Neadekvatan odgovor domaćih vlasti na nastavnikovo verbalno zlostavljanje učenika • Kršenje člana 8. Evropske konvencije

Činjenice i navodi podnosioca predstavke

Podnosilac predstavke je bio učenik u državnoj srednjoj školi. U septembru 2011. godine nastavnik matematike je u nekoliko navrata verbalno vrijeđao podnosioca predstavke nazivajući ga budalom, idiotom, seljačinom, kretenom itd. Podnosilac predstavke je zbog verbalnog zlostavljanja išao na psihološki tretman tokom kojeg mu je utvrđen akutni anksiozni poremećaj.

Nakon obraćanja raznim organima otac podnosioca predstavke je 7. oktobra 2011. godine informirao Ministarstvo nauke, obrazovanja i sporta (u daljnjem tekstu: Ministarstvo) o navedenom uznemiravanju i zatražio zaštitu. Ministarstvo je predmet proslijedilo Agenciji za odgoj i obrazovanje (u daljnjem tekstu: Agencija). Agencija je u zaključcima istakla da se radi o dobrom nastavniku i nastavniku s dobrim namjerama. Također je utvrdila da je situacija koja je nastala navedenim sukobom nanijela štetu napretku podnosioca predstavke te predložila da se stvar riješi dogovorom škole i oca podnosioca predstavke.

U decembru 2011. godine održan je sastanak oca podnosioca predstavke s direktorom škole. Prema izvještaju sa sastanka koji je pripremio direktor, otac podnosioca predstavke je objasnio da je njegov sin sada zadovoljan odnosom s nastavnikom, te da je njihov sukob riješen, o čemu su školske vlasti obavijestile Agenciju.

U međuvremenu je podnosilac predstavke podnio krivičnu prijavu policiji i Općinskom državnom tužilaštvu navodeći da ga nastavnik uznemirava. Prijava je odbačena uz obrazloženje da uvrede nisu bile takvog intenziteta da bi predstavljale uznemiravanje.

Ustavni sud je odbacio ustavnu tužbu podnosioca predstavke.

Podnosilac predstavke se žalio na uznemiravanje u državnoj školi i na propust domaćih vlasti da efikasno odgovore na njegove navode o uznemiravanju smatrajući da mu je povrijeđeno pravo na privatni život iz člana 8. Konvencije.

Ocjena Evropskog suda

Evropski sud je konstatirao da je tačno da intenzitet verbalnog zlostavljanja nije bio jako visok i da nije prešao u daljnje sistematičnije uznemiravanje, ali se od nastavnika očekivalo da shvati da efekti verbalne provokacije i zlostavljanja mogu duboko utjecati na učenike. Evropski sud je posebno istakao da je nastavnik trebao biti svjestan da bilo koji oblik nasilja prema učenicima, uključujući i verbalno zlostavljanje, ma koliko neznatno, nije prihvatljivo u obrazovnom okruženju.

Shodno tome, Evropski sud je istakao da, imajući u vidu povjerenje, autoritet i utjecaj koji ima nastavnik, nema mjesta toleriranju bilo kakvog njegovog uznemiravanja usmjerenog prema učeniku. Također je naglasio da učestalost, težina povrede i namjera nanošenja štete nisu preduvjeti za definiranje nasilja i zlostavljanja u obrazovnom okruženju.

Evropski sud je zaključio da je verbalno zlostavljanje kojem je podnosilac predstavke bio podvrgnut od nastavnika predstavljalo neprihvatljivo miješanje u pravo na poštovanje privatnog života. Evropski sud je dalje ispitao način na koji su domaća tijela odgovorila na navode podnosioca predstavke o uznemiravanju.

Iako je hrvatski pravni okvir načelno predviđao zaštitu djece u obrazovnim ustanovama od nasilja ili zlostavljanja, Evropski sud je istakao problem nepostojanja školskih politika i postupaka koji se posebno bave problemom zlostavljanja koje provode nastavnici.

Evropski sud je dalje istakao da nakon prvobitne žalbe podnosioca predstavke direktoru školske vlasti nisu preduzele nikakve konkretne mjere sve dok njegov otac nije poslao pisma raznim državnim organima tražeći da se podnosilac predstavke zaštiti od daljnjeg uznemiravanja u školi. Tek nakon toga su školske vlasti organizirale proces pomirenja između podnosioca predstavke i nastavnika, ali bez ikakvih konkretnih mjera prema nastavniku. Prema mišljenju Evropskog suda, takav proces pomirenja očigledno je bio neefikasan.

Domaće vlasti su propustile da prepoznaju neophodnost rješavanja problema neprihvatljivog ponašanja koje je utjecalo kako na podnosioca predstavke tako i na ostale učenike.

Evropski sud je posebno istakao da se u kontekstu svog pedagoškog nadzora Agencija fokusirala na način na koji je nastavnik predavao časove matematike, a da nije provela istragu o spornim događajima. Zaključci Agencije su bili upitni s obzirom na navode da neki učenici nisu iskreno odgovorili na upitnik Agencije zbog straha od odmazde. Također, Agencija je u svojim zaključcima predložila da se to pitanje riješi u daljnjoj raspravi između školskih vlasti i oca podnosioca predstavke. Međutim, Evropski sud nije smatrao da bi se rasprava između školskih vlasti i oca podnosioca predstavke mogla smatrati adekvatnom. Prema mišljenju Evropskog suda, bila je potrebna odlučnija akcija kako bi se otklonili nedostaci u pristupu nastavnika prema učenicima. Škola nije odgovorila ni na zahtjev podnosioca predstavke da bude premješten u drugi razred ili da mu se dodijeli drugi nastavnik matematike.

Evropski sud je također istakao da ni Agencija ni Ministarstvo nisu pratili daljnji razvoj događaja u slučaju podnosioca predstavke. U vezi s tim, kako je naglasio Evropski sud, teško je prihvatiti da se jedno pismo direktora u kojem se navodi da je otac podnosioca predstavke izjavio da je stvar riješena može smatrati dovoljnim. Nema naznaka da je sadržaj tog pisma odobrio otac podnosioca predstavke, a njegova verzija događaja se razlikuje od one predstavljene u pismu. Državnom obrazovnom organu trebalo je biti očigledno da je ponašanje koje se pripisuje nastavniku i njegovi efekti na podnosioca predstavke zahtijevalo adekvatnije ulaganje znanja i resursa kako bi se shvatile njegove posljedice i implikacije nepružanja odgovarajuće i očekivane brige podnosiocu predstavke u školi.

Evropski sud je zaključio da državni organi nisu adekvatno odgovorili na navode podnosioca predstavke o uznemiravanju u školi pa stoga njihov odgovor nije bio u skladu sa zahtjevima člana 8. Konvencije. Zaključeno je da je došlo do povrede člana 8. Konvencije.