Apelantica je Ustavnom sudu predočila dovoljno dokaza o navodnom kršenju njezinih prava, a koji bi mogli biti osnova za usvajanje privremene mjere. Ona je, isto tako, dala Ustavnom sudu dovoljno činjenica koje opravdavaju njezinu bojazan da bi izvršenjem navedenih presuda mogle nastupiti neotklonjive štetne posljedice s obzirom na najavljeni ubrzani proces privatizacije u Brčko distriktu Bosne i Hercegovine.
• Odluka o privremenoj mjeri broj AP-214/03 od 19. travnja 2004. godine, stavak 13., prijenos prava raspolaganja na nekretninama
Ustavni sud nalazi da je očigledno da okolnosti ovih slučajeva, u svezi s oba apelanta, pokreću pitanje iz članka 7. stavak 1. Europske konvencije, a u svezi sa člankom 6. stavak 1. Europske konvencije. Ovakav zaključak odnosi se na prigovore apelanata da im je nedopuštenom primjenom kaznenog zakonodavstva uskraćeno Ustavom Federacije Bosne i Hercegovine konstituirano pravo na imunitet od kaznenog gonjenja u kaznenim postupcima koji se protiv njih vode pred Kantonalnim sudom.
• Odluka o privremenoj mjeri broj AP-72/04 od 19. travnja 2004. godine, stavak 6.
Eventualno omogućavanje otkupa predmetnog stana privremenom korisniku, a da se nije meritorno i konačno odlučilo o apelantovom pravu na povrat predmetnog stana u njegov posjed, pogađa, pravno i faktički, apelanta i prijeti da dovede do neotklonjive štete. S druge strane, ostvarivanje prava, kao i njihovo oduzimanje, u upravnom postupku ne smije biti na štetu prava drugih osoba jer to bi vodilo ka pravnoj anarhiji. Iz ovih razloga, zbog nepravodobnosti donošenja odluke o povratu stana u posjed, mogle bi da nastupe neotklonjive štetne posljedice za apelanta. S druge strane, ne postoji blaža mjera kojom bi se postigao isti cilj. Ovo su dovoljni razlozi da Ustavni sud ocijeni da su ispunjeni uvjeti da do donošenja meritorne odluke donese privremenu mjeru kojom se privremenom korisniku privremeno zabranjuje otkup spornog stana.
• Odluka o privremenoj mjeri broj AP-1404/05 od 13. rujna 2005. godine, stavak 14.
Ostvarivanje prava, kao i njihovo oduzimanje, u sudskom postupku mora biti u skladu sa zakonom i ne smije biti na štetu prava drugih osoba jer to bi vodilo ka pravnoj anarhiji. Iz ovih razloga, zbog faktičke nemogućnosti pristupa sudu i nepravodobnosti donošenja odluke o apelantovom tužbenom zahtjevu za poništenje spornog kupoprodajnog ugovora, a omogućavanjem raspolaganja spornim nekretninama od strane tuženog, mogle bi nastupiti neotklonjive štetne posljedice za apelanta. Ustavni sud ne vidi blažu mjeru kojom bi se postigao isti cilj sprječavanja ili ograničavanja buduće štete.
• Odluka o privremenoj mjeri broj AP-1925/05 od 13. listopada 2005. godine, stavak 14.
U okolnostima konkretnog slučaja, kada činjenice predmeta ukazuju prima facie na postojanje određenih propusta u postupku koji su mogli da imaju odlučujući značaj na ishod postupka, potrebno je usvojiti privremenu mjeru.
• Odluka o privremenoj mjeri broj AP-1926/05 od 23. ožujka 2006. godine, stavak 11.
Ustavni sud smatra da su predmetnom apelacijom pokrenuta ozbiljna pitanja koja se tiču, prije svega, miješanja u apelantovo ustavno pravo na mirno uživanje imovine zaštićeno člankom II/3.(k) Ustava Bosne i Hercegovine i člankom 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju. Naime, Ustavni sud je, polazeći od svih činjenica iz konkretnog predmeta, posebno imao u vidu da se radi o očiglednom nerazmjeru između apelantova dugovanja i nekretnina koje se prodaju, što je u konačnici rezultiralo donošenjem zaključka od 11. travnja 2019. godine kojim je određeno i prvo ročište za prodaju sedam apelantovih nekretnina ukupne vrijednosti od 44.249,50 KM zbog naplate duga od 64,90 KM. Stoga, Ustavni sud iznesene razloge smatra dovoljnim za procjenu kako su ispunjeni uvjeti da se do donošenja konačne odluke privremeno obustavi provođenje izvršnih radnji u predmetu Općinskog suda broj 41 0 I 035764 17 Kom 3, smatrajući očitim da odgoda izvršenja nije suprotna javnom interesu, niti bi se tom odgodom osobama koja imaju pravni interes za provođenje izvršenja u konkretnom slučaju nanijela veća šteta, kao i to da bi provođenje izvršnih radnji u predmetnom postupku apelantu moglo prouzročiti štetu koja bi se teško mogla popraviti, a s druge strane je u interesu pravilnog vođenja postupka pred Ustavnim sudom.
• Odluka o privremenoj mjeri broj AP-1926/05 od 22. svibnja 2019. godine, stavak 15.
Podnositelji zahtjeva svoj zahtjev za obustavu provođenja izbornih rezultata temelje na argumentu da bi u suprotnom nastala nepopravljiva šteta. Međutim, podnositelji zahtjeva nisu jasno naveli, izvan apstraktne razine, koje vrste nenadoknadive štete bi mogle nastati ako bi osporeni akti ostali na snazi do rješenja spora, niti su dostavili dokaze o opravdanosti svojih zahtjeva. Baš kao što podnositelji zahtjeva pretpostavljaju da bi primjena osporenih akata do rješavanja njihovih zahtjeva mogla imati negativne posljedice po vladavinu prava, moglo bi se tvrditi i suprotno – da bi prihvaćanje zahtjeva podnositelja zahtjeva za donošenje privremene mjere moglo imati negativne posljedice po vladavinu prava. Ustavni sud smatra da u toj fazi ti argumenti nisu konkretizirani. Ipak, na temelju članka 64. stavak (1) Pravila, Ustavni sud može, na vlastitu inicijativu ili na zahtjev podnositelja zahtjeva ili apelanta, odrediti svaku privremenu mjeru za koju smatra da je treba donijeti u interesu stranaka ili pravilnog vođenja postupka, naročito ako to može dovesti do nenadoknadive štete. Sud je svjestan mogućih posljedica, tj. da implementacija izbornih rezultata na temelju osporene odluke visokog predstavnika može dovesti do situacije gdje bi se izbori ili imenovanja morali ponovno razmotriti ako Ustavni sud dođe do konačnog zaključka da odluka visokog predstavnika nije u skladu s Ustavom. Prema mišljenju Ustavnog suda, to ne stvara nenadoknadivu štetu zato što se ipak može ispraviti. Zbog navedenih razloga, Ustavni sud smatra da su zahtjevi podnositelja zahtjeva Komšića i Džaferovića za donošenje privremene mjere kojom bi se obustavilo provođenje izbornih rezultata i primjena osporenih odredaba neutemeljeni.
• Odluka o privremenoj mjeri broj U-27/22 od 1. i 2. prosinca 2022. godine, nadležnost iz članka VI/3.(a) Ustava BiH
