Pristup sudu • Podnositelji predstavke nisu imali „pravo“ priznato domaćim zakonom • Predstavka odbačena kao ratione materiae nedopuštena

Činjenice predmeta

Podnositelji predstavke su sin i unuci preminulog I. K. koji je bio veteran Drugog svjetskog rata. Na temelju toga je imao pravo na određena socijalna davanja prema Zakonu o statusu boraca i garancijama njihove socijalne zaštite (Zakon). Prema Zakonu, određeni članovi boračke obitelji su također imali pravo na neka socijalna davanja.

Podnositelji predstavke su tražili od Gradskog vijeća Luganska (Gradsko vijeće) da im prizna status članova obitelji preminulog I. K. Odlukom Gradskog vijeća zahtjev podnositelja predstavke je odbijen kao neutemeljen jer je utvrđeno da podnositelji predstavke ne spadaju ni u jednu zakonom navedenu kategoriju te nemaju pravo da budu priznati kao članovi obitelji preminulog I. K. Nakon što su njihove tužbe odbačene i u parničnom i u upravnom postupku, podnositelji predstavke su pred Okružnim sudom u Žutnjevom u Lugansku (Okružni sud) pokrenuli izvanparnični sudski postupak prema Zakonu o parničnom postupku tražeći da im se prizna status članova obitelji preminulog I. K. Okružni sud je, smatrajući da je utemeljena tvrdnja Gradskog vijeća da zahtjevi podnositelja predstavke moraju biti ispitani u okviru parničnog građanskog postupka i pozivajući se na članak 235. Zakona o parničnom postupku, 12. prosinca 2011. godine zaključio postupak u predmetu uz obrazloženje da o istoj stvari podnositelji predstavke mogu pokrenuti parnični postupak. Člankom 235. uređuju se pitanja koja proizlaze iz izvanparničnog postupka, uključujući i ona u okviru kojih tužitelj nastoji utvrditi postojanje pravno značajne činjenice. Podnositelji predstavke nisu se žalili na rješenje od 12. prosinca 2011. godine i nisu pokrenuli daljnji postupak.

Navodi podnositelja predstavke

Podnositelji predstavke žale se na propust domaćih sudova da ispitaju utemeljenost njihovih zahtjeva, što ih je lišilo prava na pristup sudu iz članka 6. stavak 1. Europske konvencije.

Ocjena Europskog suda

Podnositelji predstavke ostali su pri svojim pritužbama navodeći da imaju pravo da budu priznati članovi obitelji I. K. i da njihove zahtjeve sudovi nisu ispitali u meritumu.

Europski sud nije smatrao potrebnim da ispita prigovor koji je iznijela Vlada (da podnositelji predstavke nisu iscrpili pravne lijekove jer nisu pokrenuli građanski izvanparnični postupak za utvrđivanje pravno značajne činjenice) ističući da je predstavka neprihvatljiva zbog drugih razloga.

Europski sud je istaknuo da, uzimajući u obzir relevantno zakonodavstvo, prema domaćem zakonu podnositelji predstavke nisu imali pravo da budu priznati kao članovi obitelji I. K. te je naglasio da članak 6. stavak 1. Europske konvencije ne garantira nikakav poseban sadržaj za građanska „prava i obveze“ u materijalnom pravu država ugovornica. Europski sud je dalje istaknuo da se tumačenjem članka 6. stavak 1. ne može stvoriti materijalno pravo koje nema pravnu osnovu u dotičnoj državi, te da polazna točka moraju biti odredbe relevantnog domaćeg zakona i njihovo tumačenje koje daju domaći sudovi. Europski sud je u pogledu navedenih načela smatrao da članak 6. Europske konvencije nije primjenjiv u odnosu na činjenice u predmetu, zbog čega je prijava nespojiva ratione materiae s odredbama Konvencije i odbačena u skladu sa člankom 35. st. 3.(a) i 4.