Namık Yüksel protiv Turske (broj 28791/10, 27. kolovoz 2024. godine)

Obiteljski život • Ograničenje kontakata podnositelja predstavke sa četverogodišnjim sinom i suprugom tijekom njihovog boravka u istom zatvoru • Nije utvrđeno kršenje članka 8. Europske konvencije

Činjenice predmeta i navodi podnositelja predstavke

Podnositelj predstavke i njegova supruga služili su zatvorske kazne nakon što su osuđeni na tri godine i devet mjeseci zatvora za pomaganje i podržavanje terorističke organizacije. Podnositelj predstavke je tijekom boravka u zatvoru Amasya podnio zahtjev da bude prebačen u zatvor Gebze, u kojem se nalazila njegova supruga zajedno s njihovim četverogodišnjim sinom (tursko zakonodavstvo je predviđalo da djeca mlađa od šest godina kojima je potrebna briga mogu boraviti s majkom u zatvoru). Zahtjev podnositelja predstavke je odobren. Odlučujući o zahtjevu podnositelja predstavke da se poduzmu mjere koje bi mu omogućile da provodi više vremena sa svojim sinom, zatvorski Odbor za promatranje je odlučio da mu se dozvoli fizički kontakt sa sinom jednom tjedno u trajanju od jednog sata u prostoru za posjete i u vrijeme predviđeno za beskontaktne posjete. Dalje je odlučio da se dijete i roditelji mogu sastajati jedan sat tijekom mjesečnih posjeta. Sudac za izvršenje, kojem je podnositelj predstavke uputio isti zahtjev, smatrao je da je odluka Odbora za promatranje u skladu sa zakonom. Žalba podnositelja predstavke na tu odluku je odbijena. Podnositelj predstavke je 26. lipnja 2010. godine pušten iz zatvora. Supruga podnositelja predstavke je nastavila služiti kaznu do 17. listopada 2011. godine, kada je puštena na slobodu.

Podnositelj predstavke se žalio da mu nacionalne vlasti nisu dozvolile da provodi dovoljno vremena sa svojim četverogodišnjim sinom i suprugom dok su bili u istom zatvoru ne pozivajući se ni na jedan članak Europske konvencije.

Ocjena Europskog suda

Na temelju načela iura novit curia, Europski sud je navode podnositelja predstavke ispitao u sklopu članka 8. Europske konvencije.

Europski sud je ukazao da ograničenja kontakata nametnuta podnositelju predstavke predstavljaju miješanje u njegovo pravo na poštovanje obiteljskog života, te da nije sporno da je to miješanje bilo u skladu sa zakonom i da je težilo legitimnim ciljevima zaštite prava. U pogledu pitanja je li sporno miješanje bilo neophodno u demokratskom društvu Europski sud je podsjetio da u slučajevima koji uključuju brigu o djeci i ograničenje kontakta interesi djeteta moraju biti ispred svih drugih. Također je istaknuo da sama činjenica da je obiteljska zajednica održana (jer je čitava obitelj u pritvoru) ne garantira neophodno poštovanje prava na obiteljski život. Dalje, članak 8. Europske konvencije zahtijeva od država da uzmu u obzir interese zatvorenika i članova njegove ili njezine obitelji i da ih procjenjuju u okolnostima svakog slučaja.

Što se tiče pitanja jesu li u konkretnom slučaju nacionalne vlasti uspostavile pravičnu ravnotežu između interesa koji su u pitanju, pridajući posebnu važnost najboljem interesu djeteta, Sud uzima u obzir da su u vrijeme događaja i podnositelj predstavke i njegova supruga služili zatvorske kazne nakon kaznene osude. Sud je naveo da je podnositelj predstavke odmah nakon prebacivanja u zatvor Gebze podnio zahtjev domaćim vlastima tražeći da poduzmu određene mjere kako bi mu omogućile da provodi više vremena sa svojim sinom. Iako su zatvorenici imali pravo na kontaktne posjete sa članovima obitelji samo jednom mjesečno u skladu s relevantnim Pravilnikom o pravu na posjete, odluka Odbora za promatranje omogućila je podnositelju predstavke kontakt sa sinom četiri puta mjesečno.

Što se tiče procesa odlučivanja, Europski sud je smatrao značajnim da su članovi Odbora za promatranje bili zatvorski liječnik, učitelj i psiholog, koji su bili u najpovoljnijoj poziciji da procijene najbolji interes djeteta jer su bili u neposrednom kontaktu s njim i upoznati su s uvjetima u zatvoru. S obzirom na relevantnu zakonsku regulativu i činjenicu da je dijete boravilo u ženskom dijelu zatvora sa svojom majkom, Odbor za promatranje je poduzeo mjere da se podnositelju predstavke omogući da svakog tjedna provodi vrijeme sa svojim sinom, a cijeloj obitelji da se ponovno okuplja svakog mjeseca. Sud je naveo da je podnositelj predstavke također imao mogućnost uložiti prigovore na odluku uprave zatvora i svoje dodatne zahtjeve za kontakt sa svojim sinom iznijeti pred suca za izvršenje i porotni sud.

Europski sud je dalje ukazao da među stranama nije sporno da su prava na posjete podnositelju predstavke proširena i da u praksi nije bilo ograničenja koja su postavile nacionalne vlasti u pogledu uživanja tih prava na kontakt. Međutim, čak i pod pretpostavkom da se, kako navodi podnositelj predstavke, ta prilika nije mogla iskoristiti u praksi jer je dijete emocionalno reagiralo na proceduru njegovog prebacivanja unutar zatvora, Europski sud je smatrao da su domaće vlasti, u okolnostima tog predmeta, dozvoljavajući podnositelju predstavke da njegov sin bude s njim u zoni za posjete jedan sat tijekom beskontaktnih posjeta jednom tjedno i da se sastaje sa svojom suprugom i sinom jedan sat tijekom mjesečnih posjeta, poduzele sve neophodne korake koji su se od njih razumno mogli očekivati. Europski sud smatra da, imajući u vidu zatvorski kontekst, podnositelj predstavke nije pokazao na koje druge načine je mogao provesti više vremena sa svojim sinom tijekom svog skoro osmomjesečnog boravka u istom zatvoru. Europski sud smatra da je u posebnim okolnostima konkretnog slučaja uspostavljena pravična ravnoteža između suprotstavljenih interesa te da su nacionalne vlasti poduzele značajne mjere u dobroj vjeri da obrane najbolje interese djeteta i da omoguće podnositelju predstavke da održava redovne kontakte sa svojim sinom. Utvrđeno je da nije došlo do povrede članka 8. Europske konvencije.

Copyrights @ 2024 Ustavni sud BiH Sva prava zadržana.