• Privatni život • Nerazmjerno protjerivanje u kombinaciji s dvanaestogodišnjom zabranom ponovnog ulaska • Kršenje članka 8. Europske konvencije

Činjenice i navodi podnositelja predstavke

Podnositelj predstavke rođen je u Afganistanu. U dobi od pet godina došao je u Dansku. Kao maloljetnik (u dobi između 15 i 18 godina), dva puta je uvjetno osuđen za kazneno djelo nasilja. Kao punoljetna osoba je više puta kažnjen zbog krađe, vandalizma, kršenja Zakona o kontroliranim supstancijama i Zakona o prometu (2015. i 2016. godine).

Okružni sud u Danskoj je 2019. godine podnositelja predstavke osudio na godinu i dva mjeseca zatvora zbog posjedovanja kanabisa namijenjenog za distribuciju, nasilja nad dvije osobe, posjedovanja noža i upravljanja vozilom bez vozačke dozvole. Osuđen je na kaznu zatvora od jedne godine i dva mjeseca te upozoren na rizik od protjerivanja.

Podnositelj predstavke se žalio Višem sudu ističući da se nakon puštanja na slobodu (izvjesno vrijeme nakon odluke Okružnog suda) podvrgnuo terapiji i da je počeo studirati. Viši sud ga je proglasio krivim po dodatnoj točki za pokušaj prijetnje, te povećao kaznu na godinu i tri mjeseca zatvora. Također je izdao nalog za protjerivanje s dvanaestogodišnjom zabranom ponovnog ulaska.

Podnositelj predstavke se žalio da je odluka Višeg suda da ga protjera iz Danske bila u suprotnosti sa člankom 8. Konvencije.

Ocjena Europskog suda

Europski sud je naglasio da je postojalo miješanje u pravo podnositelja predstavke na poštovanje njegovog privatnog života u smislu članka 8. Konvencije, da su nalog za protjerivanje i zabrana ponovnog ulaska bili „u skladu sa zakonom“ i da su slijedili legitiman cilj sprečavanja nereda i kriminala.

Glede pitanja je li miješanje bilo „neophodno u demokratskom društvu“, Europski sud je primijetio da su danski sudovi kao pravno polazište uzeli relevantne dijelove Zakona o strancima, Kaznenog zakona i kriterije koji se primjenjuju u procjeni proporcionalnosti, kao i relevantnu praksu Europskog suda. Europski sud je u nastavku ispitao jesu li domaći sudovi naveli i ispitali „veoma ozbiljne razloge“ prilikom ocjenjivanja slučaja protjerivanja podnositelja predstavke.

Europski sud je istaknuo da je Viši sud dao posebnu težinu ozbiljnosti počinjenog djela i izrečenoj kazni s obzirom na to da su kaznena djela bila takve naravi da su mogla imati ozbiljne posljedice po živote drugih. Također je uzeo u obzir da je podnositelj predstavke imao pet godina kada je stigao u Dansku i da je tamo zakonito boravio otprilike osamnaest godina.

U svezi s „vremenom koje je proteklo od počinjenja kaznenog djela i ponašanjem podnositelja predstavke u tom razdoblju“ podnositelj predstavke je Višem sudu izjavio da je nakon puštanja na slobodu bio podvrgnut terapiji i da je ponovno počeo studirati, međutim, Viši sud se tom činjenicom nije bavio u svojoj presudi.

Kada je riječ o kriterijima čvrstoće društvenih, kulturnih i obiteljskih veza, Viši sud ih je uzeo u obzir naglasivši da su veze podnositelja predstavke s Danskom bile jače od njegovih veza s Afganistanom, ali je utvrdio da mu neće nedostajati temeljni uvjeti za uspostavljanje života u zemlji podrijetla.

U svezi s trajanjem naloga za protjerivanje Europski sud je naglasio da je u svojoj praksi utvrđivao da je takva zabrana nerazmjerna ukoliko je neograničenog trajanja, dok je u drugim slučajevima smatrao da je ograničeno trajanje naloga faktor koji preteže u korist njegove proporcionalnosti. Jedan od elemenata u svezi s tim je i pitanje je li kazneno djelo koje je dovelo do naloga za protjerivanje bilo takve naravi da je osoba predstavljala ozbiljnu prijetnju javnom redu.

U ovom slučaju Europski sud nije doveo u pitanje zaključak da je djelo podnositelja predstavke koje je dovelo do naloga za protjerivanje bilo takve naravi da je predstavljao ozbiljnu prijetnju javnom redu u to vrijeme. Međutim, primijetio je da su se prije predmetnog slučaja − osim dva kaznena djela koja je počinio kao maloljetnik a koja su uključivala nasilje − kaznena djela koja je podnositelj predstavke počinio kao odrasla osoba odnosila na vandalizam, krađu, prometne prekršaje i kršenje zakona o kontroliranim supstancijama, što je rezultiralo novčanim kaznama, a nijedno od njih nije ukazivalo da je podnositelj predstavke općenito predstavljao prijetnju javnom redu. Europski sud je primijetio da podnositelj predstavke ranije nije bio upozoren na rizik od protjerivanja niti mu je dan uvjetni nalog za protjerivanje, kao i da je bio podvrgnut terapiji te da je, nakon što je odslužio kaznu i pušten na slobodu, ponovno počeo studirati, a što Viši sud nije uzeo u obzir u svom obrazloženju.

Europski sud je dalje istaknuo da, unatoč činjenici da prethodne osude podnositelja predstavke nisu ukazivale na to da on općenito predstavlja prijetnju javnom redu, nije dobio nikakva prethodna upozorenja o riziku od protjerivanja i da se pokušao reintegrirati u društvo, te, iako mu je u ovom slučaju izrečena relativno blaga kazna, Viši sud je, u skladu s važećim zakonodavstvom, odlučio kombinirati protjerivanje podnositelja predstavke sa zabranom ponovnog ulaska na dvanaest godina. Viši sud nije uzeo u obzir diskrecijsko pravo da skrati trajanje zabrane, posebno imajući u vidu da je podnositelj predstavke stigao u Dansku kao vrlo mlad i da je tamo zakonito boravio osamnaest godina, čime je ostvario veoma jake veze s Danskom, dok njegove veze s Afganistanom gotovo da nisu postojale.

Europski sud je zaključio da je protjerivanje podnositelja predstavke u kombinaciji sa zabranom ponovnog ulaska u trajanju od dvanaest godina bilo nerazmjerno, na temelju čega je zaključio da je došlo do povrede članka 8. Konvencije.