S obzirom na to da je cilj izrečene kazne u prekršajnom postupku prevencija i da predstavlja znatnu sumu novca, takva prekršajna djela, prema sudskoj praksi Europskog suda za ljudska prava, spadaju u djelokrug članka 6. Europske konvencije.
• Odluka broj U-19/00 od 4. svibnja 2001. godine, objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine" broj 27/01

Postupak u kojem su apelanti proglašeni krivim za privredni prijestup utemeljen je na zakonodavnoj regulativi koja je, u biti, po svojoj prirodi kaznena. Novčana kazna nametnuta apelantima je veliki novčani iznos. Uzimajući u obzir sve relevantne čimbenike, zaključeno je da apelanti imaju pravo na ukupnu proceduralnu zaštitu, koja je na raspolaganju pri utvrđivanju kaznene optužbe iz članka 6. Europske konvencije.
• Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP-223/02 od 23. srpnja 2004. godine, stavak 20., objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine" broj 43/04, postupak utvrđivanja odgovornosti za privredni prijestup

Obrnuto tumačenje članka 6. Europske konvencije, prema kojem bi se pravo na pravičan postupak garantiralo i nekome tko traži utvrđivanje osnovanosti kaznene optužbe protiv druge osobe, prevazilazilo bi okvire tumačenja članka 6. Europske konvencije.
• Odluka o dopustivosti broj AP-408/04 od 18. siječnja 2005. godine, stavak 11., obustava istrage u kaznenom postupku u kojem je apelant oštećeni

Da bi se odredilo je li suštinski karakter legislativne sheme kazneni, sudovi moraju razmotriti niz čimbenika, uključujući posebno: a) je li cilj ili jedan od ciljeva relevantnih zakona sprečavanje ili kažnjavanje određenog ponašanja; b) ako postoji cilj sprečavanja ili kažnjavanja, implicira li on ponašanje koje treba biti spriječeno ili kažnjeno (naprimjer, nepoštenje ili nebriga) i c) koja visina kazne se može nametnuti za sankcionirano djelo.

• Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP-437/04 od 23. ožujka 2005. godine, stavak 18., objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine" broj 32/05, plaćanje novčane kazne zbog vrijeđanja suda, nema povrede članka 6. Europske konvencije ni članka II/3.(e) Ustava BiH

Gledano sa stanovišta sudske prakse u svezi sa člankom 6. stavak 1. Europske konvencije, legislativna regulativa u konkretnom predmetu je, u biti, kaznena po svojoj prirodi [...]. Uzimajući u obzir relevantne čimbenike, Ustavni sud je zaključio da apelant ima pravo na ukupnu proceduralnu zaštitu koja je na raspolaganju pri utvrđivanju „kaznene optužbe" iz članka 6. Europske konvencije.
• Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP-437/04 od 23. ožujka 2005. godine, stavak 19., objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine" broj 32/05, plaćanje novčane kazne zbog vrijeđanja suda, nema povrede članka 6. Europske konvencije ni članka II/3.(e) Ustava BiH;
• Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP-508/04 od 23. ožujka 2005. godine, stavak 18., objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine" broj 32/05, plaćanje novčane kazne zbog prometnog prekršaja, nema povrede članka 6. Europske konvencije ni članka II/3.(e) Ustava BiH;
• Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP-530/04 od 18. siječnja 2005. godine, stavak 23., objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine" broj 42/05, plaćanje novčane kazne zbog kršenja obveze uplate poreza, nema povrede članka 6. Europske konvencije ni članka II/3.(e) Ustava BiH;
• Odluka o meritumu broj AP-599/04 od 13. listopada 2005. godine, stavak 24., objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine" broj 17/06, prekršajni postupak, optuženu (pravna osoba) nije zastupala ovlaštena osoba, povreda članka 6. Europske konvencije i članka II/3.(e) Ustava BiH

Disciplinski postupak protiv sudaca i tužitelja koji vodi VSTV je po svojoj prirodi kazneni.
• Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP-633/04 od 27. svibnja 2005. godine, st. 20–29, objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine" broj 73/05;
• Odluka o meritumu broj AP-662/04 od 20. prosinca 2005. godine, stavak 27., objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine" broj 41/06, disciplinski postupak protiv suca koji se vodi pred VSTV-om, nema povrede članka 6. Europske konvencije ni članka II/3.(e) Ustava BiH

