Radi utvrđivanja pristranosti, odnosno nepristranosti, provodi se subjektivni i objektivni test.
• Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP-71/02 od 28. travnja 2004. godine, stavak 31., objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine" broj 34/04, izvanparnični postupak za izdavanje naloga za otkaz ugovora o zakupu spornog poslovnog prostora
Sud čija je odluka predmet apelacije bio je nepropisno sastavljen jer je u vijeću tog suda u donošenju odluke sudjelovala sutkinja koja je morala biti izuzeta kako bi se osiguralo nepristrano suđenje s obzirom na to da je njezin suprug bio zastupnik oštećenog u predmetnom postupku. Slijedi da apelantu nije bilo osigurano pravično suđenje pred nepristranim sudom u smislu članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije.
• Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP-98/04 od 28. travnja 2004. godine, stavak 22., objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine" broj 30/04
Imajući u vidu da apelant nije naveo zašto smatra da je postupak pred Kantonalnim sudom i Vrhovnim sudom bio nepravičan, te zbog čega tvrdi da se oni ne mogu smatrati nepristranim sudovima, niti je priložio bilo kakve dokaze u svezi s navedenim, navodi su neutemeljeni i kao takvi moraju biti odbijeni.
• Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP-45/02 od 30. lipnja 2004. godine, stavak 61., objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine" broj 41/04, prijenos stanarskog prava sa djeda na unuka, utvrđena povreda članka 6. Europske konvencije i članka II/3.(e) Ustava BiH
Za nepristranost se zahtijeva da sud nije opterećen predrasudom u svezi s odlukom koju donosi, da ne dopusti da u sudnici bude pod utjecajem vanjskih informacija, bio to stav javnosti ili bilo koji drugi pritisak, već da svoje mišljenje temelji na onom što je izneseno na suđenju. Mada sudac, naravno, ima osobne emocije, također i tijekom postupka, on sebi ne smije dopustiti da ga one vode tijekom rasprave o predmetu i u formiranju svog mišljenja.
• Odluka o dopustivosti i meritumu broj U-47/03 od 15. lipnja 2004. godine, stavak 23., objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine" broj 40/04, parnični postupak radi raskida ugovora o poklonu
Navodi o povredi načela nepristranosti suda zbog činjenice da je o osnovanosti prigovora protiv optužnice odlučivao sudac koji je ranije sudjelovao u istrazi nisu utemeljeni.
• Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP-255/03 od 14. listopada 2004. godine, st. 19–28., objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine" broj 15/05
Apsolutno su paušalne i bez ikakvih dokaza tvrdnje apelanata da sudovi u Republici Srpskoj nisu bili nepristrani i neovisni zbog toga što su, navodno, bili pod pritiskom predmeta, gdje su morali odlučiti o osnovanosti kaznene odgovornosti osoba srpske nacionalnosti koje su optužene da su lišile života osobe bošnjačke nacionalnosti.
• Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP-108/04 od 23. ožujka 2005. godine, stavak 30., objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine" broj 30/05
Da bi se utvrdila subjektivna pristranost suca, potrebni su čvrsti dokazi. Sama činjenica da je predsjednik kaznenog vijeća apelantu odredio pritvor u svezi s drugim kaznenim djelom nekoliko dana prije sjednice na kojoj je donesena osporena presuda ne može biti dovoljan argument za tvrdnju da je taj sudac bio pristran.
• Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP-450/04 od 23. ožujka 2005. godine, stavak 25., objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine" broj 32/05, kazneni postupak, kazneno djelo ubojstva, sumnja u nepristranost suca, nema povrede članka 6. Europske konvencije ni članka II/3.(e) Ustava BiH
Nema povrede prava na pravično suđenje u slučaju kada je u donošenju prvostupanjske osuđujuće presude sudjelovao sudac koji je tijekom istražnog postupka kao član kaznenog vijeća sudjelovao u donošenju odluke o produljenju pritvora apelantu.
• Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP-543/04 od 23. ožujka 2005. godine, stavak 29., objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine" broj 27/06, kazneni postupak, sumnja u nepristranost suca, nema povrede članka 6. Europske konvencije ni članka II/3.(e) Ustava BiH
Činjenica da je isti sudac sudjelovao u vijeću koje je donosilo odluke propisane zakonom u nekoj ranijoj fazi postupka pred prvostupanjskim sudom, koja je prethodila donošenju meritorne odluke, nije smetnja da taj sudac sudjeluje u vijeću drugostupanjskog suda koje donosi odluku o žalbi protiv prvostupanjske presude, niti može, samo po sebi, predstavljati kršenje načela „nepristranog suda".
• Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP-524/04 od 12. travnja 2005. godine, stavak 20., objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine" broj 42/05, kazneni postupak, sastav vijeća koje je odlučivalo o žalbi, nema povrede članka 6. Europske konvencije ni članka II/3.(e) Ustava BiH;
• Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP-525/04 od 18. siječnja 2005. godine, stavak 23., objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine" broj 42/05, kazneni postupak, sastav vijeća koje je odlučivalo o žalbi, nema povrede članka 6. Europske konvencije ni članka II/3.(e) Ustava BiH
U pogledu apelantičinih žalbenih navoda da su u donošenju drugostupanjske presude sudjelovali suci koji su sudjelovali i u donošenju drugostupanjske presude Kantonalnog suda, kojom se odlučivalo i o nezakonitosti rješenja kojim je apelantica stavljena na raspolaganje, takva situacija je inkompatibilna sa zahtjevom za pravično suđenje iz članka 6. stavak 1. Europske konvencije, jer se radi o drugom postupku, a apelantica, osim paušalnih navoda, nije ponudila niti jedan dokaz koji bi učinio vjerojatnim i mogućim da je riječ o postojanju sumnje u nepristranost suda zbog tih razloga.
• Odluka o meritumu broj AP-1112/04 od 13. listopada 2005. godine, stavak 33., objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine" broj 25/06
Apelanti ne nude nikakve konkretne dokaze o pristranosti suda, već taj svoj prigovor temelje na tome da su medijsko izvještavanje i štrajkovi radnika poduzeća koje su apelanti privatizirali bili takvi da je sud radio pod pritiskom. Međutim, ti navodi nisu dovoljni, jer se ni iz čega ne može zaključiti da se radi o proizvoljnim odlukama ili o odlukama donesenim pod pritiskom, pa nema povrede prava na pravično suđenje.
• Odluka o meritumu broj AP-215/05 od 12. travnja 2006. godine, stavak 72., objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine" broj 68/06
Činjenica da su određeni suci sudjelovali u donošenju procesnog rješenja o razdvajanju kaznenog postupka, a zatim i u vijeću koje je u prvom stupnju odlučivalo o apelantovoj kaznenoj odgovornosti, sama po sebi ne predstavlja kršenje načela nepristranosti suda.
• Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP-23/06 od 15. veljače 2007. godine, stavak 31., objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine" broj 55/07, kazneni postupak, učešće suca za prethodni postupak u vijeću koje je u prvom stupnju odlučivalo o apelantovoj kaznenoj odgovornosti, nema povrede članka 6. Europske konvencije ni članka II/3.(e) Ustava BiH
Nema povrede načela „neovisnosti" i „nepristranosti" u činjenici da je suce koji sude u vijećima za ratne zločine imenovao visoki predstavnik za Bosnu i Hercegovinu, kao ni u činjenici da se Sud BiH i Tužiteljstvo nalaze u istoj zgradi.
• Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP-1785/06 od 30. ožujka 2007. godine, st. 49. i 50., objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine" broj 57/07
Ne postoji kršenje prava na nepristran sud kao elementa prava na pravičan postupak kada je u žalbenom vijeću drugostupanjskog suda u odlučivanju sudjelovao sudac koji je u ranijem postupku protiv apelanta bio na dužnosti republičkog tužitelja koji nije bio nadležan za kazneno gonjenje u konkretnom slučaju, a koji u vrijeme kada je postupak ponovljen nije više bio na toj dužnosti, niti je u kaznenom postupku protiv apelanta imao aktivnu ulogu koja je mogla štetiti apelantu ili imati utjecaj na ishod postupka protiv njega.
• Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP-1187/06 od 13. rujna 2007. godine, stavak 28., objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine" broj 86/07, kazneni postupak, nema povrede članka 6. Europske konvencije ni članka II/3.(e) Ustava BiH
Apelantovi navodi o pristranosti suca Kantonalnog suda ulaze u okvir subjektivnog testa s obzirom na to da je navedeno da je izbjegavanjem da se rasvijetli status privremenog korisnika sudac postupao u interesu te strane, a na apelantovu štetu, čime se, dakle, ukazuje na subjektivni odnos nadležne sutkinje prema stranama u postupku, odnosno preferiranje jedne strane na štetu druge strane. Ustavni sud smatra da je nesporno da je nadležna sutkinja u osporenoj presudi zaključila da nije potrebno razmotriti apelantove navode o statusu sadašnjeg korisnika stana, što samo po sebi nije bila proizvoljna odluka, imajući u vidu da apelant nije imao zakonske uvjete da se udovolji njegovom zahtjevu za povrat spornog stana. Sama činjenica da se sutkinja nije upustila u meritorno ispitivanje apelantovih navoda nije dovoljna da bi se pobila pretpostavka o njezinoj nepristranosti u tom predmetu. Shodno tome, Ustavni sud smatra da su apelantovi navodi o povredi načela nepristranosti kao načela pravičnog suđenja iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije očito (prima facie) neutemeljeni.
• Odluka o dopustivosti broj AP-2364/06 od 3. travnja 2008. godine, stavak 8., apelacija očito (prima facie) neutemeljena
Postoji povreda prava na nepristranost sudskog vijeća u slučaju u kojem je jedan član vijeća koje je odlučivalo o apelantovoj žalbi bila sutkinja koja je podnijela tužbu protiv nekih od apelanata, po istoj pravnoj osnovi, u isto vrijeme kada je odlučivala o žalbi.
• Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP-1513/06 od 12. lipnja 2008. godine, stavak 36., objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine" broj 86/07, naknada štete zbog klevete, nepristranost, utvrđena povreda članka 6. Europske konvencije i članka II/3.(e) Ustava BiH
Nepristranost podrazumijeva da sud ne smije biti opterećen predrasudama u pogledu odluke koju donosi. Sud ne smije biti pod utjecajem vanjskih informacija, ili pod bilo kojim drugim pritiskom, već svoje mišljenje mora temeljiti isključivo na onom što je izneseno na suđenju. Prilikom odlučivanja je li neki sud bio pristran mora se napraviti distinkcija između subjektivnog i objektivnog pristupa pristranosti. Subjektivni pristup se odnosi na osobnu nepristranost članova vijeća i ona se pretpostavlja dok se ne dokaže suprotno (vidi Europski sud za ljudska prava, Hauschildt protiv Danske, stavak 47.). Da je neki sudac pristran zbog opterećenosti predrasudama, moguće je zaključiti samo kada to postane sasvim jasno na temelju njegovog stava tijekom postupka ili iz sadržaja presude. U okviru objektivnog testa mora se odrediti je li, potpuno odvojeno od osobnog ponašanja suca, bilo dokazivih činjenica koje mogu dovesti do sumnje u njegovu nepristranost. U tom pogledu čak i dojam može imati izvjesnu važnost. Ono što je ovdje važno jeste povjerenje koje sudovi u demokratskom društvu moraju ulijevati javnosti i, najviše od svega kada su u pitanju kazneni postupci, koje moraju ulijevati samom okrivljenom. To podrazumijeva da pri odlučivanju o tome da li u nekom konkretnom predmetu postoji opravdan razlog za strah da određeni sudac nije nepristran stav okrivljenog je važan, ali ne i odlučujući. Ono što je odlučujuće jeste može li se takav strah smatrati objektivno opravdanim (vidi Europski sud za ljudska prava, Fey protiv Austrije, presuda od 24. veljače 1993. godine, stavak 30.).
• Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP-2473/06 od 17. ožujka 2009. godine, stavak 44., objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine" broj 50/09, objektivna i subjektivna nepristranost, nema povrede članka 6. Europske konvencije ni članka II/3.(e) Ustava BiH;
• Odluka o dopustivosti broj AP-772/06 od 17. rujna 2009. godine, stavak 12.;
• Odluka o dopustivosti broj AP-1428/07 od 17. rujna 2009. godine, stavak 21.
