Osuda novinara za članak u kojem sudiju naziva „sitnim tiraninom” • Vrijednosni sud • Povreda člana 10. Konvencije
Činjenice
Podnosilac predstavke je g. Ekayev, novinar, pravnik i aktivist u zaštiti ljudskih prava. Osnivač je novina „Tverskoy Reporter”. U oktobru 2011. godine podnosilac predstavke je objavio članak o sudiji Regionalnog suda u Tveru pod naslovom „Sitni tiranin sudija A.”.
U članku je posebno navedeno sljedeće:
„Sitni tiranin je loš u svemu. Radom u pravosuđu postaje opasnost za društvo. [Gospodin K.] nije imao sreće. Sudio mu je [g. A.], mali tiranin, sudija Okružnog suda u Tveru, upleten u svjetovne poroke. Često sam viđao pravosudni apsurd. Navikao sam da se ne čudim. Ali ovaj put me je pogodio njegov profesionalni i etički cinizam. […] Na prvom ročištu sudija A. je prijetio g. K. govoreći: 'Znate moju reputaciju.' Ove riječi ne možete pronaći u zapisniku s rasprave, one su pažljivo zabilježene u sjećanju prisutnih i na audiozapisu. Teško je pronaći istinu na sudu kada sudija pokazuje svoju pristrasnost.”
Podnosilac predstavke je odlukom domaćeg suda 2013. godine osuđen za uvredu državnog službenika u krivičnom postupku. U periodu od 2014. do 2017. podnosilac predstavke je pokušao poništiti ovu osudu.
Tokom 2018. godine, s ciljem izbjegavanja sumnje u nepristrasnost, predmet je proslijeđen Okružnom sudu u Jaroslavlju. Taj sud je poništio osuđujuću presudu i predmet vratio na ponovno ispitivanje smatrajući da je prvostepeni sud mogao biti pristrasan zbog statusa sudije A. kao žrtve u predmetu podnosioca predstavke.
Odlukom od 7. oktobra 2019. godine, koju je potvrdio Regionalni sud u Moskvi 19. decembra 2019. godine, Gradski sud u Klinu u Moskovskoj oblasti osudio je podnosioca predstavke za nepoštovanje suda. Osudio ga je na novčanu kaznu od 100.000 ruskih rubalja (RUB), oslobodio ga izvršenja kazne zbog isteka roka zastare i naložio da plati 1.000.000 RUB na ime nematerijalne štete sudiji A. Sud je smatrao da je tokom istrage i suđenja dokazana krivica podnosioca predstavke. Prema mišljenju vještaka, pismo i članak sadržavali su uvredljive riječi protiv časti i dostojanstva sudije A.
Ocjena Evropskog suda
Sud je istakao da rad sudova, koji su garanti pravde i imaju osnovnu ulogu u pravnoj državi, mora uživati povjerenje javnosti. Stoga ga treba zaštititi od neosnovanih napada. Istovremeno, osim u slučaju teških štetnih napada koji su, u suštini, neosnovani, sudije mogu biti podvrgnute ličnoj kritici unutar dopustivih granica, i to ne samo u teorijskom i općem smislu. Kada djeluju u svom službenom svojstvu, oni mogu podlijegati širim granicama prihvatljive kritike od običnih građana.
Osuda podnosioca predstavke predstavljala je miješanje u njegovu slobodu izražavanja. To miješanje je bilo „propisano zakonom“ i slijedilo je legitiman cilj održavanja autoriteta pravosuđa i zaštite ugleda ili prava drugih.
Podnosilac predstavke je bio novinar i njegov zadatak je bio da dijeli informacije i ideje o pitanjima od javnog interesa. Postoji jasna razlika između kritike i uvrede. U ovom slučaju podnosilac predstavke je upotrijebio izraz „sitni tiranin“, što je u datim okolnostima predstavljalo vrijednosni sud. Namjera mu je bila da skrene pažnju na navodnu zloupotrebu sudijskih ovlaštenja, što je pitanje od javnog interesa.
Sudije, kao dio pravosudnog sistema, trebale bi uživati zaštitu od uvredljivih i pogrdnih verbalnih napada i neosnovanih optužbi. U konkretnom slučaju podnosilac predstavke je na početku članka jasno istakao navedeni problem od općeg interesa. Njegove daljnje primjedbe, iako ponekad emotivne, uglavnom su se ticale tačno određenog postupka i ponašanja sudije A. te njegove percepcije tog ponašanja. Stoga se ne može reći da je takva kritika bila teorijska ili opća. Kritizirao je sudiju koji je postupao u svom profesionalnom svojstvu. Domaći sudovi nisu pokušali ispitati sadržaj predmetnog članka s ciljem utvrđivanja je li formulacija koju je podnosilac predstavke upotrijebio predstavljala uvredu ili neopravdani lični napad na sudiju A. Prilikom svoje ocjene osporenog članka domaći sudovi nisu uzeli u obzir kontekst objave i ispitali radi li se o pitanju od općeg interesa.
Domaći sudovi su ograničili svoju analizu na sažetak primjenjivih zakonskih odredbi, podnesaka stranaka i zaključaka vještačenja. Podržali su zaključke stručnjaka bez ikakve smislene ocjene pozivajući se samo na njihove opće nalaze. Međutim, vještačenja su nadilazila puko rješavanje jezičkih pitanja. Umjesto da se ograniče na definiranje značenja pojedinih riječi ili objašnjenje njihovog potencijalnog utjecaja, oni su, u osnovi, dali pravnu kvalifikaciju teksta. Sud je u svojoj praksi već naglašavao da sva pravna pitanja moraju rješavati isključivo sudovi.
Što se tiče težine sankcije, domaći sudovi nisu pružili dovoljno razloga koji bi opravdali utvrđivanje krivične odgovornosti. Osim toga, iznos nematerijalne štete koji je podnosilac predstavke trebao platiti sudiji A. bio je neuobičajeno visok, višestruko veći u odnosu na naknade u nekim uporedivim predmetima klevete koji su se našli pred Sudom. Sudovi nisu uzeli u obzir finansijsku situaciju podnosioca predstavke.
