku odluku i odbio apelantičin tužbeni zahtjev da joj se naknada za ishranu tijekom rada (topli obrok) za razdoblje nakon stupanja na snagu Općeg kolektivnog ugovora (8. rujna 2005. godine) isplati prema odredbama Granskog kolektivnog ugovora iz 2000. godine, budući da Tuzlanski kanton nije zaključio niti pristupio Granskom kolektivnom ugovoru iz 2000. godine (Odluka Ustavnog suda broj AP-1315/06), a pravna praznina koja je postojala u svezi s određivanjem visine naknade iz radnog odnosa (plaće, regres, topli obrok) namještenicima organa uprave i sudske vlasti u Tuzlanskom kantonu popunjena je Općim kolektivnim ugovorom koji je stupio na pravnu snagu 8. rujna 2005. godine, kojim je utvrđena visina navedenih naknada.
• Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP-3417/08 od 15. svibnja 2012. godine, stavak 71., objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine" broj 44/12, prava iz radnog odnosa, primjena Granskog i Općeg kolektivnog ugovora, nema povrede članka 6. Europske konvencije ni članka II/3.(e) Ustava BiH

Ustavni sud zaključuje da postoji kršenje prava na pravično suđenje iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije kada su nadležni sudovi arbitrarno primijenili odredbe čl. 12. i 54. ZPP-a u apelantičinom slučaju, tumačeći da se utvrđivanje postojanja izvanbračne zajednice smatra utvrđivanjem činjenice, a ne pravnog odnosa, budući da niti jedna zakonska odredba ne upućuje na takvo tumačenje, već da, naprotiv, iz odredaba čl. 2., 213., 230–234., 263. i 380. Obiteljskog zakona proizlazi da se radi o pravnom odnosu.
• Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP-2900/09 od 13. lipnja 2012. godine, stavak 35., objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine" broj 64/12, postupak utvrđivanja postojanja izvanbračne zajednice, povreda članka 6. Europske konvencije i članka II/3.(e) Ustava BiH

Ustavni sud zaključuje da postoji povreda apelantičinog prava na pravično suđenje iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije zbog proizvoljne primjene važećeg Zakona o prekršajima, tj. u situaciji kad je Kantonalni sud proizvoljno primijenio pozitivnopravne propise zbog nastupanja zastare vođenja predmetnog prekršajnog postupka.
• Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP-3317/09 od 19. srpnja 2012. godine, stavak 32., objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine" broj 79/12;
• Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP-3672/09 od 13. studenog 2012. godine, objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine" broj 101/12, prekršajni postupak, zastara, povreda članka 6. Europske konvencije i članka II/3.(e) Ustava BiH

Ne postoji povreda prava na pravično suđenje iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i prava na imovinu iz članka II/3.(k) Ustava Bosne i Hercegovine u situaciji kada nije utvrđena proizvoljna primjena Zakona o stambenim odnosima i Zakona o prodaji stanova na temelju kojih su redovni sudovi usvojili tužbeni zahtjev prvotužitelja i drugotužitelja, odnosno odbili apelantov protutužbeni zahtjev kada nisu postojali zakonski uvjeti da se utvrdi ništavost rješenja o dodjeli spornog stana, te kada nije izostalo obrazloženje redovnih sudova u pogledu suštinskog pitanja u tom sporu.
• Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP-2283/09 od 28. rujna 2012. godine, stavak 43., objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine" broj 93/12, nema povrede članka II/3.(e) Ustava BiH

Člankom V. navedenog Zakona o porezu na promet nekretnina koji je važio u vrijeme donošenja prvostupanjskog rješenja kojim je utvrđena osnovica za obračun poreza na promet nekretnina predmetnog poslovnog prostora i izvršen obračun poreza (29. svibnja 2008. godine) nije propisano oslobađanje od plaćanja poreza na promet nekretnina prilikom prve prodaje novosagrađenog poslovnog prostora, već je navedenom zakonskom odredbom propisano da se porez na promet ne plaća kada se vrši „prva prodaja još nenastanjene novosagrađene stambene zgrade ili novosagrađenog stana kao posebnog dijela zgrade". Ustavni sud primjećuje da je člankom 6. stavak 1. točka d) „novog" Zakona o prometu nekretnina Zeničko-dobojskog kantona, koji je stupio na pravnu snagu 8. travnja 2009. godine, propisano da se porez na promet nekretnina ne plaća „kada se vrši prva prodaja još nenastanjene novosagrađene stambene zgrade ili novosagrađenog stana kao posebnog dijela zgrade ili novosagrađene poslovne zgrade ili novosagrađenog poslovnog prostora kao posebnog dijela zgrade". Dakle, predmetna kupoprodaja poslovnog prostora nije obuhvaćena odredbama o oslobađanju od plaćanja poreza iz članka 5. toč. od 1. do 10. Zakona o porezu na promet nekretnina koji je primijenjen na konkretan slučaj i kojim odredbama su izričito propisani slučajevi kada se ne plaća porez na promet nekretnina. U osporenim odlukama je obrazloženo da se u konkretnom slučaju ne može raditi o dvostrukom oporezivanju apelanta jer je potpuno različita osnova plaćanja PDV-a i poreza na promet nekretnina, te da Zakon o porezu na promet nekretnina u Zeničko-dobojskom kantonu ne isključuje svoju primjenu u odnosu na utvrđivanje obveze plaćanja PDV-a, a, također, u svojim odredbama Zakon o PDV-u ne isključuje na bilo koji način primjenu Zakona o porezu na promet nekretnina u Zeničko-dobojskom kantonu.
• Odluka o dopustivosti broj AP-3247/09 od 23. studenog 2012. godine, stavak 20.;
• Odluka o dopustivosti broj AP-3242/09 od 22. ožujka 2013. godine, stavak 15., navodno dvostruko oporezivanje, apelacija očigledno (prima facie) neutemeljena

