Ustavni sud Bosne i Hercegovine danas je okončao dvodnevno zasjedanje 49. plenarne sjednice. Razmatrajući zahtjeve za ocjenu ustavnosti Ustavni sud je odbio kao neosnovane zahtjeve: 1. Nebojše Radmanovića, člana Predsjedništva BiH, za ocjenu ustavnosti čl. 22. i 23. državnog Zakona o izmirenju obaveza po osnovu računa stare devizne štednje i utvrdio da su osporene odredbe predmetnog zakona u skladu s Ustavom BiH jer je Parlamentarna skupština BiH, u skladu sa svojom ustavnom nadležnošću, Zakonom o Centralnoj banci BiH odredila da Centralna banka BiH može biti fiskalni agent Bosne i Hercegovine u vezi s izmirenjem „stare devizne štednje“ putem obveznica; 2. Dr. Harisa Silajdžića i Željka Komšića, članova Predsjedništva BiH i Sulejmana Tihića, zamjenika predsjedavajaćeg Doma naroda Parlamentarne skupštine BiH, za ocjenu ustavnosti više odredaba Zakona o uvjetima i načinu izmirenja obaveza po osnovu računa stare devizne štednje emisijom obveznica u Republici Sprskoj i utvrdio da su osporene odredbe predmetnog Zakona u skladu s Ustavom BiH, jer su na polju zaštite ljudskih prava i sloboda, uključujući pitanje isplate „stare devizne štednje“, nadležni i država Bosna i Hercegovina i entiteti, te Republika Srpska, predviđajući bolje uvjete za isplatu „stare devizne štednje“. nije povrijedila Ustav BiH, dok je postupak po zahtjevu Sulejmana Tihića za ocjenu ustavnosti člana 19. Uredbe o postupku verifikacije potraživanja i gotovinskih isplata po temelju računa stare devizne štednje u Republici Srpskoj obustavljen, budući da su radnje predviđene osporenim odredbama člana 19. Uredbe već izvršene, čime su prestale postojati pretpostavke za vođenje postupka te nije više svrsishodno voditi daljnji postupak; 3. Milorada Živkovića, predsjedavajućeg Zastupničkog doma Parlamentarne skupštine BiH, za ocjenu ustavnosti Zakona o javnim nabavkama BiH, zaključivši da je osporeni zakon donesen u cilju izvršenja kontrolne funkcije Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine, što je u skladu s Ustavom BiH; 4. Milorada Živkovića za ocjenu ustavnosti Zakona o statistici BiH i utvrdio da je osporeni zakon u skladu s Ustavom BiH. Tekst odluke verificirat će se na narednoj plenarnoj sjednici Ustavnog suda; 5. Delegata Kluba Bošnjaka u Vijeću naroda Republike Srpske za ocjenu ustavnosti više odredbi Zakona o eksproprijaciji Republike Srpske, zaključivši da je predmetni zahtjev za ocjenu ustavnosti neosnovan, jer je pitanje utvrđivanja općeg interesa za područje općine na kome ona ostvaruje svoju funkciju kao jedinica lokalne samouprave, isključivo u njenoj nadležnosti kada realizira svoja ustavna ovlaštenja u domenu planiranja i izgradnje. Osporene odredbe predmetnog Zakona, prema ocjeni Ustavnog suda BiH, same po sebi, ne krše ustavna prava na imovinu te stoga nisu nesaglasne sa članom II/3. k) Ustava BiH i članom 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Ustavni sud je odbacio zahtjev Nikole Špirića, predsjedavajućeg Vijeća ministara Bosne i Hercegovine, za rješavanje spora u vezi sa nadležnošću za postupanje između Federalnog ministarstva finansija i Uprave za indirektno oporezivanje Bosne i Hercegovine, zbog nenadležnosti za odlučivanje. Pri tome je istakao, da propust zakonodavca da zakonom odredi tijelo nadležno za rješavanje sukoba nadležnosti, kakav je nastao u predmetnom slučaju, nije mogao uspostaviti nadležnost Ustavnog suda BiH u smislu člana VI/3.a) Ustava BiH. Ustavni sud smatra da je, radi poštovanja pricipa vladavine prava, nužnost da se ovo pitanje riješi uspostavom nadležnosti za rješavanje sporova ove vrste, što može inicirati i sam podnosilac zahtjeva, s obzirom na njegova ustavna ovlaštenja. U okviru apelacione nadležnosti Ustavni sud je odlučio o apelaciji Imada Al Husina na način da je: Djelimično usvojio apelaciju u odnosu na pravo na poštivanje privatnog i porodičnog života apelanta, odbijanjem javnih vlasti apelantovog zahtjeva za azil i apelantovog zahtjeva za dozvolu privremenog boravka u BiH, te u odnosu na pravo na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije koje je nastalo odbacivanjem tužbe apelanta protiv odluke o odbijanju apelantovog zahtjeva za dozvolu privremenog boravka u BiH od strane Suda BiH. Predmet je u ovom dijelu vraćen Sudu Bosne i Hercegovine s nalogom da Sud BiH održi ročište na kojem će se razmatrati dokazi i utvrditi da li bi prisilno udaljavanje apelanta iz BiH bilo opravdano u smislu zahtjeva iz člana 8. stava 2. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda u odnosu na zahtjev za dozvolu privremenog boravka u BiH i u odnosu na zahtjev apelanta za pružanje azila. Odbio apelaciju Imada Al Husina u odnosu na navode o povredi prava na zabranu mučenja odbijanjem zahtjeva apelanta za pružanje azila; zatim, u odnosu na pravo na život; pravo na djelotvoran pravni lijek; pravo na zabranu diskriminacije i u odnosu na pravo stranca da ne bude nezakonito protjeran sa teritorije države u kojoj zakonito boravi, odbijanjem zahtjeva apelanta za pružanje azila i naredbom javnih vlasti da apelant napusti teritoriju Bosne i Hercegovine, kao neosnovanu. Odbacio apelaciju Imada Al Husina u odnosu na pravo na pravično suđenje u postupku oduzimanja državljanstva apelantu, i postupku u kojem je odbijen apelantov zahtjev za azil, jer ova prava spadaju u javno pravo države, a Ustavni sud nije našao elemente arbitrarne primjene domaćeg zakona u tim postupcima, a u odnosu na pravo na privatni i porodični život u postupku oduzimanja državljanstva, kao očigledno neosnovanu. U odnosu na postupak kojim je odbačen zahtjev Al Husin Imada za dozvolu privremenog boravka u BiH, Ustavni sud je apelaciju odbacio kao preuranjenu dok Sud Bosne i Hercegovine u ponovnom postupku ne odluči o pitanjima na koja je ukazao Ustavni sud u svojoj odluci.