Postupak kojim se određuje iznos troškova postupka se mora sagledavati kao sastavni dio postupka u cjelini i, u skladu s tim, kao dio „utvrđivanja građanskih prava i obveza" (vidi Europski sud za ljudska prava, Robins protiv Ujedinjenog Kraljevstva, presuda od 23. rujna 1997. godine, stavak 25.f).
• Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP-1365/05 od 29. rujna 2006. godine, stavak 21., objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine" broj 9/07, građanski postupak, troškovi postupka/odvjetnička tarifa, nema povrede članka 6. Europske konvencije ni članka II/3.(e) Ustava BiH

Pravo stranca da ostane u određenoj zemlji ubraja se u djelokrug javnopravnih ovlasti određene države koji je isključen iz djelokruga članka 6. stavak 1. Europske konvencije.

Praksa Europskog suda za ljudska prava u Strasbourgu izričito se temelji na stavu da je odlučivanje o kretanju i boravku stranaca a, analogno tome, i odluka o protjerivanju stranca iz Bosne i Hercegovine isključiva nadležnost državnih organa, te da se ne može podvesti pod koncept „građanskih prava i obveza" zaštićen člankom 6. Europske konvencije.
• Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP-1788/05 od 20. rujna 2006. godine, st. 33–35, objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine" broj 9/07, protjerivanje stranca

Postupak koji se odnosi na utvrđivanje ništavosti ugovora je građanskopravne prirode, pa je članak 6. stavak 1. Europske konvencije primjenjiv u tom predmetu.
• Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP-1605/05 od 20. listopada 2006. godine, stavak 30., objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine" broj 11/07

Sudski postupak radi utvrđivanja da je odluka o prestanku radnog odnosa nezakonita je građanskopravne prirode.
• Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP-2144/05 od 20. listopada 2006. godine, stavak 26., objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine" broj 12/07

Postupak koji se tiče prava na rad i isplate neisplaćenih plaća je građanskopravne prirode, pa i kada se kao poslodavac pojavljuje javna ustanova.
• Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP-2405/05 od 16. siječnja 2007. godine, stavak 29., objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine" broj 70/07;
• Odluka o dopustivosti i meritumu broj U-116/03 od 15. lipnja 2004. godine, stavak 31., objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine" broj 40/04

Ishod akcesornog postupka po prijedlogu za delegaciju mjesne nadležnosti u kojem je odlučivano o procesnim pitanjima nije odlučujući za utvrđivanje apelantovih građanskih prava i obveza.
• Odluka o dopustivosti broj AP-2950/06 od 6. ožujka 2007. godine;
• Odluka o dopustivosti broj AP-923/06 od 5. travnja 2007. godine, delegiranje mjesne nadležnosti, apelacija ratione materiae nedopustiva

U svezi s pitanjem primjenjivosti članka 6. stavak 1. Europske konvencije na postupak naknade troškova postupka u izvršnom postupku i utvrđivanja apelantovih „građanskih prava i obveza" u takvom postupku, Ustavni sud ukazuje na svoju praksu i praksu Europskog suda za ljudska prava prema kojim se garancije članka 6. stavak 1. Europske konvencije primjenjuju i na postupak koji se tiče određivanja iznosa troškova postupka, koji se mora sagledavati kao nastavak parnice o glavnom pitanju i, u skladu s tim, kao dio „utvrđivanja građanskih prava i obveza" (vidi, mutatis mutandis, Odluku Ustavnog suda broj AP-85/04 od 18. ožujka 2005. godine i presudu Europskog suda za ljudska prava Robins protiv Ujedinjenog Kraljevstva od 23. rujna 1997. godine, stavak 25.f). Dalje, prema praksi Ustavnog suda i Europskog suda za ljudska prava, izvršenje presude koju donese bilo koji sud mora biti promatrano kao integralni dio „suđenja" u smislu članka 6. Europske konvencije (vidi, inter alia, Odluku Ustavnog suda broj AP-2653/05 od 12. rujna 2006. godine i presudu Europskog suda za ljudska prava Golder protiv Ujedinjenog Kraljevstva od 7. svibnja 1974. godine, serija A-18, str. 16–18, st. 34–36.). S obzirom na iznesena načela, Ustavni sud zaključuje da je članak 6. stavak 1. Europske konvencije primjenjiv na konkretan slučaj.
• Odluka o dopustivosti broj AP-1525/06 od 26. lipnja 2007. godine, stavak 9.;
• Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP-128/06 od 10. siječnja 2008. godine, stavak 22., izvršni postupak, naknada troškova postupka