„Kaznena optužba" je autonomni koncept, to jest neko djelo koje je u domaćem zakonu klasificirano kao prekršaj može, ipak, pokrenuti pitanje kaznene optužbe u smislu članka 6. stavak 1. Europske konvencije iako je suštinski karakter legislativne sheme prema svojoj prirodi prije kazneni nego građanski – da bi se omogućilo da država ne može izbjeći obvezu da osigura pravičan postupak jednostavnim klasificiranjem nekog djela prekršajnim u svom zakonodavstvu.
• Odluka o meritumu broj AP-2078/05 od 12. travnja 2006. godine, stavak 25., objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine" broj 7/07, oduzimanje vozila zbog carinskog prekršaja

Ocjena je li neka optužba „kaznena" u smislu značenja iz članka 6. Europske konvencije daje se na temelju kriterija: klasificiranje prema zakonodavstvu, priroda prekršaja i priroda i strogost kazne (vidi Europski sud za ljudska prava, Engel i dr. protiv Nizozemske, presuda od 8. lipnja 1976. godine). Ti kriteriji ne moraju biti kumulativno ispunjeni. Priroda prekršaja uključuje dva potkriterija: opseg prekršene norme i svrhu kazne, koji moraju biti kumulativno ispunjeni.
• Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP-2468/05 od 21. prosinca 2006. godine, stavak 21., objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine" broj 38/07, prekršajni postupak

Svrha kažnjavanja za povrede pravila ponašanja u izbornom procesu, iako nije jasno definirana u Izbornom zakonu, usmjerena je na sprečavanje djelatnosti kojima se može ugroziti izborni proces, sprečavanje eventualnih povreda javnog poretka, onemogućavanje ograničenja slobode izražavanja (članak 7.3. stavak 1. točka 7.), jačanje morala i utjecaj na razvijanje odgovornosti i discipline. Ustavni sud smatra da sve to upućuje na to da se radi o „kaznenoj" optužbi prije nego o disciplinskoj sankciji.
• Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP-952/05 od 8. srpnja 2006. godine, stavak 20., objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine" broj 87/06, izbori;
• Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP-41/07 od 14. listopada 2009. godine, stavak 24., objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine" broj 4/10

Ustavni sud zapaža da apelant ne osporava odluku kojom je izravno odlučeno o kaznenoj optužbi. Apelacija nije usmjerena ni na vrstu, ni na visinu izrečene kazne, što su činjenice koje Ustavni sud, u pravilu, ne razmatra pri odlučivanju o kršenju prava na pravično suđenje, već je usmjerena protiv odluke kojom je izrečena novčana kazna zamijenjena kaznom zatvora. Međutim, Ustavni sud smatra da su i na taj slučaj primjenjivi članak II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članak 6. stavak 1. Europske konvencije. Naime, apelacija se odnosi na primjenu materijalnog prava u aspektu izvršenja sankcije izrečene prilikom odlučivanja o kaznenoj optužbi protiv apelanta, pa Ustavni sud zaključuje da se, u stvari, radi o jedinstvenom postupku „utvrđivanja kaznene optužbe", jer odluka o dopuštenosti izvršenja ili zastarjelosti izvršenja izrečene kazne predstavlja sastavni dio suđenja, odnosno utvrđivanja kaznene optužbe.
• Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP-2402/08 od 25. ožujka 2011. godine, stavak 24., objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine" broj 81/11, kazneni postupak, zamjena kazne zatvora novčanom kaznom, utvrđena povreda članka 6. Europske konvencije i članka II/3.(e) Ustava BiH;
• Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP-2809/12 od 24. svibnja 2013. godine, st. 21. i 22., objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine" broj 77/13

