Zbog korištenja zahtjeva za vanredno ublažavanje kazne i zahtjeva za ponavljanje postupka kao neefektivnih pravnih lijekova apelant je podnio apelaciju nakon što je protekao rok za podnošenje apelacije predviđen Poslovnikom Ustavnog suda.
• Odluka o dopustivosti broj U-20/03 od 17. marta 2004. godine, stav 9. i dalje;
• Odluka o dopustivosti broj AP-1053/05 od 28. juna 2005. godine, st. 6. i 7;
• Odluka o dopustivosti broj AP-1091/05 od 14. marta 2006. godine, st. 8. i 9.

Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uvjeta) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 15. stav 3. Poslovnika Ustavnog suda.
• Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP-407/04 od 23. jula 2004. godine, stav 14, objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine“ broj 43/04

Korištenje neefektivnog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana za podnošenje apelacije Ustavnom sudu.
• Odluka o dopustivosti broj AP-532/04 od 23. jula 2004. godine, stav 12.

Zahtjevi za ponavljanje pravosnažno okončanog postupka ne predstavljaju efektivne pravne lijekove sve dok nemaju uspjeha i ne rezultiraju ponovnim otvaranjem postupka. Samim tim ti zahtjevi ne zaustavljaju rok od 60 dana za podnošenje apelacije Ustavnom sudu, propisan članom 15. stav 3. Poslovnika Ustavnog suda (vidi Ustavni sud, Odluka broj AP-49/03 od 17. marta 2004. godine i bivša Evropska komisija za ljudska prava, presuda G. protiv Savezne Republike Njemačke, aplikacija broj E 10431/83 od 16. decembra 1983. godine, Odluke i izvještaji (OI) broj 35).
• Odluka o dopustivosti broj AP-723/04 od 15. juna 2005. godine, stav 10.

Pravilo iscrpljivanja pravnih lijekova zahtijeva da apelant dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na posljednji pravni lijek koji je efektivan i adekvatan da ispita nižestepenu odluku, kako u činjeničnom tako i u pravnom pogledu. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje zakonskih uvjeta) ne može se smatrati konačnom. Korištenjem takvog pravnog lijeka ne prekida se računanje roka od 60 dana propisanog članom 15. stav 3. Poslovnika Ustavnog suda. U konkretnom slučaju, revizija apelanata je odbačena kao nedozvoljena pa je predstavljala neefektivan pravni lijek. Dakle, konačna odluka je bila presuda Kantonalnog suda. Korištenjem revizije koja je odbačena apelant je propustio podnijeti apelaciju u roku koji je predviđen Pravilima Ustavnog suda.
• Odluka o dopustivosti broj AP-910/05 od 28. juna 2005. godine, st. 7, 8. i 9;
• Odluka o dopustivosti broj AP-1050/05 od 9. februara 2006. godine, stav 6;
• Odluka o dopustivosti broj AP-1051/05 od 9. februara 2006. godine, st. 7. i 8;
• Odluka o dopustivosti broj AP-1068/05 od 12. aprila 2006. godine, st. 7. i 8.

U konkretnom slučaju zahtjev za obnavljanje postupka ne predstavlja efektivan pravni lijek koji prekida rok od 60 dana za podnošenje apelacije i koji apelant nije bio dužan iscrpiti prije podnošenja apelacije. Korištenjem tog zahtjeva apelant je propustio podnijeti apelaciju u roku koji je predviđen Pravilima Ustavnog suda.
• Odluka o dopustivosti broj AP-904/05 od 9. februara 2006. godine, st. 9. i 10.

Član 16. stav (1) Pravila Ustavnog suda kao uvjet dopustivosti apelacije propisuje obavezu da se apelacija podnese u roku od 60 dana od dana kada je apelant primio odluku o posljednjem efektivnom pravnom lijeku koji je koristio. Taj rok od 60 dana nužno se odnosi i na podnošenje dopune apelacije, te se samo izuzetno može prihvatiti dopuna apelacije podnesena van tog roka ukoliko se odnosi na nove pravne okolnosti koje su nastale nakon proteka navedenog roka. Mogućnost podnošenja dopune apelacije se nikako ne može tako široko tumačiti da se pod tim podrazumijeva pravo da apelanti mogu u odnosu na isto činjenično stanje i iste osporene odluke apelaciju dopunjavati sve vrijeme dok traje postupak povodom apelacije pred Ustavnim sudom, a van roka od 60 dana.
• Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP-1426/05 od 9. novembra 2006. godine, stav 49, objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine“ broj 11/07