Ishod akcesornog postupka povodom zahtjeva za izuzeće izvršnog službenika, suca i predsjednika suda u kojem je odlučivano o procesnim pitanjima nije odlučujući za utvrđivanje apelantovih građanskih prava i obveza.
• Odluka o dopustivosti broj AP-2138/07 od 13. rujna 2007. godine, stavak 10., apelacija ratione materiae inkompatibilna s Ustavom

U slučaju obligacijskopravne prirode, apelant ima zaštićeno „građansko pravo" samo u slučaju da zakon omogućava apelantu da bezuvjetno stekne određenu imovinu (opravdano očekivanje) putem sklopljenog pravnog posla.
• Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP-2195/06 od 18. listopada 2007. godine, stavak 34., objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine" broj 6/08, pravo na pravično suđenje, pravo na imovinu, proizvoljna primjena zakona, promet vrijednosnih papira, utvrđena povreda članka 6. Europske konvencije i članka II/3.(e) Ustava BiH

Ustavni sud podsjeća na to da je u pojedinim predmetima, neovisno o tome što se radi o osobama koje su praktično imale status javnih službenika, razmatrao navode apelanata o kršenju prava na pravično suđenje iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije, te predmete takvih osoba tretirao kao i ostale sporove iz radnih odnosa, te ih, ovisno o činjenicama svakog konkretnog predmeta, rješavao kroz dopustivost ili meritum. U svezi s tim, Ustavni sud konstatira da je i Europski sud u predmetu Vilho Eskelinen i dr. protiv Finske (presuda od 19. travnja 2007. godine, broj aplikacije 63235/00, st. od 42. do 62.) preispitao svoju dosadašnju praksu, te zaključio da je za isključivanje državnih službenika iz zaštite predviđene člankom 6. stavak 1. Europske konvencije nužno kumulativno ispunjenje dvaju uvjeta. „Prvo, država, u domaćem pravu, mora izričito isključiti pristup sudu za određenu poziciju ili kategoriju osoblja. Drugo, isključivanje mora biti opravdano i utemeljeno na objektivnim razlozima interesa države", te da „ništa ne opravdava isključivanje običnih radnih sporova iz jamstava na temelju članka 6. – onih koji se odnose na plaću, nadoknadu drugih prava tog tipa – na temelju zasebne naravi odnosa između određenih državnih službenika i države. Ustvari, postoji presumpcija da se članak 6. primjenjuje". S obzirom na navedeno, budući da u konkretnom slučaju niti jednim propisom Bosne i Hercegovine nije regulirano da apelant kao državni službenik nema pravo na pristup sudu, te imajući u vidu pobijane presude redovnih sudova, nesporno je da je apelant prema domaćem pravu imao pristup sudu, pa je, prema tome, članak 6. stavak 1. Europske konvencije primjenjiv na apelantov slučaj.
• Odluka o dopustivosti broj AP-2231/06 od 23. studenog 2007. godine, st. 10–13; primjena članka 6. Europske konvencije kada je riječ o državnim službenicima, izmjena prakse Europskog suda za ljudska prava u predmetu Pellegrin protiv Francuske

Članak 6. Europske konvencije je primjenjiv u situaciji kada se apelant poziva na pravo u pogledu iznosa koji se može izračunati u skladu s validnom pravnom mjerom kao što su odredbe članka 48. stavak 3. Zakona o odvjetništvu Republike Srpske („Službeni glasnik Republike Srpske" broj 37/02), kada javna vlast nije koristila diskrecijsko pravo u njegovu ili njezinu korist, a kada je apelant učinio sve što je bilo potrebno da bi stekao pravo da primi taj iznos.
• Odluka o dopustivosti broj AP-1918/06 od 25. siječnja 2008. godine, stavak 9., primjena Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika

U predmetnom slučaju apelant navodi da, u skladu sa zakonom, ima pravo tražiti povrat naplaćene akcize, što se ima smatrati imovinom. Nesporno je da je pravo na imovinu „građansko pravo". Također je jasno da je spor koji se javio između apelanta i državnih organa spor o apelantovom pravu na imovinu. Stoga, bez obzira na činjenicu da su o ovom pitanju u prva dva stupnja odlučili porezni organi, spor je ekonomske prirode i pripada djelokrugu članka 6. stavak 1. Europske konvencije koji je primjenjiv u konkretnom predmetu (vidi Ustavni sud, Odluka broj AP-28/02 od 15. lipnja 2004. godine, objavljena u „Službenom glasniku BiH" broj 34/04 od 18. kolovoza 2004. godine).
• Odluka o dopustivosti broj AP-1284/06 od 11. ožujka 2008. godine, stavak 8., plaćanje akciza, apelacija očigledno (prima facie) neutemeljena

Ustavni sud konstatira da je predmetni izvanparnični postupak pokrenut po apelantovom prijedlogu o prijemu novčane naknade – novca u sudski depozit u korist Brčko distrikta BiH, a da je Osnovni sud, na temelju odredaba čl. od 193. do 200. Zakona o izvanparničnom postupku, koje su po svojoj prirodi odredbe procesnog karaktera i reguliraju situacije u kojima je nadležni sud dužan primiti u sudski depozit novac i hartije od vrijednosti, uz primjenu materijalnopravnog propisa, jer se radi o točno određenom odnosu obligacijskopravnog karaktera, i to Zakona o obligacijskim odnosima, kojim su regulirani uvjeti predaje u sudski depozit, apelantov prijedlog odbio. Ustavni sud konstatira da se u konkretnom izvanparničnom postupku nije raspravljalo o građanskim pravima i obvezama s obzirom na to da su ona određena ranije zaključenim ugovorom, već je u navedenom postupku odlučeno jesu li ispunjeni uvjeti za predaju novca u sudski depozit ili ne.
• Odluka o dopustivosti broj AP-3296/07 od 17. travnja 2008. godine, stavak 8.

Stavljanje pod nadzor i smještanje u Imigracijski centar stranaca u okviru postupka o pravu na boravak o kojem još nije odlučeno, ili zbog nacionalne sigurnosti, ubraja se u domenu javnog prava svake zemlje. Iz toga proizlazi da članak 6. stavak 1. Europske konvencije nije primjenjiv u konkretnom slučaju.
• Odluka o dopustivosti broj AP-3307/08 od 28. ožujka 2009. godine, stavak 35., apelacija je u odnosu na pravo na pravično suđenje ratione materiae inkompatibilna s Ustavom BiH

Imajući u vidu prirodu spora u ovom predmetu i stav Europskog suda da je 1. stavak članka 6. Europske konvencije primjenjiv u izvanparničnom postupku uređenja međa, budući da je to pitanje blisko povezano s opsegom vlasništva i da je odlučno za djelotvorno vršenje prava podnositelja zahtjeva, tj. za slobodu uživanja njegovog vlasništva (vidi Europski sud, Debelić protiv Hrvatske, presuda od 12. listopada 2006. godine, aplikacija broj 9235/04), Ustavni sud zaključuje da je primjenjiv članak 6. stavak 1. Europske konvencije na konkretan slučaj.
• Odluka o dopustivosti broj AP-655/07 od 10. lipnja 2009. godine, stavak 9., primjena članka 6. Europske konvencije na izvanparnični postupak uređenja međa

Ustavni sud zapaža da se u konkretnom slučaju radi o situaciji u kojoj je predmetni sudski postupak pokrenuo I. H., apelantičin umrli muž, te u kojem se odlučivalo o osnovanosti njegovog tužbenog zahtjeva za rješavanje pitanja isplate dospjelih, a neisplaćenih invalidnina. Međutim, Ustavni sud naglašava da, iako se u predmetnom sudskom postupku nije odlučivalo o apelantičinom tužbenom zahtjevu, ipak je ishod predmetnog postupka odlučujući za apelantičina prava i obveze, pa apelantica ima pravni interes, odnosno aktivnu legitimaciju da podnese apelaciju u svoje ime u pogledu predmetnog sudskog postupka i zaštite prava koja joj pripadaju prema Ustavu Bosne i Hercegovine i Europske konvencije.
• Odluka o dopustivosti broj AP-1648/08 od 24. lipnja 2009. godine, stavak 6.