Ustavni sud zaključuje da postoji kršenje prava na pravično suđenje iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije kada su redovni sudovi proizvoljno primijenili odredbe ZPP-a o naknadi troškova parničnog postupka na način da su, u situaciji u kojoj je apelant povukao tužbu kada je tuženi ispunio svoju obvezu nakon podnošenja tužbe za koju je tuženi dao povoda, jer je bio u docnji, primijenili odredbe ZPP-a koje reguliraju pitanje naknade troškova parničnog postupka kada tužitelj u cijelosti izgubi parnicu, vezujući svoju odluku za trenutak početka parnice, a ne parničnog postupka, umjesto da su primijenili odredbu članka 390. stavak 1. ZPP-a koja explicite regulira situaciju u kojoj je tužitelj koji povuče tužbu dužan protivnoj stranci nadoknaditi troškove parničnog postupka, osim ako je povlačenje tužbe uslijedilo nakon što je tuženi ispunio zahtjev.
• Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP-2405/09 od 13. veljače 2013. godine, stavak 39., objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine" broj 25/13, troškovi postupka, povreda članka 6. Europske konvencije i članka II/3.(e) Ustava BiH

Ustavni sud zaključuje da postoji povreda prava na pravično suđenje iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije kada su redovni sudovi arbitrarno primijenili odredbe procesnog zakona i apelanta proglasili odgovornim za kazneno djelo na temelju dokaza pribavljenih tijekom provođenja posebne istražne radnje – prikriveni informator, koja se prema zakonu nije mogla narediti za konkretno kazneno djelo.
• Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP-1158/10 od 28. veljače 2013. godine, stavak 55., objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine" broj 27/13, posebne istražne radnje – informant, povreda članka 6. Europske konvencije i članka II/3.(e) Ustava BiH

Ustavni sud zaključuje da postoji povreda prava na pravično suđenje iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije kada je redovni sud u razrješenju spora proisteklog iz formularnog ugovora, primjenjujući odredbe Općih uvjeta koji su činili njegov sastavni dio, zanemario relevantne odredbe materijalnog prava čija primjena nije ograničena, ili isključena Općim uvjetima, a koje su bile od odlučnog značaja za razrješenje spornog odnosa.
• Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP-1336/10 od 25. travnja 2013. godine, stavak 29., objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine" broj 41/13, potraživanja po osnovi isporučene električne energije, povreda članka 6. Europske konvencije i članka II/3.(e) Ustava BiH

Ustavni sud zapaža da je Okružni sud pogrešno primijenio važeći Zakon o prekršajima kada je obustavio prekršajni postupak protiv odgovorne osobe. Naime, prema prijelaznim odredbama važećeg Zakona o prekršajima, u predmetnom postupku se primjenjivao stari Zakon o prekršajima (koji su sudovi, zaista, i primjenjivali u predmetnom postupku), čijom je odredbom članka 68. stavak 3. propisano da se zastarjelost za pokretanje i vođenje prekršajnog postupka prema odgovornoj osobi u pravnoj osobi ocjenjuje prema zastarjelosti za poduzimanje prekršajnog postupka prema pravnoj osobi, ako je za isti prekršaj propisana kazna i za pravnu osobu. Međutim, Ustavni sud smatra da ta činjenica (obustava prekršajnog postupka protiv odgovorne osobe) u okolnostima konkretnog slučaja sama po sebi ne može predstavljati povredu apelantovih ustavnih prava. To zbog toga što Ustavni sud nije ustanovio proizvoljnost u utvrđivanju činjenica i primjeni materijalnog prava kad su redovni sudovi u osporenim odlukama, primjenom relevantnih odredaba Zakona o trgovini i Zakona o prekršajima, kao nesporno utvrdili da prekršajni postupak protiv apelanta nije zastario.
• Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP-1315/10 od 12. lipnja 2013. godine, stavak 41., prekršajni postupak, nema povrede članka 6. Europske konvencije ni članka II/3.(e) Ustava BiH