Imajući u vidu da se u konkretnom slučaju radi o prekršajnom postupku, Ustavni sud ističe da se, u svezi s tim, prvenstveno postavlja pitanje primjenjivosti članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. Europske konvencije u konkretnom slučaju, odnosno pitanje radi li se o „kaznenoj" optužbi protiv apelantice u smislu članka 6. Europske konvencije. Ustavni sud podsjeća na opći stav u pogledu ocjene je li neka optužba „kaznena" u smislu značenja iz članka 6. Europske konvencije, koji polazi od sljedećih kriterija: klasificiranje prema zakonodavstvu, priroda prekršaja i priroda i strogost kazne (vidi Europski sud za ljudska prava, Escoubet protiv Belgije [GC], broj predstavke 26780/95, stavak 32., ECHR 1999-VII.). Isto tako, ti kriteriji su općenito alternativne prirode i oni ne moraju biti kumulativno ispunjeni: da bi se primijenio članak 6. Europske konvencije u pogledu „kaznene" optužbe dovoljno je da prekršaj u konkretnom slučaju bude po svojoj prirodi „kazneni" sa stajališta Europske konvencije ili da se radi o prekršajno odgovornoj osobi kojoj se može izreći sankcija koja po svojoj prirodi i visini spada općenito u „kaznenu" sferu. Međutim, to ne sprečava upotrebu kumulativnog pristupa u kojem zasebna analiza svakog kriterija ne omogućava donošenje jasnog zaključka u pogledu postojanja „kaznene" optužbe (vidi Europski sud za ljudska prava, Garyfallou AEBE protiv Grčke, presuda od 24. rujna 1997., stavak 33., Izvješća o presudama i odlukama 1997-V., Jussila protiv Finske [GC], broj predstavke 73053/01, st. 30. i 31., ECHR 2006-XIII. i Zaicevs protiv Latvije, broj predstavke 65022/01, stavak 31., ECHR 2007-IX.). Dalje, Ustavni sud ukazuje da, prema praksi Europskog suda za ljudska prava, čak i lakši prometni prekršaj konstituira „kazneno djelo" za potrebe članka 6. Europske konvencije (vidi Europski sud za ljudska prava, Öztürk protiv Njemačke, presuda od 21. veljače 1984. godine, serija A, broj 73, str. 17–21., st. 46–54. i Falk protiv Nizozemske, odluka o dopustivosti od 19. listopada 2004. godine, broj predstavke 66273/01). Primjera radi, Europski sud za ljudska prava je u navedenom predmetu Falk protiv Holandije zaključio da postupak i izrečena  novčana  kazna  podnositelju  predstavke  u  iznosu od 108,91 euro, kojom je kažnjen (kao vlasnik automobila) zbog oduzimanja prava prvenstva pješaku koji je prelazio pješački prijelaz, predstavlja lakši prometni prekršaj i uživa garancije iz članka 6. Europske konvencije (vidi, ibid., Falk protiv Nizozemske). Analogno navedenom primjeru iz prakse Europskog suda za ljudska prava, te polazeći od navedenih općih kriterija, Ustavni sud zaključuje da se i u konkretnom slučaju, s obzirom na opseg prekršene norme i svrhu sankcije, radi o „kaznenoj optužbi", odnosno da je u konkretnom slučaju članak 6. Europske konvencije primjenjiv.

• Odluka o dopustivosti broj AP-716/09 od 26. siječnja 2012. godine, stavak 13., prekršajni postupak

Ustavni sud primjećuje da u konkretnom predmetu apelant osporava rješenje kojim se ne utvrđuje kaznena optužba protiv njega, nego mu se, privremeno, do okončanja postupka, zabranjuje raspolaganje imovinom. Ustavni sud zapaža da je u konkretnom slučaju privremena mjera donesena tijekom istrage i da je njezin primarni cilj bio, kako to proizlazi iz rješenja Suda BiH, da se osigura u početnoj fazi postupka da se on provede do kraja, bez opasnosti da imovina za koju se sumnja da je stečena kaznenim djelom bude otuđena, u skladu s odredbama čl. 65. i 73. ZKPBiH, odnosno čl. 110., 110.a i 111. KZBiH. Ustavni sud zapaža da se, prema relevantnim odredbama ZKPBiH, imovinska korist stečena kaznenim djelom „oduzima sudskom odlukom kojom je utvrđeno da je kazneno djelo učinjeno" (članak 110. KZBiH), te da u predmetnom slučaju do eventualnog oduzimanja apelantove imovine može doći tek u slučaju da se utvrdi apelantova kaznena odgovornost za kaznena djela za koja je osumnjičen. Stoga, Ustavni sud smatra da su osporene odluke donesene na privremenoj osnovi, dakle da imaju privremeni karakter i da ne postoje naznake da su navedena rješenja u smislu stavova Europskog suda i Ustavnog suda imala bilo kakav utjecaj na apelantov kazneni dosje, zbog čega se ne mogu smatrati kao odluke kojima se odlučuje o utvrđivanju kaznene optužbe protiv apelanta u smislu članka 6. stavak 1. Europske konvencije. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud smatra da pitanje pravičnosti tog postupka ne ulazi u domenu članka 6. stavak 1. Europske konvencije, niti u domenu članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine, zbog čega je apelacija u odnosu na apelantove navode o kršenju tog prava ratione materiae inkompatibilna s Ustavom Bosne i Hercegovine i Europskom konvencijom.
• Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP-2753/13 od 30. rujna 2015. godine, st. 37. i 38., objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine" broj 83/15, kazneni postupak, privremena mjera zabrane otuđenja i raspolaganja imovinom