U konkretnom slučaju Ustavni sud zapaža da se u izvanparničnom postupku pojavio „spor" koji se tiče načina podjele imovine, a odnosi se na pitanje je li moguća fizička dioba, ili je jedina opcija prodaja nekretnine. Ustavni sud smatra da odluka o tom „sporu" može imati odlučujući utjecaj na neka druga apelantova građanska prava (npr., pravo na dom), te da je, stoga, članak 6. stavak 1. Europske konvencije primjenjiv.
• Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP-264/07 od 3. srpnja 2009. godine, stavak 31., objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine" broj 82/09, izvanparnični postupak radi diobe nekretnine je postupak u kojem se utvrđuju građanska prava i obveze

U predmetnom ostavinskom postupku bili su određivani točni vlasnički dijelovi apelanata na ostaviteljičinoj imovini. U konkretnom slučaju ishod takvog postupka, u kojem se apelantima kao nasljednicima određuju tačni vlasnički dijelovi na ostaviteljičinim nekretninama, prema mišljenju Ustavnog suda, jeste „odlučujući za građanska prava i obveze" apelanata, a takvi postupci su zaštićeni člankom 6. stavak 1. Europske konvencije.
• Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP-512/07 od 3. srpnja 2009. godine, stavak 23., objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine" broj 82/09, ostavinski postupak

Postupak izvršenja u konkretnom slučaju u odnosu na apelante pokreće nova pitanja u svezi s primjenom odredaba ZIP-a s obzirom na to da je izvršenje provedeno na nekretninama koje nisu bile predmet izvršenja a u kojim su živjeli apelanti do uvođenja tražitelja izvršenja u posjed. Navedeno ukazuje na to da se u konkretnom slučaju radi o postupku u kojem se utvrđuju građanska prava i obveze u smislu članka 6. stavak 1. Europske konvencije, zbog čega je članak 6. stavak 1. Europske konvencije primjenjiv.
• Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP-2621/07 od 2. prosinca 2009. godine, stavak 30., objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine" broj 23/10, izvršni postupak, apelant je izvršenik u postupku, apelacija ratione materiae dopustiva, utvrđena povreda članka 6. Europske konvencije i članka II/3.(e) Ustava BiH

Pravo na zaštitu vitalnog interesa iz Ustava Republike Srpske je pravo političke prirode koje se ne ubraja u opseg „građanskih prava i obveza" budući da je taj termin shvaćen u smislu članka 6. stavak 1. Europske konvencije.
• Odluka o dopustivosti broj AP-2821/09 od 26. ožujka 2010. godine, st. 14. i 33., objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine" broj 51/10

Ustavni sud zapaža da se u predmetnom postupku, koji je okončan Presudom Vrhovnog suda broj Uvl-90/05 od 12. prosinca 2007. godine, nije odlučivalo o apelantičinim građanskim pravima, već o utemeljenosti žalbenih i tužbenih navoda apelantičinog oca Ranka Kneževića. Međutim, Ustavni sud, također, zapaža da je apelantici kao djetetu umrlog korisnika osobne mirovine Ranka Kneževića privremenim rješenjem prvostupanjskog organa priznato pravo na obiteljsku mirovinu počev od 5. srpnja 2006. godine u iznosu od 211,47 KM uz obrazloženje da će se konačno rješenje donijeti po okončanju postupka koji se vodi pred redovnim sudom. Stoga, Ustavni sud smatra da su apelantičina prava dovedena u pitanje odlukama koje se osporavaju apelacijom s obzirom na to da apelantica svoje pravo na obiteljsku mirovinu crpi iz prava koja su predmet raspravljanja u osporenim odlukama, odnosno da se apelantica može smatrati „neizravnom žrtvom" kršenja prava na koja se poziva u apelaciji.
• Odluka o dopustivosti broj AP-774/08 od 13. listopada 2010. godine, stavak 26., objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine" broj 24/11, retroaktivna uplata doprinosa

