Neadekvatan odgovor domaćih vlasti na nastavnikovo verbalno zlostavljanje učenika • Kršenje članka 8. Europske konvencije

Činjenice i navodi podnositelja predstavke

Podnositelj predstavke je bio učenik u državnoj srednjoj školi. U rujnu 2011. godine nastavnik matematike je u nekoliko navrata verbalno vrijeđao podnositelja predstavke nazivajući ga budalom, idiotom, seljačinom, kretenom itd. Podnositelj predstavke je zbog verbalnog zlostavljanja išao na psihološki tretman tijekom kojeg mu je utvrđen akutni anksiozni poremećaj.

Nakon obraćanja raznim organima otac podnositelja predstavke je 7. listopada 2011. godine informirao Ministarstvo znanosti, obrazovanja i sporta (u daljnjem tekstu: Ministarstvo) o navedenom uznemiravanju i zatražio zaštitu. Ministarstvo je predmet proslijedilo Agenciji za odgoj i obrazovanje (u daljnjem tekstu: Agencija). Agencija je u zaključcima istaknula da se radi o dobrom nastavniku i nastavniku s dobrim namjerama. Također je utvrdila da je situacija koja je nastala navedenim sukobom nanijela štetu napretku podnositelja predstavke te predložila da se stvar riješi dogovorom škole i oca podnositelja predstavke.

U prosincu 2011. godine održan je sastanak oca podnositelja predstavke s ravnateljem škole. Prema izvješću sa sastanka koji je pripremio ravnatelj, otac podnositelja predstavke je objasnio da je njegov sin sada zadovoljan odnosom s nastavnikom, te da je njihov sukob riješen, o čemu su školske vlasti obavijestile Agenciju.

U međuvremenu je podnositelj predstavke podnio kaznenu prijavu policiji i Općinskom državnom odvjetništvu navodeći da ga nastavnik uznemirava. Prijava je odbačena uz obrazloženje da uvrede nisu bile takvog intenziteta da bi predstavljale uznemiravanje.

Ustavni sud je odbacio ustavnu tužbu podnositelja predstavke.

Podnositelj predstavke se žalio na uznemiravanje u državnoj školi i na propust domaćih vlasti da efikasno odgovore na njegove navode o uznemiravanju smatrajući da mu je povrijeđeno pravo na privatni život iz članka 8. Konvencije.

Ocjena Europskog suda

Europski sud je konstatirao da je točno da intenzitet verbalnog zlostavljanja nije bio jako visok i da nije prešao u daljnje sistematičnije uznemiravanje, ali se od nastavnika očekivalo da shvati da efekti verbalne provokacije i zlostavljanja mogu duboko utjecati na učenike. Europski sud je posebno istaknuo da je nastavnik trebao biti svjestan da bilo koji oblik nasilja prema učenicima, uključujući i verbalno zlostavljanje, ma koliko neznatno, nije prihvatljivo u obrazovnom okruženju.

Shodno tome, Europski sud je istaknuo da, imajući u vidu povjerenje, autoritet i utjecaj koji ima nastavnik, nema mjesta toleriranju bilo kakvog njegovog uznemiravanja usmjerenog prema učeniku. Također je naglasio da učestalost, težina povrede i namjera nanošenja štete nisu preduvjeti za definiranje nasilja i zlostavljanja u obrazovnom okruženju.

Europski sud je zaključio da je verbalno zlostavljanje kojem je podnositelj predstavke bio podvrgnut od nastavnika predstavljalo neprihvatljivo miješanje u pravo na poštovanje privatnog života. Europski sud je dalje ispitao način na koji su domaća tijela odgovorila na navode podnositelja predstavke o uznemiravanju.

Iako je hrvatski pravni okvir načelno predviđao zaštitu djece u obrazovnim ustanovama od nasilja ili zlostavljanja, Europski sud je istaknuo problem nepostojanja školskih politika i postupaka koji se posebno bave problemom zlostavljanja koje provode nastavnici.

Europski sud je dalje istaknuo da nakon prvobitne žalbe podnositelja predstavke ravnatelju školske vlasti nisu poduzele nikakve konkretne mjere sve dok njegov otac nije poslao pisma raznim državnim organima tražeći da se podnositelj predstavke zaštiti od daljnjeg uznemiravanja u školi. Tek nakon toga su školske vlasti organizirale proces pomirenja između podnositelja predstavke i nastavnika, ali bez ikakvih konkretnih mjera prema nastavniku. Prema mišljenju Europskog suda, takav proces pomirenja očito je bio neefikasan.

Domaće vlasti su propustile prepoznati nužnost rješavanja problema neprihvatljivog ponašanja koje je utjecalo kako na podnositelja predstavke tako i na ostale učenike.

Europski sud je posebno istaknuo da se u kontekstu svog pedagoškog nadzora Agencija fokusirala na način na koji je nastavnik predavao časove matematike, a da nije provela istragu o spornim događajima. Zaključci Agencije su bili upitni s obzirom na navode da neki učenici nisu iskreno odgovorili na upitnik Agencije zbog straha od odmazde. Također, Agencija je u svojim zaključcima predložila da se to pitanje riješi u daljnjoj raspravi između školskih vlasti i oca podnositelja predstavke. Međutim, Europski sud nije smatrao da bi se rasprava između školskih vlasti i oca podnositelja predstavke mogla smatrati adekvatnom. Prema mišljenju Europskog suda, bila je potrebna odlučnija akcija kako bi se otklonili nedostaci u pristupu nastavnika prema učenicima. Škola nije odgovorila ni na zahtjev podnositelja predstavke da bude premješten u drugi razred ili da mu se dodijeli drugi nastavnik matematike.

Europski sud je također istaknuo da ni Agencija ni Ministarstvo nisu pratili daljnji razvoj događaja u slučaju podnositelja predstavke. U svezi s tim, kako je naglasio Europski sud, teško je prihvatiti da se jedno pismo ravnatelja u kojem se navodi da je otac podnositelja predstavke izjavio da je stvar riješena može smatrati dovoljnim. Nema naznaka da je sadržaj tog pisma odobrio otac podnositelja predstavke, a njegova verzija događaja se razlikuje od one predstavljene u pismu. Državnom obrazovnom organu trebalo je biti očito da je ponašanje koje se pripisuje nastavniku i njegovi efekti na podnositelja predstavke zahtijevalo adekvatnije ulaganje znanja i resursa kako bi se shvatile njegove posljedice i implikacije nepružanja odgovarajuće i očekivane brige podnositelju predstavke u školi.

Europski sud je zaključio da državni organi nisu adekvatno odgovorili na navode podnositelja predstavke o uznemiravanju u školi pa stoga njihov odgovor nije bio u skladu sa zahtjevima članka 8. Konvencije. Zaključeno je da je došlo do povrede članka 8. Konvencije.