Propust domaćih sudova da zaštite podnositelja predstavke od navodnog nezakonitog prikupljanja i upotrebe njegovih osobnih podataka koje je činilo privatno poduzeće koje se bavi pružanjem usluga grijanja i koje mu je u više navrata slalo račune za stalnu naknadu za grijanje unatoč njegovim prigovorima da nije korisnik usluga • Propust da se ispita suština žalbe podnositelja predstavke • Kršenje članka 8. Konvencije

Činjenice i navodi podnositelja predstavke

Privatno poduzeće koje se bavi pružanjem usluga grijanja (u daljnjem tekstu: dobavljač toplotne energije B.) podnositelju predstavke je u više navrata izdavalo i dostavljalo fakture. Podnositelj predstavke u svom stanu nije imao instalirane cijevi za grijanje i nikada nije registriran kao korisnik usluga grijanja.

Podnositelj predstavke se 15. veljače 2016. godine žalio Upravi za zaštitu osobnih podataka (u daljnjem tekstu: Uprava) da je dobavljač toplotne energije B. prekršio njegovo pravo na zaštitu osobnih podataka. Bez obzira na to što u njegovom stanu nisu bile postavljene cijevi za grijanje i što s njim nikada nije sklopio bilo kakav ugovor, dobavljač toplotne energije B. slao mu je račune za stalnu naknadu, koju je on odbio platiti. Podnositelj predstavke je priložio dvije prvostupanjske sudske presude u kojima su sudovi prihvatili njegove prigovore na određene platne naloge izdane na zahtjev dobavljača toplotne energije B. Tvrdio je da nikada nije dao osobne podatke, niti je dao suglasnost da se oni obrađuju.

Inspektor Uprave je 16. listopada 2017. godine odbio pritužbu podnositelja predstavke ne nalazeći povredu njegovog prava na zaštitu osobnih podataka. Istaknuo je da su podaci podnositelja predstavke prenijeti dobavljaču toplotne energije B. na temelju ugovora sklopljenog 2013. godine s prethodnim dobavljačem C.

Upravni sud je 11. siječnja 2019. godine usvojio tužbu podnositelja predstavke i ukinuo odluku Uprave. Utvrdio je da je dobavljač toplotne energije B. zaista došao do podataka podnositelja predstavke na temelju ugovora s prethodnim dobavljačem, ali je ostalo sporno kako je dobavljač C. došao do tih podataka s obzirom na to da podnositelj predstavke nikada nije bio priključen na sustav grijanja te stoga nije mogao imati status korisnika koji je isključen sa sustava grijanja. Prethodni dobavljač C. nije imao pravo prikupljati, zadržavati ili prenositi osobne podatke podnositelja predstavke dobavljaču toplotne energije B.

Viši upravni sud je 2. listopada 2020. godine ukinuo presudu Upravnog suda od 11. siječnja 2019. godine i potvrdio rješenje inspektora od 16. listopada 2017. godine. Zaključio je da su pravne osobe, u skladu s ciljem za koji su podaci prikupljeni i obrađeni, pravilno obrađivale osobne podatke.

U nekoliko različitih postupaka domaći sudovi su prihvatili prigovore podnositelja predstavke. Utvrdili su da podnositelj predstavke nije morao platiti stalnu naknadu za grijanje jer nikada nije bio korisnik toplotne mreže, nikada nije bio isključen s mreže ili eventualno zato što nikada nije postojao ugovor između dobavljača toplote i podnositelja predstavke.

Pozivajući se na članak 8. Europske konvencije, podnositelj predstavke se žalio na to da domaće vlasti nisu zaštitile njegove osobne podatke od nezakonitog prikupljanja i korištenja.

Ocjena Europskog suda

Jesu li povrijeđena prava podnositelja predstavke prema članku 8. Konvencije?

Europski sud je ponovio da je pravo na zaštitu osobnih podataka zagarantirano pravom na poštovanje privatnog života prema članku 8. Konvencije. Europski sud je već ranije utvrdio da se obrada i objava podataka kao što su ime i kućna adresa odnose na informacije o privatnom životu. Iako dobavljač toplotne energije B. nije objavio osobne podatke podnositelja predstavke, niti ih je prenio trećoj strani, on ih je u razdoblju od najmanje osam godina više puta koristio za izdavanje i isporuku računa i naloga za plaćanje podnositelju predstavke. Europski sud je shodno tome zaključio da su bila povrijeđena prava podnositelja predstavke iz članka 8. Konvencije.

Odnosi li se slučaj na negativnu ili pozitivnu obvezu države?

Europski sud je zaključio da se predmet odnosi na pozitivnu obvezu države da garantira pravo podnositelja predstavke na poštovanje njegovog privatnog života.

Je li država ispoštovala svoju obvezu?

Europski sud je primijetio da su prema relevantnom zakonodavstvu dobavljači toplotne energije imali ovlasti da prikupljaju i prenose osobne podatke. Dalje je naglasio da su domaći organi u predmetu podnositelja predstavke utvrdili da je dobavljač toplotne energije B. osobne podatke podnositelja predstavke dobio na temelju ugovora s prethodnim dobavljačem. Međutim, podnositelj predstavke je u spornom postupku više puta tvrdio da nikada nije stupio u bilo kakav ugovorni odnos s dobavljačem toplotne energije C. ili bilo kojim drugim dobavljačem toplotne energije i da shodno tome C. nije mogao pravilno posjedovati i prenijeti osobne podatke.

Dalje, dobavljač toplotne energije B. koristio je podatke podnositelja predstavke, koji nisu bili posebno osjetljivi, za potrebe izdavanja računa ili naloga za plaćanje stalne naknade za grijanje. Nema naznaka da su podaci podnositelja predstavke dijeljeni s bilo kojom trećom stranom izvan tog konteksta. Međutim, u više parničnih postupaka domaći sudovi su u pravomoćnim presudama utvrdili da podnositelj predstavke nije bio u obvezi platiti stalnu naknadu za grijanje jer nikada nije bio priključen na sustav grijanja.

Uprava i Viši upravni sud su prilikom odlučivanja o prigovoru podnositelja predstavke za zaštitu podataka odbili razmotriti je li on bio dužan platiti stalnu naknadu za grijanje ili ne smatrajući da imovinska prava ili bilo kakav odnos vjerovnika i dužnika nije relevantan za njihovu ocjenu pritužbe podnositelja predstavke o zaštiti osobnih podataka. Konkretno, nisu pridali nikakvu pozornost specifičnim okolnostima konkretnog slučaja, posebno tvrdnji podnositelja predstavke da nikada nije bio priključen na sustav grijanja i činjenici da su domaći sudovi utvrdili da podnositelj predstavke nije bio dužan platiti stalnu naknadu za grijanje. Europski sud je zaključio da domaći sudovi zapravo nikada nisu ispitali srž zahtjeva podnositelja predstavke zbog nedostatka sveobuhvatnog ispitivanja pitanja je li, u nedostatku ugovornog ili bilo kojeg drugog pravnog odnosa između podnositelja predstavke i dobavljača toplotne energije, daljnje zadržavanje i korištenje podataka podnositelja predstavke odgovaralo tom legitimnom cilju.

Europski sud je zaključio da domaći sudovi nisu pružili efikasnu zaštitu prava podnositelja predstavke na poštovanje njegovog privatnog života. Prema tome, došlo je do povrede članka 8. Konvencije.