Ustavni sud je ustanovio da je u glavnom postupku, odnosno upravnom sporu, apelant tužbom tražio zaštitu svojih imovinskih prava putem zahtjeva da se utvrdi da je nezakonito rješenje Povjerenstva od 9. ožujka 2010. godine a kojim se apelantu oduzima dozvola za upravljanje i zabranjuje raspolaganje imovinom Zatvorenog investicijskog fonda. Pri tome Ustavni sud smatra da apelant upravlja Fondom po osnovi ugovora od 22. travnja 2009. godine i ostvaruje upravljačku proviziju u mjesečnom iznosu od 100.000,00 KM, odnosno 1.200.000,00 KM godišnje. Iz navedenog proizlazi da je svrha apelantove tužbe u upravnom sporu zaštita apelantovih imovinskih interesa u koje se dira rješenjem Povjerenstva od 9. ožujka 2010. godine. Cilj apelantovog zahtjeva za odgađanje izvršenja rješenja Povjerenstva od 9. ožujka 2010. godine je također bio da se zaštiti apelantov imovinski interes koji bi došao u pitanje izvršenjem rješenja Povjerenstva od 9. ožujka 2010. godine, čiju zakonitost apelant osporava u glavnom postupku. Stoga, proizlazi da je postupak za donošenje osporenog rješenja bio odlučujući za djelotvorno ostvarivanje apelantovih građanskih prava. Prema tome, Ustavni sud, uzimajući u obzir kriterije koje je uspostavio Europski sud, smatra da se na postupak donošenja osporenog rješenja primjenjuju garancije članka 6. Europske konvencije.
• Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP-1676/10 od 27. studenog 2010. godine, stavak 34., objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine" broj 24/11, izmjena prakse prema kojoj su apelacije koje se odnose na privremene mjere odbacivane kao ratione materiae nedopustive:  nova  praksa  podrazumijeva da se standardi prava na pravično suđenje pod određenim uvjetima primjenjuju i na postupke u kojima se odlučuje o privremenim mjerama pred redovnim sudovima

Prije daljnje rasprave o predmetu u svezi s pravom na pravično suđenje, Ustavni sud podsjeća na svoju najnoviju praksu u predmetu broj AP-3080/09 od 25. rujna 2010. godine („Službeni glasnik BiH" broj 48/11), koji se odnosio na razrješenje apelanta – suca u postupku pred VSTV-om, a zatim je Sud BiH, povodom apelantove žalbe, donio odluku kojom se žalba odbija u kojoj je potencirano pitanje je li članak 6. stavak 1. Europske konvencije primjenjiv na apelantov slučaj s njegovog „građanskog" ili „kaznenog" aspekta. U citiranoj Odluci broj AP-3080/09 Ustavni sud je analizirao svoju dosadašnju praksu i praksu Europskog suda (Olujić protiv Hrvatske, presuda od 5. veljače 2009. godine, broj zahtjeva 22330/05), te je zaključio da su članak II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članak 6. stavak 1. Europske konvencije primjenjivi na apelantov slučaj s aspekta garancije koju pruža „građanska" razina prava na pravično suđenje. Isto se odnosi na konkretni predmet, te će Ustavni sud ispitati slučaj u svjetlu zaštite apelantovih „građanskih prava", koju pružaju članak II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članak 6. stavak 1. Europske konvencije.
• Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP-147/09 od 23. ožujka 2012. godine, stavak 59., objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine" broj 31/12;
• Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP-3080/09 od 25. rujna 2010. godine, st. 36–39., objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine" broj 48/11, razrješenje suca u postupku pred VSTV-om, nema povrede članka 6. Europske konvencije

