Redovni sudovi mogu odlučiti koje će stranke saslušati, a koje ne. Kada je opunomoćenik svih apelanata u postupku dao svoju izjavu na sudu u ime svih njih, a nitko od apelanata nije prigovorio tijekom postupka da je imao još nešto posebno izjaviti, nema povrede načela kontradiktornosti u okviru prava na pravično suđenje.
• Odluka broj U-12/03 od 26. ožujka 2004. godine, stavak 23., objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine" broj 18/04
Načelo kontradiktornosti postupka je povrijeđeno s obzirom na to da je u žalbenom postupku sudjelovao nadležni javni tužitelj, a da apelantu i njegovom branitelju nije bila dana ta mogućnost.
• Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP-54/03 od 23. srpnja 2004. godine, objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine" broj 43/04, kazneni postupak – neprisustvovanje sjednici drugostupanjskog vijeća
Postupak mora biti u skladu s načelom kontradiktornosti tako što optuženi mora imati informacije o svim navodima i dokazima koje je iznio javni tužitelj, kao i mogućnost da odgovori na iznesene navode i dostavi druge dokaze u korist svoje obrane.
• Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP-557/04 od 30. studenog 2004. godine, stavak 24., objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine" broj 19/05, kazneni postupak, kazneno djelo protiv sigurnosti javnog prometa, nema povrede članka 6. Europske konvencije ni članka II/3.(e) Ustava BiH
Imajući u vidu da u žalbenom postupku nisu sudjelovali ni apelant ni javni tužitelj, apelantov izostanak sa sjednice Okružnog suda ne narušava načela ravnopravnosti stranaka i kontradiktornosti postupka.
• Odluka o meritumu broj AP-1065/05 od 13. rujna 2005. godine, stavak 29., objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine" broj 22/06;
• Odluka broj AP-1245/05 od 13. lipnja 2006. godine, stavak 41., objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine" broj 77/06, kazneni postupak
Ne postoji kršenje prava na jednakost u postupku kao elementa prava na pravično suđenje kada je drugostupanjski sud, u skladu sa zakonom, donio odluku na sjednici vijeća bez pretresa i bez izvođenja novih dokaza, te kada sjednici drugostupanjskog vijeća nije prisustvovala nijedna stranka u postupku.
• Odluka o meritumu broj AP-1124/05 od 9. veljače 2006. godine, stavak 31., objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine" broj 45/06, kazneni postupak, kazneno djelo porezne utaje
Nije narušeno načelo prava na pravično saslušanje, a ni načelo kontradiktornosti ako je jedan od svjedoka odbio svjedočiti, a svi drugi dokazi i činjenice ukazuju na to da je optuženi, kao u konkretnom slučaju apelant, izvršio određeno kazneno djelo i da je kazneno odgovoran. Istina, točka d) stavak 2. članka 6. Europske konvencije zahtijeva da se optuženom omogući „da sam ispituje ili zahtijeva ispitivanje svjedoka optužbe i da prisustvo i saslušanje svjedoka obrane odobri pod uvjetima koji važe i za svjedoka optužbe", ali uskraćivanje svjedočenja jednom od svjedoka kojeg predlaže obrana optuženog nikako se ne može tretirati kao povreda prava na pravično saslušanje u kaznenopravnim stvarima.
• Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP-702/05 od 30. ožujka 2007. godine, stavak 31., objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine" broj 57/07, kazneni postupak, ratni zločin, nema povrede članka 6. Europske konvencije ni članka II/3.(e) Ustava BiH
U kontekstu apelantovih navoda da mu nikako nije omogućeno da ispita maloljetne oštećene kao svjedoke, Ustavni sud ističe da iz stanja spisa predmeta proizlazi da obrana, odnosno apelant i njegov branitelj po službenoj dužnosti nisu, nakon potvrđivanja optužnice u predmetnoj kaznenoj stvari (3. studenog 2011. godine), iskoristili zakonsku mogućnost da traže od suda da sasluša maloljetne oštećene kao svjedoke, koja je predviđena odredbom članka 186. stavak 4. Zakona o zaštiti i postupanju s djecom i maloljetnicima (mogućnost optuženog kao stranke i njegovog branitelja da postavljaju pitanja takvom svjedoku) u svezi sa stavkom 2. istog članka Zakona, kojom je propisano da se saslušanje može provesti najviše dva puta. Osim toga, Ustavni sud zapaža da nije sporno da na glavnom pretresu nije izveden dokaz usmenog saslušanja maloljetnih djevojčica. Međutim, Ustavni sud zapaža da iz stanja spisa predmeta proizlazi da obrana nije ni predložila izvođenje takvog dokaza. Nadalje, Ustavni sud zapaža da iz spisa predmeta proizlazi da su na glavnom pretresu pred Okružnim sudom pregledani videozapisi, odnosno preslušani tonski zapisi svjedočenja maloljetnih oštećenih dani tijekom istrage, te da se apelantova obrana jasno izjasnila da nema pitanja za maloljetne oštećene, da iskazima maloljetnih nije prigovorila u smislu samog njihovog sadržaja, izuzev u pogledu kompetentnosti osoba koje su saslušavale maloljetne oštećene. Slijedom navedenog, Ustavni sud smatra da je takvo postupanje Okružnog suda pružilo obrani dovoljno mogućnosti da na efektivan način ospori izjave maloljetnih oštećenih dane tijekom istrage. U prilog takvom stavu Ustavnog suda ide i ponašanje redovnih sudova, posebno Okružnog suda, iskazano u analizi i ocjeni kredibilnosti iskaza maloljetnih oštećenih (prezentiranih sudu putem audio i videozapisa), koje su, prema ocjeni Ustavnog suda, izvršene na detaljan i zadovoljavajući način s posebnom pozornošću. U tim okolnostima su redovni sudovi imali mogućnost na temelju ponašanja maloljetnih sa snimaka formirati vlastito mišljenje o pouzdanosti djevojčica kao svjedoka u konkretnom slučaju. S obzirom na navedeno, a imajući u vidu okolnosti konkretnog predmeta, Ustavni sud smatra da, zbog činjenice da apelant i njegov branitelj nisu usmeno (izravno ili unakrsno) ispitali maloljetne oštećene u predmetnom kaznenom postupku, takvo ograničenje načela neposrednosti i kontradiktornosti nije samo po sebi rezultiralo nepoštovanjem apelantovog prava na obranu, kao aspekta prava na pravično suđenje u smislu odredbe članka 6. st. 1. i 3.d) Europske konvencije, te se, stoga, navodi apelacije u tom dijelu pokazuju kao neutemeljeni.
• Odluka o dopustivosti i meritumu broj-AP 2717/13 od 10. listopada 2016. godine, stavak 50., kazneni postupak, presuda suštinski bazirana na iskazima oštećenih danim u istrazi, nema povrede članka 6. Europske konvencije ni članka II/3.(e) Ustava BiH