Ustavni sud zaključuje da postoji povreda prava na pravično suđenje iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije kada je apelacijsko vijeće Suda BiH, odlučujući samo o žalbi apelantovog branitelja, preinačilo rješenje na njegovu štetu, vraćajući ga u procesni položaj koji je imao prije podnošenja zahtjeva, kršeći na taj način odredbe procesnog prava, ispitujući po službenoj dužnosti osporeno rješenje i u dijelu na koji žalbom nije ukazano, kršeći na taj način institut zabrane preinačenja na teže (reformatio in peius).
• Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP-4533/12 od 12. lipnja 2013. godine, stavak 34., objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine" broj 58/13, zamjena kazne zatvora novčanom kaznom, povreda članka 6. Europske konvencije i članka II/3.(e) Ustava BiH

Ustavni sud primjećuje da u ZKP-u iz 1998. godine nije bio propisan rok u kojem se mora donijeti odluka kojom se vrijednost dana na ime jamstva koje je propalo ima uplatiti u proračun kantona. U svezi s tim, Ustavni sud ukazuje da propašću jamstva prestaju sva prava onog tko je dao jamstvo. Odlučna činjenica za propast jamstva mora nastupiti prije nego što je protekao rok zastarjelosti izvršenja izrečene kazne zatvora. U suprotnom, pošto se garancije jamstva protežu do stupanja na izdržavanje izrečene kazne zatvora, kada takva mogućnost više ne postoji zbog proteka zastarnog roka, ni jamstvo više nema svrhu i mora biti vraćeno onom tko ga je dao. Međutim, kada je jamstvo propalo prije proteka zastarnog roka za izvršenje izrečene kazne, činjenica da je nakon toga nastupila zastarjelost izvršenja izrečene kazne ne može utjecati na pravo onog tko je dao jamstvo da traži njegovo vraćanje. U tom smislu, bez značaja za ostvarivanje tog prava jeste i rješenje suda kojim se vrijednosti propalog jamstva imaju uplatiti u proračun kantona i rok u kojem se takva rješenja imaju donijeti, odnosno jesu li, kao i u konkretnom slučaju, donesena nakon što je protekao rok zastarjelosti izvršenja izrečene kazne zatvora. Ustavni sud zaključuje da su neutemeljeni apelantovi navodi da su redovni sudovi arbitrarno primijenili pravo i tako povrijedili pravo na pravično suđenje iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije.
• Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP-1679/10 od 12. lipnja 2013. godine, st. 37. i 38., objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine" broj 57/13, kazneni postupak u kojem je određeno da apelantu ne pripada pravo na povrat iznosa jamčevine zbog očiglednog apelantovog izbjegavanja da pristupi sudu, nema povreda članka 6. Europske konvencije ni članka II/3.(e) Ustava BiH

Ustavni sud zaključuje da postoji kršenje apelantovog prava na pravično suđenje iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine jer je sud pri donošenju svoje odluke očigledno proizvoljno primijenio relevantne odredbe ZIP-a, budući da je rješenjem o izvršenju nametnuo izvršeniku drugačiju obvezu od one koja je utvrđena izvršnom ispravom.
• Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP-3144/13 od 17. rujna 2013. godine, stavak 35., objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine" broj 80/13, izvršni postupak, povreda članka 6. Europske konvencije i članka II/3.(e) Ustava BiH

Ustavni sud zaključuje da postoji povreda prava na pravično suđenje iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije kada su redovni sudovi u konkretnom slučaju proizvoljno utvrdili činjenice i na tako utvrđene činjenice proizvoljno primijenili materijalno pravo, zaključujući da u okolnostima konkretnog slučaja nije nastupila zastarjelost kaznenog gonjenja, što predstavlja zakonsku prepreku za pokretanje i vođenje kaznenog postupka, temeljeći takav stav na zaključku da je tijek zastarjelosti prekinut radnjom koja ne zadovoljava kriterij procesne radnje propisan zakonom koja se poduzima radi gonjenja učinitelja zbog učinjenog kaznenog djela.
• Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP-3105/12 od 22. listopada 2013. godine, stavak 74., objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine" broj 92/13, zastarjelost kaznenog gonjenja, povreda članka 6. Europske konvencije i članka II/3.(e) Ustava BiH

