Osuda novinara za članak u kojem suca naziva „sitnim tiraninom” • Vrijednosni sud • Povreda članka 10. Konvencije
Činjenice
Podnositelj predstavke je g. Ekayev, novinar, pravnik i aktivista u zaštiti ljudskih prava. Osnivač je novina „Tverskoy Reporter”. U listopadu 2011. godine podnositelj predstavke je objavio članak o sucu Regionalnog suda u Tveru pod naslovom „Sitni tiranin sudac A.”.
U članku je posebno navedeno sljedeće:
„[…] Sitni tiranin je loš u svemu. Radom u pravosuđu postaje opasnost za društvo. [Gospodin K.] nije imao sreće. Sudio mu je [g. A.], mali tiranin, sudac Okružnog suda u Tveru, upleten u svjetovne poroke. Često sam viđao pravosudni apsurd. Navikao sam da se ne čudim. Ali ovaj put me je pogodio njegov profesionalni i etički cinizam. […] Na prvom ročištu sudac A. je prijetio g. K. govoreći: 'Znate moju reputaciju.' Ove riječi ne možete pronaći u zapisniku sa rasprave, one su pažljivo zabilježene u sjećanju prisutnih i na audiozapisu. Teško je pronaći istinu na sudu kada sudac pokazuje svoju pristranost.”
Podnositelj predstavke je odlukom domaćeg suda 2013. godine osuđen za uvredu državnog službenika u kaznenom postupku. U razdoblju od 2014. do 2017. podnositelj predstavke je pokušao poništiti tu osudu.
Tijekom 2018. godine, s ciljem izbjegavanja sumnje u nepristranost, predmet je proslijeđen Okružnom sudu u Jaroslavlju. Taj sud je poništio osuđujuću presudu i predmet vratio na ponovno ispitivanje smatrajući da je prvostupanjski sud mogao biti pristran zbog statusa suca A. kao žrtve u predmetu podnositelja predstavke.
Odlukom od 7. listopada 2019. godine, koju je potvrdio Regionalni sud u Moskvi 19. prosinca 2019. godine, Gradski sud u Klinu u Moskovskoj oblasti osudio je podnositelja predstavke za nepoštovanje suda. Osudio ga je na novčanu kaznu od 100.000 ruskih rubalja (RUB), oslobodio ga izvršenja kazne zbog isteka roka zastare i naložio da plati 1.000.000 RUB na ime nematerijalne štete sucu A. Sud je smatrao da je tijekom istrage i suđenja dokazana krivica podnositelja predstavke. Prema mišljenju vještaka, pismo i članak sadržavali su uvredljive riječi protiv časti i dostojanstva suca A.
Ocjena Europskog suda
Sud je istaknuo da rad sudova, koji su garanti pravde i imaju temeljnu ulogu u pravnoj državi, mora uživati povjerenje javnosti. Stoga ga treba zaštititi od neutemeljenih napada. Istodobno, osim u slučaju teških štetnih napada koji su, u biti, neutemeljeni, suci mogu biti podvrgnuti osobnoj kritici unutar dopustivih granica, i to ne samo u teorijskom i općem smislu. Kada djeluju u svom službenom svojstvu, oni mogu podlijegati širim granicama prihvatljive kritike od običnih građana.
Osuda podnositelja predstavke predstavljala je miješanje u njegovu slobodu izražavanja. To miješanje je bilo „propisano zakonom“ i slijedilo je legitiman cilj održavanja autoriteta pravosuđa i zaštite ugleda ili prava drugih.
Podnositelj predstavke je bio novinar i njegov zadatak je bio da dijeli informacije i ideje o pitanjima od javnog interesa. Postoji jasna razlika između kritike i uvrede. U ovom slučaju podnositelj predstavke je uporabio izraz „sitni tiranin“, što je u danim okolnostima predstavljalo vrijednosni sud. Namjera mu je bila skrenuti pozornost na navodnu zlouporabu sudačkih ovlasti, što je pitanje od javnog interesa.
Suci, kao dio pravosudnog sustava, trebali bi uživati zaštitu od uvredljivih i pogrdnih verbalnih napada i neutemeljenih optužbi. U konkretnom slučaju podnositelj predstavke je na početku članka jasno istaknuo navedeni problem od općeg interesa. Njegove daljnje primjedbe, iako ponekad emotivne, uglavnom su se ticale točno određenog postupka i ponašanja suca A. te njegove percepcije tog ponašanja. Stoga se ne može reći da je takva kritika bila teorijska ili opća. Kritizirao je suca koji je postupao u svom profesionalnom svojstvu. Domaći sudovi nisu pokušali ispitati sadržaj predmetnog članka s ciljem utvrđivanja je li formulacija koju je podnositelj predstavke uporabio predstavljala uvredu ili neopravdani osobni napad na suca A. Prilikom svoje ocjene osporenog članka domaći sudovi nisu uzeli u obzir kontekst objave i ispitali radi li se o pitanju od općeg interesa.
Domaći sudovi su ograničili svoju analizu na sažetak primjenjivih zakonskih odredaba, podnesaka stranaka i zaključaka vještačenja. Podržali su zaključke stručnjaka bez ikakve smislene ocjene, pozivajući se samo na njihove opće nalaze. No, vještačenja su nadilazila puko rješavanje jezičnih pitanja. Umjesto da se ograniče na definiranje značenja pojedinih riječi ili objašnjenje njihovog potencijalnog utjecaja, oni su, u biti, dali pravnu kvalifikaciju teksta. Sud je u svojoj praksi već naglašavao da sva pravna pitanja moraju rješavati isključivo sudovi.
Što se tiče težine sankcije, domaći sudovi nisu pružili dovoljno razloga koji bi opravdali utvrđivanje kaznene odgovornosti. Osim toga, iznos nematerijalne štete koji je podnositelj predstavke trebao platiti sucu A. bio je neuobičajeno visok i višestruko veći u odnosu na naknade u nekim usporedivim predmetima klevete koji su se našli pred Sudom. Sudovi nisu uzeli u obzir financijsku situaciju podnositelja predstavke.