Ustavni sud primjećuje da Zakon o komunikacijama, između ostalog, regulira korištenje radiofrekvencija koje podliježu odobrenju Agencije, propisuje izvršne mjere s ciljem osiguranja poštovanja kodeksa rada i pravila, te su Agenciji dodijeljene izvršne ovlasti. U slučaju da neka telekomunikacijska ili emiterska mreža radi bez dozvole ili pruža usluge bez dozvole, Agencija je, između ostalog, ovlaštena poduzeti sve potrebne korake s ciljem obustave takvog rada. Agencija je ovlaštena primjenjivati izvršne mjere razmjerno prekršajima kako slijedi: a) usmena ili pismena upozorenja; b) inspekcijski pregled sredstava za koja je izdana dozvola; c) konkretan zahtjev za poduzimanje određene radnje ili za obustavu, koji se mora ispoštovati u okviru zadanog roka; d) Iznos određene novčane kazne ne smije biti viši od 150.000 KM u slučaju namjerne povrede ili povrede iz nehata pojedinih odredaba Zakona o komunikacijama ili uvjeta koji se navode u izdanoj dozvoli ili kodeksima rada i pravilima Agencije. Iznos izrečene novčane kazne je razmjeran težini prekršaja i, tamo gdje je primjenjivo, bruto financijskom prihodu ostvarenom na temelju prekršaja. U slučaju da se povrede ponove, izrečena novčana kazna ne smije biti veća od 300.000 KM. Agencija izrađuje pregled povreda i odgovarajućih kazni, koji usvaja Vijeće ministara; e) naredba za obustavu emitiranja ili pružanja javnih telekomunikacijskih usluga na razdoblje ne dulje od tri (3) mjeseca; f) oduzimanje dozvole. Također, odredbe kojim su propisana pravila postupanja po Zakonu o komunikacijama odnose se, između ostalog, na emitere, a prema zakonu „emiter“ označava pravnu ili fizičku osobu koja se bavi emitiranjem. Zakon, dakle, ima opći karakter i ne primjenjuje se samo na neku specifičnu skupinu, profesiju ili sl. Svrha kažnjavanja za povrede pravila postupanja po Zakonu o komunikacijama usmjerena je na sprečavanje djelatnosti kojim se može ugroziti oblast komunikacija u Bosni i Hercegovini, odnosno sva ona regulatorna načela kako su navedena u Zakonu o komunikacijama. Ustavni sud smatra da sve to upućuje na to da se radi o „kaznenoj“ optužbi, iako se postupak provodi prema pravilima Zakona o upravnom postupku.
• Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP-1775/18 od 8. travnja 2020. godine, stavak 28., postupak pred Regulatornom agencijom za komunikacije, „kaznena“ optužba

U konkretnom slučaju osporena rješenja (kojim je prvobitno usvojeni apelantov prijedlog za povrat u prijašnje stanje odbijen i ostavljen na snazi prekršajni nalog kojim je utvrđena njegova prekršajna odgovornost) donesena su nakon što je apelantov prijedlog za povrat u prijašnje stanje rješenjem redovnog suda već bio usvojen kao utemeljen. Dakle, radilo se o novom postupku koji je bio vezan za odlučivanje o postojanju prekršaja i apelantove prekršajne odgovornosti (vidi, mutatis mutandis, Europski sud, Löffler protiv Austrije, presuda od 3. listopada 2000. godine, st. 18. i 19.). Slijedeći navedeno, Ustavni sud zaključuje da je u okolnostima konkretnog slučaja kazneni aspekt članka 6. stavak 1. Europske konvencije primjenjiv.  
• Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP-4328/21 od 3. studenog 2020. godine, st. 48–57., objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovineˮ broj 70/21, prekršajni postupak, povrat u prijašnje stanje