U vrijeme podnošenja apelacije bila je donesena pravosnažna presuda po apelanticinoj tužbi. Iako je postupak po reviziji tuženog – protivtužioca u toku, Ustavni sud će razmotriti apelanticine navode o nedonošenju odluke u razumnom roku u odnosu na postupak po njenoj tužbi koji je pravosnažno okončan presudom Kantonalnog suda, s obzirom na to da se apelantica žali samo na taj dio postupka. U situaciji kada se apelant žali zbog povrede prava na pravično suđenje zbog nedonošenja odluke u razumnom roku, a prije podnošenja apelacije Ustavnom sudu donesena je i uručena pravosnažna sudska odluka, apelacija se može smatrati blagovremenom samo ako je podnesena u roku iz člana 16. stav (1) Pravila Ustavnog suda.
• Odluka o dopustivosti broj AP-1839/05 od 21. decembra 2006. godine, stav 6.

Svaki formalni suparničar samostalno disponira svojim tužbenim zahtjevom, a nadležni sud može različito odlučiti za pojedine formalne suparničare. Prema tome, formalno suparničarstvo je pravni institut čiji je cilj, prije svega, da se postupak vodi na što ekonomičniji način. Ta činjenica, međutim, ne bi smjela da se zloupotrijebi u pogledu korištenja pravnih lijekova, te da se zaobiđe zabrana izjavljivanja revizije ukoliko jedna ili više stranaka ne ispunjavaju imovinski zakonski cenzus od 10.000 KM. Drugim riječima, ni tužioci ni tuženi ne smiju zloupotrijebiti činjenicu da u konkretnom slučaju nastupaju jednom tužbom kao formalni suparničari, tj. da su formalni suparničari protiv tuženog pokrenuli jednu parnicu. Da su tužioci nastupali pojedinačno, što je procesno bilo moguće, ni pojedini tužioci ni tuženi ne bi imali pravo na izjavljivanje revizije.
• Odluka o dopustivosti broj AP-2683/07 od 14. februara 2008. godine, stav 7.

Revizija u parničnom postupku je djelotvoran pravni lijek ukoliko u konkretnom slučaju apelant ispuni sve zakonom propisane uvjete (Odluka Ustavnog suda broj AP-1121/04 od 13. oktobra 2005. godine, tačka 21). U tom slučaju, rok od 60 dana za podnošenje apelacije teče od dana prijema revizione odluke. A contrario, ukoliko revizija nije dozvoljena, apelant je dužan obratiti se Ustavnom sudu u roku od 60 dana od dana prijema drugostepene, tj. pravosnažne sudske odluke (Odluka Ustavnog suda broj AP-2684/06 od 5. juna 2007. godine, tačka 10). S obzirom na izuzetak predviđen u članu 237. stav 3. Zakona o parničnom postupku, prema kojem Vrhovni sud Republike Srpske može dopustiti reviziju u svim predmetima, čak i u onim u kojim nije ispunjen uvjet imovinskog cenzusa, apelant ima mogućnost obratiti se Ustavnom sudu apelacijom u roku od 60 dana od dana prijema drugostepene, tj. pravosnažne sudske odluke, ali može istovremeno izjaviti reviziju, s tim što je u obavezi o tome obavijestiti Ustavni sud. Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao preuranjenu jer bi donošenjem svoje odluke prije donošenja odluke Vrhovnog suda o izjavljenoj reviziji prejudicirao to pitanje. Međutim, nakon donošenja odluke o reviziji, bez obzira na vrstu i razloge te odluke, apelant ima mogućnost ponovo podnijeti apelaciju u kojoj je, u smislu člana 19. stav (3) Pravila Ustavnog suda, dužan na propisanom obrascu apelacije pod tačkom 8.a) ostale odluke navesti i ovu odluku Ustavnog suda.
• Odluka Ustavnog suda broj AP-106/06 od 23. februara 2006. godine, tačka 9;
• Odluka o dopustivosti broj AP-2579/06 od 3. aprila 2008. godine, stav 6.