Ustavni sud zaključuje da postoji kršenje prava na pravično suđenje iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije kada su redovni sudovi odbili apelantov tužbeni zahtjev za naknadu štete zbog nezaključenja ugovora, jer apelant nije, u skladu s odredbama članka 183. ZOO-a, prethodno pismeno zatražio od tuženog zaključenje ugovora i pored toga što je prvostupanjski sud utvrdio da je apelant dopisom obavijestio tuženog o pretrpljenoj šteti i njezinoj visini zbog nezaključenja ugovora.
• Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP-2941/10 od 22. listopada 2013. godine, stavak 29., objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine" broj 89/13, naknada štete u vidu trpljenja zbog neuvođenja u posao za čije je vršenje apelant odabran na tenderu, povreda članka 6. Europske konvencije i članka II/3.(e) Ustava BiH

Ustavni sud zaključuje da ne postoji povreda prava na pravično suđenje iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. st. 1., 2. i 3.(d) Europske konvencije kada redovni sudovi u postupku utvrđivanja činjenica i izvođenja dokaza, posebno dokaza pribavljenih tijekom provođenja posebnih istražnih radnji – prikrivenog istražitelja nisu arbitrarno primijenili odredbe procesnog zakona.
• Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP-5746/10 od 15. siječnja 2014. godine, stavak 48., objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine" broj 19/14, kazneni postupak, informant, nema povrede članka 6. Europske konvencije ni članka II/3.(e) Ustava BiH

Ustavni sud zaključuje da postoji kršenje prava na pravično suđenje iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije budući da iz obrazloženja osporene presude proizlazi da je Okružni sud proizvoljno primijenio odredbe članka 6. Zakona o koncesijama („Službeni glasnik RS" br. 25/02 i 91/06) i članka 3. stavak 2. i članka 43. stavak 3. Zakona o Vladi RS.
• Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP-1761/10 od 27. rujna 2013. godine, stavak 53., objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine" broj 84/13;
• Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP-1757/10 od 23. siječnja 2014. godine, stavak 30., objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine" broj 26/14, poništenje odluke o dodjeli koncesije, povreda članka 6. Europske konvencije i članka II/3.(e) Ustava BiH

Ustavni sud zaključuje da postoji kršenje prava na pravično suđenje iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine u odnosu na primjenu procesnog prava kada su redovni sudovi, odlučujući u parničnom postupku zbog naknade razlike plaća, izašli izvan okvira svoje stvarne nadležnosti i bavili se ocjenom suglasnosti Zakona o porezu na dohodak s Ustavom FBiH, što je u nadležnosti Ustavnog suda FBiH.
• Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP-2840/13 od 12. veljače 2014. godine, stavak 37., objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine" broj 17/14, potraživanja tužitelja-sudaca Kantonalnog suda vezana za isplatu razlike između isplaćene umanjene plaće obračunate nakon donošenja Zakona o porezu na dohodak i plaće koja je prije toga isplaćivana tužiocima, povreda članka 6. Europske konvencije i članka II/3.(e) Ustava BiH

Ustavni sud zaključuje da postoji kršenje prava na pravično suđenje iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije kada je Kantonalni sud pri donošenju svoje odluke arbitrarno primijenio odredbu članka IV.a Odluke o izmjenama i dopunama Odluke o privremenom uređivanju prodaje stanova i članka 5. Zakona o prestanku primjene Zakona o napuštenim stanovima.
• Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP-5595/10 od 12. veljače 2014. godine, stavak 34., objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine" broj 17/14, utvrđivanje prava na zaključenje ugovora o korištenju stana, povreda članka 6. Europske konvencije

S obzirom na to da je člankom 5. Zakona o plaćama kao kriterij za ostvarivanje dodatka za radni staž propisana svaka navršena godina radnog staža, te da ni tim, niti nekim drugim propisom nije regulirano da se pojam radni staž odnosi samo na radni staž ostvaren u BiH, ili samo radni staž upisan u radnu knjižicu, ili da se radni staž koji će biti priznat kao mirovinski staž bilo u BiH ili u nekoj drugoj državi ne može računati kao radni staž na temelju kojeg se isplaćuje dodatak za radni staž, Ustavni sud smatra da je Kantonalni sud arbitrarno tumačio i primijenio materijalno pravo kada je zaključio da apelantu ne pripada pravo iz članka 5. Zakona o plaćama jer se radi o radnom stažu koji nije ostvaren u BiH, odnosno o radnom stažu koji će apelantu biti priznat kao mirovinski staž.
• Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP-4771/13 od 12. ožujka 2014. godine, stavak 46., objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine" broj 30/14;
• Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP-1623/13 od 8. svibnja 2014. godine, objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine" broj 46/14, utvrđivanje visine minulog rada, povreda članka 6. Europske konvencije i članka II/3.(e) Ustava BiH