Apelantica je Ustavnom sudu predočila dovoljno dokaza o navodnom kršenju njenih prava, a koji bi mogli da budu osnov za usvajanje privremene mjere. Ona je, isto tako, dala Ustavnom sudu dovoljno činjenica koje opravdavaju njenu bojazan da bi izvršenjem navedenih presuda mogle nastupiti neotklonjive štetne posljedice s obzirom na najavljeni ubrzani proces privatizacije u Brčko distriktu Bosne i Hercegovine.
• Odluka o privremenoj mjeri broj AP-214/03 od 19. aprila 2004. godine, stav 13, prenos prava raspolaganja na nekretninama
Ustavni sud nalazi da je očigledno da okolnosti ovih slučajeva, u vezi s oba apelanta, pokreću pitanje iz člana 7. stav 1. Evropske konvencije, a u vezi sa članom 6. stav 1. Evropske konvencije. Ovakav zaključak odnosi se na prigovore apelanata da im je nedopuštenom primjenom krivičnog zakonodavstva uskraćeno Ustavom Federacije Bosne i Hercegovine konstituirano pravo na imunitet od krivičnog gonjenja u krivičnim postupcima koji se protiv njih vode pred Kantonalnim sudom.
• Odluka o privremenoj mjeri broj AP-72/04 od 19. aprila 2004. godine, stav 6.
Eventualno omogućavanje otkupa predmetnog stana privremenom korisniku, a da se nije meritorno i konačno odlučilo o apelantovom pravu na povrat predmetnog stana u njegov posjed, pogađa, pravno i faktički, apelanta i prijeti da dovede do neotklonjive štete. S druge strane, ostvarivanje prava, kao i njihovo oduzimanje, u upravnom postupku ne smije da bude na štetu prava drugih lica jer to bi vodilo ka pravnoj anarhiji. Iz ovih razloga, zbog neblagovremenosti donošenja odluke o povratu stana u posjed, mogle bi da nastupe neotklonjive štetne posljedice za apelanta. S druge strane, ne postoji blaža mjera kojom bi se postigao isti cilj. Ovo su dovoljni razlozi da Ustavni sud ocijeni da su ispunjeni uvjeti da do donošenja meritorne odluke donese privremenu mjeru kojom se privremenom korisniku privremeno zabranjuje otkup spornog stana.
• Odluka o privremenoj mjeri broj AP-1404/05 od 13. septembra 2005. godine, stav 14.
Ostvarivanje prava, kao i njihovo oduzimanje, u sudskom postupku mora da bude u skladu sa zakonom i ne smije da bude na štetu prava drugih lica jer to bi vodilo ka pravnoj anarhiji. Iz ovih razloga, zbog faktičke nemogućnosti pristupa sudu i neblagovremenosti donošenja odluke o apelantovom tužbenom zahtjevu za poništenje spornog kupoprodajnog ugovora, a omogućavanjem raspolaganja spornim nekretninama od strane tuženog, mogle bi da nastupe neotklonjive štetne posljedice za apelanta. Ustavni sud ne vidi blažu mjeru kojom bi se postigao isti cilj sprečavanja ili ograničavanja buduće štete.
• Odluka o privremenoj mjeri broj AP-1925/05 od 13. oktobra 2005. godine, stav 14.
U okolnostima konkretnog slučaja, kada činjenice predmeta ukazuju prima facie na postojanje određenih propusta u postupku koji su mogli da imaju odlučujući značaj na ishod postupka, potrebno je usvojiti privremenu mjeru.
• Odluka o privremenoj mjeri broj AP-1926/05 od 23. marta 2006. godine, stav 11.
Ustavni sud smatra da su predmetnom apelacijom pokrenuta ozbiljna pitanja koja se tiču, prije svega, miješanja u apelantovo ustavno pravo na mirno uživanje imovine zaštićeno članom II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Naime, Ustavni sud je, polazeći od svih činjenica iz konkretnog predmeta, posebno imao u vidu da se radi o očiglednom nerazmjeru između apelantovog dugovanja i nekretnina koje se prodaju, što je u konačnici rezultiralo donošenjem zaključka od 11. aprila 2019. godine kojim je određeno i prvo ročište za prodaju sedam apelantovih nekretnina ukupne vrijednosti od 44.249,50 KM zbog naplate duga od 64,90 KM. Stoga, Ustavni sud iznesene razloge smatra dovoljnim za procjenu kako su ispunjeni uvjeti da se do donošenja konačne odluke privremeno obustavi provođenje izvršnih radnji u predmetu Općinskog suda broj 41 0 I 035764 17 Kom 3, smatrajući očitim da odgoda izvršenja nije suprotna javnom interesu, niti bi se tom odgodom licima koja imaju pravni interes za provođenje izvršenja u konkretnom slučaju nanijela veća šteta, kao i to da bi provođenje izvršnih radnji u predmetnom postupku apelantu moglo prouzrokovati štetu koja bi se teško mogla popraviti, a s druge strane je u interesu pravilnog vođenja postupka pred Ustavnim sudom.
• Odluka o privremenoj mjeri broj AP-1926/05 od 22. maja 2019. godine, stav 15.
Podnosioci zahtjeva svoj zahtjev za obustavu provođenja izbornih rezultata zasnivaju na argumentu da bi u suprotnom nastala nepopravljiva šteta. Međutim, podnosioci zahtjeva nisu jasno naveli, van apstraktnog nivoa, koje vrste nenadoknadive štete bi mogle nastati ako bi osporeni akti ostali na snazi do rješenja spora, niti su dostavili dokaze o opravdanosti svojih zahtjeva. Baš kao što podnosioci zahtjeva pretpostavljaju da bi primjena osporenih akata do rješavanja njihovih zahtjeva mogla imati negativne posljedice po vladavinu prava, moglo bi se tvrditi i suprotno – da bi prihvatanje zahtjeva podnosilaca zahtjeva za donošenje privremene mjere moglo imati negativne posljedice po vladavinu prava. Ustavni sud smatra da, u ovoj fazi, ovi argumenti nisu konkretizirani. Ipak, na osnovu člana 64. stav (1) Pravila, Ustavni sud može, na vlastitu inicijativu ili na zahtjev podnosioca zahtjeva ili apelanta, odrediti svaku privremenu mjeru za koju smatra da je treba donijeti u interesu stranaka ili pravilnog vođenja postupka, naročito ako to može dovesti do nenadoknadive štete. Sud je svjestan mogućih posljedica, tj. da implementacija izbornih rezultata na osnovu osporene odluke visokog predstavnika može dovesti do situacije gdje bi se izbori ili imenovanja morali ponovo razmotriti ako Ustavni sud dođe do konačnog zaključka da odluka visokog predstavnika nije u skladu s Ustavom. Prema mišljenju Ustavnog suda, to ne stvara nenadoknadivu štetu zato što se ipak može ispraviti. Zbog navedenih razloga, Ustavni sud smatra da su zahtjevi podnosilacā zahtjeva Komšića i Džaferovića za donošenje privremene mjere kojom bi se obustavilo provođenje izbornih rezultata i primjena osporenih odredbi neosnovani.
• Odluka o privremenoj mjeri broj U-27/22 od 1. i 2. decembra 2022. godine, nadležnost iz člana VI/3.a) Ustava BiH
