Ustavni sud Bosne i Hercegovine je danas elektronskim putem održao redovnu, 124. sjednicu Velikog vijeća Ustavnog suda Bosne i Hercegovine.
Od odluka koje je danas donio Ustavni sud radi ilustracije izdvaja:
AP 2624/19 – u kojoj je Ustavni sud, između ostalog, zaključio da postoji povreda prava drugoapelantica na pravično suđenje u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku kao jednog od aspekata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (Evropska konvencija) kada je postupak trajao 15 godina i osam mjeseci, za što najveću odgovornost snosi Osnovni sud u Banjaluci kojem je trebalo oko 11 godina da donese prvostepenu odluku, a koji za navedeno postupanje nije dao nikakve razloge.
AP 94/21 – u kojoj je Ustavni sud zaključio da postoji kršenje prava apelantica na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije u situaciji kada presude kojim je odbijen tužbeni zahtjev apelantica za utvrđivanje očinstva vještačenjem DNK metodom, a koje je odobrio i zakazao prvostepeni sud u skladu s odredbom člana 302. stav 5. Porodičnog zakona FBiH, ne sadrže objektivno, logično i uvjerljivo obrazloženje, već se u datim okolnostima primjena materijalnog prava, konkretno odredbe člana 302. Porodičnog zakona FBiH, doima proizvoljnom.
AP 3493/20 – u kojoj je Ustavni sud zaključio da je došlo do povrede apelanticinog prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije u situaciji kada je osporenom odlukom Vrhovnog suda Federacije BiH odbijen apelanticin zahtjev za preispitivanje presude Kantonalnog suda u Sarajevu kojom je odbijena apelanticina žalba protiv odluke Federalnog zavoda za penzijsko i invalidsko osiguranje (Zavod PIO). Naime, Federalni zavod za penzijsko i invalidsko osiguranje prilikom utvrđivanja apelanticinog penzijskog osnova, proizvoljnom primjenom materijalnog prava, ne upuštajući se u ratio legis relevantnih propisa, nije uzeo u obzir plaće, odnosno doprinose koje je apelantica ostvarila kod nosioca osiguranja Republike Srpske. On je time i visinu penzije, suprotno članu 7. Sporazuma o međusobnim pravima i obavezama u provođenju penzijskog i invalidskog osiguranja, utvrdio srazmjerno, a ne kumulativno, a nakon toga, posljedično tome, od te srazmjerno utvrđene visine penzije utvrdio apelanticinu srazmjernu penziju koja pada na teret Fonda za penzijsko i invalidsko osiguranje u iznosu manjem od propisanog.
Sve odluke usvojene na današnjoj sjednici bit će dostavljene apelantima u roku od mjesec dana i objavljene u što kraćem roku na internetskoj stranici Ustavnog suda Bosne i Hercegovine.
