Okončanje rada na predmetima bivšeg Doma za ljudska prava Bosne i Hercegovine i gašenje Aneksa 6 uz Opšti okvirni sporazum za mir u Bosni i Hercegovini Kao što je poznato, institucionalna zaštita ljudskih prava i sloboda prema Aneksu 6 uz Opšti okvirni sporazum za mir u Bosni i Hercegovini (u daljnjem tekstu: Aneks 6) osigurana je ustanovljavanjem Doma za ljudska prava Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Dom). Od kada je počeo raditi, 1996. godine, pa do dana kada mu je istekao mandat, 31. decembra 2003. godine, Dom je zaprimio 15.169 različitih individualnih aplikacija, u kojima se tvrdilo da je jedna ili više tuženih strana (Bosna i Hercegovina, Federacija Bosne i Hercegovine i Republika Srpska) kršila ljudska prava i slobode osigurane Aneksom 6. S obzirom da Dom, do kraja svoga mandata, uprkos velikoj podršci Međunarodne zajednice, nije riješio sve zaprimljene predmete (ostalo je ca. 9.000 predmeta u radu), dana 1. januara 2004. godine formirana je Komisija za ljudska prava pri Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Komisija), kao nezavisno tijelo i pravni sljednik Doma, a koja je imala prvenstveni zadatak da okonča rad i donese odluke u preostalih ca. 9.000 predmeta. Komisija je radila od 1. januara 2004. do 31. decembra 2006. godine, te je u ovom periodu okončala ca. 8.500 predmeta bivšeg Doma. Pri tome, treba naglasiti da je Komisija od 1. januara 2005. godine radila u potpunosti kao nacionalno tijelo, bez prisustva međunarodnih sudija ili drugog internacionalnog osoblja. Osim toga, Ustavni sud Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) je pružio veliku materijalnu, personalnu i tehničku podršku radu Komisije. Nezavršenih ca. 500 predmeta preuzeo je Ustavni sud na osnovu Sporazuma Bosne i Hercegovine, Federacije Bosne i Hercegovine i Republike Srpske, u skladu sa članom XIV Aneksa 6 uz Opšti okvirni sporazum za mir u Bosni i Hercegovini iz januara 2007. godine, sa obavezom da okonča ove predmete do 30. juna 2007. godine. Ustavni sud je u toku prvih 6 mjeseci 2007. godine održao ukupno 13 sjednica Malog i Velikog vijeća. Na svojoj zadnjoj sjednici Malog i Velikog vijeća, održanoj 26. i 27. juna 2007. godine, Ustavni sud je razmatrao preostale 154 aplikacije, u kojima su aplikanti tvrdili povredu ljudskih prava i sloboda zagarantovanih Aneksom 6. I na ovoj zadnjoj sjednici usvojene su značajne odluke. Između ostalog, u Predmetu CH/03/13402, Ustavni sud je utvrdio da retroaktivno preispitivanje pravne valjanosti ugovora o otkupu stanova na osnovu člana 5. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o privatizaciji državnih stanova („Službeni glasnik Republike Srpske“, broj 65/03) narušava princip pravne sigurnosti iz člana I/2. Ustava BiH, te predstavlja „nezakonito“ miješanje u pravo na imovinu 27 podnosilaca aplikacije koji su čekali na uknjižbu stanova po osnovu ugovora o otkupu iz 1991. godine. Nadalje, u Predmetu CH/03/3834, Ustavni sud je utvrdio diskriminaciju po nacionalnoj osnovi, jer je podnositeljici aplikacije 1993. godine uskraćeno pravo na rad u javnom ugostiteljskom preduzeću „Balkan“ samo zbog njene nacionalne pripadnosti. Također, Ustavni sud je u nekoliko predmeta utvrdio protivzakonito lišavanje imovine podnosilaca prijave, čime je onemogućen njihov povratak u svoje domove u Republici Srpskoj. Okončanjem rada na ovim predmetima, Ustavni sud je iscrpio svoju nadležnost koju je imao prema Sporazumu u skladu sa članom XIV Aneksa 6 uz Opšti okvirni sporazum za mir u Bosni i Hercegovini iz januara 2007. godine. Istovremeno, sa okončanjem ovih predmeta, de facto se gasi još jedan aneks Opšteg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini – Aneks 6. Time se i tzv. Dejtonski mirovni sporazum ugasio za još jedan svoj aneks. Kada se rezimiraju rezultati Aneksa 6 može se reći da je on u potpunosti ispunio svoj zadatak. Tačno 15.169 podnosilaca je podnijelo prijave Domu, koje su registrovane u periodu od 1996. do 2003. godine, tražeći zaštitu svojih prava i sloboda koje su bile garantovane ovim Aneksom. Dom (1996-2003), Komisija (2004-2006) i Ustavni sud (2007) donijeli su ukupno 6.959 odluka o brisanju, 5.428 odluka o prihvatljivosti i 2.782 odluke o prihvatljivosti i meritumu. Ove odluke su se, u mnogim slučajevima, ticale teških kršenja ljudskih prava i sloboda, vrlo često zasnovanim na diskriminaciji po nacionalnoj ili vjerskoj osnovi. Dovoljno je spomenuti probleme „nestalih“ osoba, protivzakonitog lišavanja života ili slobode, nemogućnosti povratka izbjeglica i raseljenih osoba, nemogućnosti ostvarivanja elementarnih socijalnih prava, povrata „stare devizne štednje“ ili ostvarivanja „ratne štete“. Treba naglasiti da je Dom, za period od 1996. do kraja 2003. godine. riješio nešto preko 6.000 predmeta, dok je Komisija, u periodu od tri godine, tj. od 2004. do kraja juna 2007. godine, riješila oko 9.000 predmeta, oslanjajući se u potpunosti na domaće snage. Jurisprudencijom Doma, Komisije i Ustavnog suda, koja je zasnovana po strogom uzoru na praksu Evropskog suda za ljudska prava u Strazburu, udareni su savremeni temelji zaštite ljudskih prava i sloboda u Bosni i Hercegovini. Njen značaj je takav da se zasigurno može reći da je Bosna i Hercegovina imala veoma kvalitetnu instituciju za zaštitu ljudskih prava i sloboda u regionu, pravi „regionalni pandan“ Evropskom sudu za ljudska prava. Usvojena praksa ovih institucija po osnovu Aneksa 6 treba da bude osnov za daljnji razvoj proceduralne, materijalne i institucionalne zaštite ljudskih prava i sloboda u Bosni i Hercegovini. Nadalje, redovnim godišnjim i vanrednim publikacijama, kao i čestim seminarima i okruglim stolovima, Dom, Komisija i Ustavni sud doprinijeli su razvoju pravne države, pospješili edukaciju pravnih profesionalaca u sferi zaštite ljudskih prava i osnovnih sloboda, kao i podigli svijest građana Bosne i Hercegovine o njihovim pravima i slobodama. Konačno, u Domu, Komisiji i Ustavnom sudu na desetine mladih pravnika su stekli svoju praksu na polju zaštite ljudskih prava i osnovnih sloboda, a stečeno znanje i iskustvo koriste danas radeći u raznim institucijama i organima Bosne i Hercegovine. Dr. iur. Nedim Ademović Šef Odjela Ustavnog suda Bosne i Hercegovine za rješavanje predmeta bivšeg Doma za ljudska prava