Ustavni sud zapaža da je apelant predmetnu apelaciju podnio zbog nedonošenja odluke u razumnom roku u parničnom postupku koji je pravomoćno okončan prije podnošenja apelacije. Ustavni sud zapaža da je apelant Presudu zbog propuštanja broj 65 0 Mal 379433 13 Mal od 19. maja 2015. godine primio 22. maja 2015. godine, te da je tuženom navedena presuda zbog propuštanja 22. maja 2015. godine dostavljena u skladu sa članom 350. Zakona o parničnom postupku. Nadalje, Ustavni sud zapaža da je navedena presuda zbog propuštanja postala pravomoćna 8. juna 2015, a izvršna 24. juna 2015. godine. Apelant je apelaciju podnio 14. januara 2021. godine zbog nedonošenja odluke u razumnom roku, u predmetu koji je pravomoćno okončan četiri godine i sedam mjeseci prije podnošenja apelacije.
• Odluka o dopustivosti broj AP-127/21 od 16. decembra 2021. godine, razuman rok

Pri ispitivanju dopustivosti apelacije u odnosu na apelacione navode o dužini trajanja parničnog postupka okončanog Presudom Kantonalnog suda broj 65 0 P 049690 18 Gž 2 od 5. decembra 2018. godine, Ustavni sud je pošao od odredbi člana 18. stav (1) i stav (3) tačka c) Pravila Ustavnog suda. Ustavni sud ukazuje da je apelant 11. februara 2019. godine podnio prijedloge za izvršenje na osnovu Presude Kantonalnog suda broj 65 0 P 049690 18 Gž 2 od 5. decembra 2018. godine, pa stoga Ustavni sud nije smatrao da je potrebno utvrđivati datum prijema presude, jer se podrazumijeva da je apelant navedenu presudu Kantonalnog suda primio prije tog datuma. Budući da je apelacija Ustavnom sudu podnesena 14. jula 2021. godine, proizlazi da je u ovom dijelu podnesena nakon što je protekao rok za njeno podnošenje predviđen članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda. U skladu s navedenim, Ustavni sud je zaključio da je apelacija podnesena neblagovremeno, odnosno nakon proteka roka od 60 dana od dana kada je apelant primio navedenu presudu Kantonalnog suda.
• Odluka o dopustivosti broj AP-2497/21 od 11. maja 2022. godine, tačka 35, apelacija podnesena zbog dužine trajanja parničnog postupka, apelacija odbačena zbog proteka roka, razmatrana je samo dužina izvršnog postupka

Ustavni sud ukazuje da je apelant protiv Rješenja Kantonalnog suda od 25. augusta 2021. godine podnio žalbu 27. augusta 2021. godine zbog bitne povrede odredbi krivičnog postupka o kojoj nije odlučeno. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da je odredbom člana 140b. stav (7) ZKPFBiH propisano da protiv rješenja kojim se produžuju mjere zabrane stranka odnosno branilac može podnijeti žalbu, o kojoj odlučuje vanraspravno vijeće u roku od tri dana od dana prijema žalbe. Ustavni sud konstatira da je apelant uz apelaciju dostavio izvod iz CMS-a iz kojeg je vidljivo da je žalbu dostavio sudu 27. augusta 2021. godine. S obzirom na to da je Sud, u skladu s navedenom zakonskom odredbom, imao rok od tri dana da odluči o navedenoj žalbi, proizlazi da je već četvrti dan od podnošenja žalbe apelant imao pravo obratiti se apelacijom Ustavnom sudu, odnosno proizlazi da je rok za podnošenje apelacije za ovo konkretno pravno pitanje (neodlučivanje o žalbi) za apelanta počeo teći 31. augusta 2021. godine. Budući da je apelacija Ustavnom sudu podnesena 18. marta 2022. godine, proizlazi da je u ovom dijelu podnesena nakon što je protekao rok za podnošenje apelacije predviđen članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda. U skladu s navedenim, Ustavni sud je zaključio da je apelacija podnesena neblagovremeno, odnosno nakon proteka roka od 60 dana od dana kada je apelant primio navedenu presudu Kantonalnog suda.
• Odluka o dopustivosti broj AP-986/22 od 8. juna 2022. godine