Zbog sastava sudskog vijeća koje je odlučivalo povodom revizije, u kojem je bila sutkinja koja je sudjelovala i u donošenju drugostupanjske presude po apelantovoj žalbi protiv prvostupanjske presude, povrijeđeno je apelantovo pravo da mu sudi „nepristran sud" u smislu članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije.
• Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP-2247/07 od 17. prosinca 2009. godine, stavak 31., objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine" broj 23/10, objektivna nepristranost, utvrđena povreda članka 6. Europske konvencije i članka II/3.(e) Ustava BiH
Ustavni sud zaključuje da nema povrede prava na pravično suđenje iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije kada je apelantu u prvostupanjskom postupku sudilo vijeće koje je u ranijoj fazi odlučivalo o apelantovoj žalbi protiv rješenja o pritvoru, koje je donio sudac za prethodni postupak, a niti jedan član tog vijeća nije bio u ulozi suca za prethodni postupak.
• Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP-1533/07 od 11. veljače 2010. godine, stavak 36., objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine" broj 43/10, nema povrede članka 6. Europske konvencije ni članka II/3.(e) Ustava BiH
Ustavni sud zaključuje da nema povrede članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine ni članka 6. stavak 1. Europske konvencije u odnosu na pristranost suda kada je isti sudac sudjelovao u postupku protiv apelanta i donio odluku na temelju velikog broja provedenih dokaza, te se nije izuzeo zbog toga što je prije toga sudjelovao u postupku protiv druge osobe – suoptuženog, u kojem je donio odluku povodom sporazuma o priznanju krivice, a sâm apelant nije zatražio izuzeće tog suca iz nekog od razloga propisanog odredbama ZKP-a.
• Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP-900/08 od 11. siječnja 2011. godine, stavak 33., objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine" broj 41/11, sporazum o priznanju krivice, nema povrede članka 6. Europske konvencije ni članka II/3.(e) Ustava BiH
Apelantovo pravo na pravično suđenje iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije pred nepristranim sudom je povrijeđeno jer je u istom predmetu isti sudac sudjelovao u sastavu vijeća u kojem je donesena odluka o žalbi kojom je ukinuta prvostupanjska presuda i predmet vraćen prvostupanjskom sudu na ponovni postupak, kao i u sastavu sudskog vijeća koje je odlučivalo o reviziji u ponovljenom postupku.
• Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP-504/08 od 12. listopada 2011. godine, stavak 48., objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine" broj 99/11, građanski postupak, utvrđena povreda članka 6. Europske konvencije i članka II/3.(e) Ustava BiH
Ustavni sud zaključuje da nema kršenja prava na pravično suđenje iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije pred nepristranim sudom jer činjenica da su dva člana revizijskog sudskog vijeća ranije sudjelovala u donošenju procesnog rješenja kojim je apelantičina žalba protiv rješenja o nenadležnosti suda za odlučivanje uvažena i predmet vraćen prvostupanjskom vijeću na ponovni postupak sama po sebi ne predstavlja kršenje načela nepristranosti suda.
• Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP-1498/09 od 19. srpnja 2012. godine, stavak 29., objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine" broj 79/12, parnični postupak protiv Bosne i Hercegovine radi isplate novčanog potraživanja iz radnog odnosa, nema povrede članka 6. Europske konvencije ni članka II/3.(e) Ustava BiH
U konkretnom slučaju Ustavni sud zapaža da je sutkinja sudjelovala u donošenju rješenja kojim je odbijen prijedlog apelantovog branitelja za ukidanje pritvora nakon potvrđivanja optužnice, a nakon toga predsjedavala izvanraspravnim vijećem prilikom donošenja rješenja kojim je apelantu produljen pritvor. Ta činjenica, prema ocjeni Ustavnog suda, sama po sebi ne predstavlja dovoljan argument na kojem bi se mogao temeljiti zaključak da je postupajuća sutkinja s preduvjerenjem vodila kazneni postupak protiv apelanta. Naime, rješenje o produljenju pritvora je procesne prirode u kojem je razmotren prijedlog Tužiteljstva za produljenje pritvora, kao i stav obrane, nakon čega je ocijenjeno da se apelantu pritvor produlji za još dva mjeseca. U svezi s apelantovim prigovorom o nepristranosti suda, Ustavni sud zapaža da odredbama ZKPRS nije propisana zabrana da jedan sudac sudjeluje u svojstvu člana ili predsjednika vijeća prilikom odlučivanja povodom prijedloga obrane za ukidanje pritvora i u postupku određivanja mjere produljenja pritvora. Činjenica što je sutkinja kao predsjednica izvanraspravnog vijeća sudjelovala u donošenju rješenja o produljenju pritvora, a da je tri dana prije donošenja navedenog rješenja kao član pretresnog vijeća, također, sudjelovala u donošenju rješenja kojim je odbijen prijedlog branitelja optuženog za ukidanje pritvora ni u kojem slučaju, prema ocjeni Ustavnog suda, ne znači da je pobijano rješenje donijelo vijeće koje je po zakonu moralo biti izuzeto, niti ta činjenica predstavlja okolnost koja ukazuje na razumnu sumnju u nepristranost vijeća, kako to u apelaciji ističe apelantov branitelj. Stoga, Ustavni sud smatra da apelant, osim paušalnih navoda, nije dostavio bilo kakve dokaze, niti iznio bilo kakve argumente koji bi govorili u prilog njegovoj tvrdnji da činjenica da je određeni sudac sudjelovao u vijeću koje je donosilo odluke procesne prirode propisane zakonom sama po sebi krši načelo nepristranosti suda, te je, stoga, apelacija u tom dijelu neutemeljena.
• Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP-2152/13 od 6. studenog 2014. godine, stavak 31., nema povrede članka 6. Europske konvencije ni članka II/3.(e) Ustava BiH
Ustavni sud zaključuje da je povrijeđeno pravo apelanata na pravično suđenje iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije pred nepristranim sudom jer je u istom predmetu ista sutkinja sudjelovala u sastavu vijeća u kojem je donesena odluka o žalbi kojom je ukinuta prvostupanjska presuda i predmet vraćen prvostupanjskom sudu na ponovni postupak, kao i u sastavu sudskog vijeća kao predsjednica vijeća koje je odlučivalo o reviziji u ponovljenom postupku.
• Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP-2107/12 od 24. travnja 2015. godine, stavak 38., objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine" broj 44/15, parnični postupak radi naknade štete, povreda članka 6. Europske konvencije i članka II/3.(e) Ustava BiH
U konkretnom slučaju Ustavni sud podsjeća da apelantica tvrdi da joj je povrijeđeno pravo na pravično suđenje zato što je sutkinja S. S. bila član sudskog vijeća koje je odlučivalo u drugom stupnju, a kao član vijeća sudjelovala je u prvostupanjskom postupku. Ustavni sud zapaža da iz navedenog proizlazi da ta sutkinja nije sudjelovala u donošenju odluke nižeg suda (nakon promjene nadležnosti odluku u prvom stupnju donio je Općinski sud), nego da je bila član vijeća Kantonalnog suda pred kojim se postupalo u ranijoj fazi postupka, odnosno nije vidljivo da je donosila bilo kakvu odluku, tako da se ne radi o situaciji koju propisuje članak 357. stavak 1. točka 4. ZPP-a. Nasuprot tome, navedena sutkinja je kao član sudskog vijeća Kantonalnog suda u žalbenom postupku u kojem je odbijena apelantičina žalba sudjelovala u donošenju meritorne odluke. Ustavni sud zaključuje da se u konkretnom slučaju ne radi o situaciji da se „jedan te isti sudac izravno bavio odlučivanjem o pitanjima koja su relevantna za odlučivanje, odnosno meritumom predmeta". Imajući u vidu sve navedeno, Ustavni sud zaključuje da u konkretnom predmetu nije povrijeđeno apelantičino pravo na nepristran sud.
• Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP-5099/13 od 26. listopada 2016. godine, stavak 46., isplata duga, sniženje naknade i naknada štete, nema povrede članka 6. Europske konvencije ni članka II/3.(e) Ustava BiH
Ustavni sud zaključuje da je povrijeđeno apelantovo pravo na pravično suđenje iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije pred nepristranim sudom jer je u istom predmetu ista sutkinja sudjelovala u sastavu vijeća u kojem je donesena odluka o žalbi kojom je ukinuta prvostupanjska presuda (kojom je apelant oslobođen optužbe da je počinio kaznena djela) i određeno održavanje pretresa pred drugostupanjskim sudom, kao i u sastavu trećestupanjskog sudskog vijeća koje je odlučivalo o žalbi protiv drugostupanjske presude.
• Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP-1985/14 od 23. studenog 2016. godine, stavak 36., objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine" broj 96/16, kazneni postupak, povreda članka 6. Europske konvencije i članka II/3.(e) Ustava BiH
Ustavni sud zaključuje da je povrijeđeno apelantovo pravo na pravično suđenje iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije pred nepristranim sudom jer je u konkretnom predmetu u sastavu vijeća u kojem je donesena drugostupanjska odluka sudjelovao sudac čija je kćerka u vrijeme donošenja te odluke bila uposlena kao odvjetnička pripravnica u uredu odvjetnika koji je bio opunomoćenik tuženog u predmetnom postupku.
• Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP-217/17 od 10. siječnja 2019. godine, stavak 31., objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine" broj 6/19, povreda članka 6. Europske konvencije i članka II/3.(e) Ustava BiH
Imajući u vidu činjenicu da su „predmetni“ suci postupali u istoj fazi postupka – revizijskom postupku, te da je ranija presuda Vrhovnog suda od 4. listopada ukinuta Odlukom Ustavnog suda broj AP-4659/12 od 22. prosinca 2015. godine isključivo zbog povrede načela pristranosti suda uslijed postupanja sutkinje „S. P." u sastavu drugostupanjskog vijeća, te dovodeći navedeno u svezu sa sadržajem odredaba članka 357. ZPP-a, kao i uzimajući u obzir da iz spisa predmeta ne proizlazi bilo kakva činjenica koja ukazuje na razumnu sumnju u nepristranost tih sudaca, Ustavni sud ne nalazi nikakvu proizvoljnost u primjeni odredaba koje reguliraju izuzeće i isključenje suca i povredu načela nepristranosti suda u odnosu na postupanje navedenih sudaca u konkretnom predmetu.
• Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP-256/17 od 13. veljače 2019. godine, stavak 45., nema povrede članka 6. Europske konvencije ni članka II/3.(e) Ustava BiH
Povrijeđeno je pravo na pravično suđenje iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. Europske konvencije jer u konkretnom predmetu postoji mnogo činjenica koje su u svojoj sveukupnosti kod apelanta mogle izazvati opravdanu bojazan da je sudeće vijeće pristrano, da u odnosu na apelanta i utvrđenu nadležnost Suda BiH nije dano dovoljno, jasno i precizno obrazloženje, kao i da je Sud BiH prekoračio žalbene navode ukazujući na određene okolnosti koje nisu navedene u žalbi, a čime je došlo do povrede apelantovog prava na pravičan postupak pred nepristranim sudom.
• Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP-4061/16 od 6. veljače 2020. godine, stavak 107., tantum devolutum, quantum appellatum, kazneni postupak
Ustavni sud zaključuje da je došlo do povrede apelantovog prava na nepristranost suda kao aspekta prava na pravično suđenje iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije budući da dana izjava dopredsjednice VSTV-a jasno pokazuje njezine predrasude i nesklonost prema apelantu zbog čega njezino učešće u postupku nakon te izjave predstavlja kršenje standarda nepristranosti.
• Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP-222/20 od 23. lipnja 2020. godine, stavak 106., objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovineˮ broj 43/20, stegovni postupak pred VSTV-om
Postoji kršenje prava na pravično suđenje kada je u okolnostima konkretnog slučaja apelantova sumnja u pristranost imenovanog suca (koji je prethodno u istom kaznenom predmetu sudjelovao kao tužitelj) bila legitimna i imala objektivno opravdanje, a redovni sud koji je odlučivao o žalbi je propustio o njegovom zahtjevu za izuzeće suca i odlučiti. Taj propust nije mogao biti otklonjen ni u postupku po pravnom lijeku o kojem je odlučivao viši sud.
• Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP-2517/20 od 8. srpnja 2021. godine, st. 43–46., objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovineˮ broj 50/21, kazneni postupak