Ustavni sud prvenstveno ukazuje da se predmetni postupak odnosi na utvrđivanje utemeljenosti kaznene optužbe protiv drugoapelanta koji stoga u predmetnom postupku uživa garancije prava na pravično suđenje iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. Europske konvencije. S druge strane, prvoapelant kao treća (pravna) osoba kojoj je u navedenom postupku oduzeta imovina na temelju odredaba Zakona o oduzimanju imovine stečene izvršenjem kaznenog djela, također, uživa garancije prava na pravično suđenje s građanskopravnog aspekta, pa će, s obzirom na navedeno, Ustavni sud u konkretnom slučaju ispitati je li predmetni postupak bio pravičan na način na koji to zahtijevaju navedene odredbe. Što se tiče primjenjivosti članka 6. stavak 1. Europske konvencije u građanskom kontekstu u odnosu na prvoapelanta, Ustavni sud se poziva na svoju praksu izraženu u odlukama broj U-122/03 od 27. listopada 2004. godine (objavljena u „Službenom glasniku BiH" broj 24/05) i broj AP-2062/11 od 17. srpnja 2014. godine u kojima je, u sličnim činjeničnim okolnostima, zaključeno da su sudovi odlučivali o apelantovom građanskom pravu u smislu da su ga lišili imovine tijekom kaznenog postupka vođenog protiv drugih osoba, odnosno je li apelantima kao osobama od kojih je osporenim odlukama oduzeta imovinska korist, a koji su u postupku sudjelovali isključivo kao svjedoci obrane, pružena puna procesna zaštita prilikom oduzimanja imovine. Stoga, Ustavni sud, podržavajući vlastitu praksu, nema razloga da u konkretnom slučaju dovodi u pitanje primjenjivost članka 6. stavak 1. Europske konvencije.
• Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP-1551/14 od 6. prosinca 2016. godine, stavak 22., kazneni postupak, oduzimanje imovine stečene kaznenim djelom, nema povrede članka 6. Europske konvencije ni članka II/3.(e) Ustava BiH

Ustavni sud, prije svega, zapaža da su predmet osporavanja apelacijom odluke donesene u postupku koji se odnosio na poništenje sporne odluke o imenovanju direktora Komisije za pravnu pomoć u Brčko distriktu, dakle radi se o odlukama donesenim u konkursnoj proceduri u kojoj su kao kandidati sudjelovali i apelanti, pa se stoga radilo o postupku u kojem je odlučivano o građanskim pravima apelanata, tako da je članak 6. stavak 1. Europske konvencije u konkretnom slučaju primjenjiv (vidi Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP-3528/13 od 15. rujna 2016. godine, stavak 33.).
• Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP-1842/14 od 11. siječnja 2017. godine, objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine" broj 12/17, konkursna procedura, nema povrede članka 6. Europske konvencije ni članka II/3.(e) Ustava BiH

U postupku koji je u svezi s pitanjima koja proizlaze iz načina ispunjavanja i predavanja dokumentacije potrebne za carinjenje robe i naplatu PDV-a utvrđuju se građanskopravna pitanja te je članak 6. stavak 1. Europske konvencije u takvim postupcima primjenjiv.
•    Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP-6787/18 od 15. srpnja 2020. godine, stavak 22.;
•    Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP-1160/20 od 20. listopada 2021. godine, stavak 29.

Spor u svezi s apelantovim zahtjevom za ispravak greške u katastarskom operatu na predmetnoj parceli ulazi u opseg zaštićenih građanskih prava u smislu ustavnog prava na pravično suđenje.
• Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP-4721/19 od 12. siječnja 2021. godine, stavak 20., povreda članka 13. Europske konvencije u svezi sa člankom 6. Europske konvencije i članka II/3.(e) Ustava BiH, pitanje efektivnosti zakonom propisanog pravnog lijeka – zahtjeva za izvanredno preispitivanje u upravnom sporu

Mijenjanje predmeta izvršenja i usvajanje prigovora treće osobe (apelantove supruge) da nekretnina na kojoj treba provesti izvršenje nije u apelantovom vlasništvu 1/1, te određivanje da će se izvršenje provesti na ½ nekretnine u apelantovom vlasništvu ne predstavlja utvrđivanje novih činjenica budući da u konkretnom slučaju nije došlo do promjene, odnosno do proširenja predmeta i sredstva izvršenja u odnosu na prvobitno utvrđeni predmet i sredstvo, nego je samo izmijenjen opseg izvršenja na predmetnoj nekretnini, pa je izvršenje, umjesto na cijeloj nekretnini, određeno samo na apelantovom suvlasničkom dijelu. Prema tome, Ustavni sud konstatira da u predmetnom izvršnom postupku nisu utvrđivana apelantova „nova građanska prava i obveze“ budući da su ona utvrđena u prethodno pravomoćno okončanom parničnom postupku. Slijedom toga, Ustavni sud zaključuje da izvršni postupak koji je rezultirao osporenim zaključkom Općinskog suda od 21. rujna 2020. godine ne uživa zaštitu i garancije iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije (vidi, mutatis mutandis, Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP-1955/19 od 25. lipnja 2019. godine, toč. od 24. do 29.).
•    Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP-3569/20 od 6. lipnja 2022. godine, stavak 23.