Postupak koji je proveo VSRS na temelju Zakona o prekršajima ne može se smatrati potpunim preispitivanjem svih aspekata predmeta. Vrhovni sud ispituje samo primjenu prava i ne ispituje činjenice koje su utvrdili upravni organi, ne saslušava svjedoke i ne iznosi dokaze. Postupak pred Vrhovnim sudom nije javan i sud ne donosi sam odluku u meritumu o podignutoj optužnici, već vraća predmet prvostupanjskom ili drugostupanjskom upravnom organu. Stoga, Ustavni sud smatra da postupak pred VSRS u predmetnom slučaju ne zadovoljava zahtjeve st. 1. i 3. članka 6. Konvencije s obzirom na to da taj postupak ne uključuje puno pravno ispitivanje podignute optužnice.
• Odluka broj U-19/00 od 4. svibnja 2001. godine, stavak 33., objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine" broj 27/01

Vrhovni sud nije osigurao apelantu, bez obzira na njegovo izričito traženje, javno i neposredno saslušanje prilikom utvrđivanja kaznene optužbe, što je u suprotnosti sa člankom 6. stavak 1. Europske konvencije.
• Odluka o dopustivosti i meritumu broj U-59/03 od 17. svibnja 2004. godine, stavak 23., objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine" broj 40/04, prekršajni postupak zbog neplaćanja carine na uvezenu robu

U slučaju kada apelant ima pravo da podnese zahtjev za ponavljanje postupka u roku od jedne godine od dana kada je saznao za presudu kojom je osuđen u odsustvu, a zahtjev za ponovni postupak ne daje nikakve posebne uvjete, sudovi su obvezni uvažiti takav zahtjev i održati novo saslušanje u predmetu. S obzirom na to, ne može se reći da je, zbog suđenja u odsustvu, apelantu oduzeto pravo na pravično saslušanje.
• Odluka o dopustivosti i meritumu broj U-103/03 od 28. svibnja 2004. godine, st. 27. i 28., objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine" broj 38/04

Apelantu ni u postupku koji je vođen pred carinskim organima, a ni u postupku vođenom pred Vrhovnim sudom Federacije Bosne i Hercegovine nije osigurana javnost postupka i nije mu dana mogućnost da osobno ispita navode prijava protiv njega, niti da osobno obrazloži razloge za podnošenje tužbe u upravnom sporu, zbog čega u konkretnom slučaju pravo na javno suđenje nije poštovano.
• Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP-236/03 od 15. lipnja 2004. godine, objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine" broj 38/04, Lijanovići

Članak 6. Europske konvencije nije povrijeđen kada ni tužitelj, ni optuženi ili njegov branitelj nisu prisustvovali sjednici vijeća na kojoj se odlučivalo o žalbi optuženog (apelanta).
• Odluka o dopustivosti i meritumu broj U-119/03 od 15. lipnja 2004. godine, stavak 27., objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine" broj 40/04, sjednica vijeća održana bez prisustva optuženog i tužitelja, nema povrede članka 6. Europske konvencije ni članka II/3.(e) Ustava BiH

Suprotno apelantovim navodima, pravo na apelantovu obranu nije bilo prekršeno zbog toga što je fotodokumentacija sačinjena bez prisustva apelantovog branitelja. Ta fotodokumentacija se također ne odnosi na dokaze na temelju kojih je u odnosu na njega sud utemeljio svoju odluku.
• Odluka o dopustivosti i meritumu broj U-50/03 od 21. srpnja 2004. godine, stavak 28., objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine" broj 41/04

Dakle, činjenica da u cjelokupnom kaznenom postupku nisu sudjelovali apelant i njegov izabrani branitelj, a da se pri tome nije izričito odrekao prava saslušanja i sudjelovanja u postupku ozbiljno dovodi u pitanje načelo ravnopravnosti stranaka. Ipak, i pored svega navedenog, Ustavni sud konstatira da u konkretnom slučaju, s obzirom na obveznost primjene ranijeg ZKP-a u tom postupku, apelant ima mogućnost u tom predmetu podnijeti izvanredni pravni lijek – zahtjev za ponavljanje postupka. Podnošenjem navedenog apelantovog zahtjeva nadležnom sudu, prema automatizmu, bez ikakvog diskrecijskog prava u odlučivanju, taj sud je dužan donijeti rješenje kojim će dopustiti ponavljanje postupka. Tako će apelant doći u poziciju da u ponovljenom postupku, uživajući sva prava i procesne garancije iz članka 6. Europske konvencije, sudjeluje u rješavanju pitanja osnovanosti optužbe protiv njega. Ujedno, Ustavni sud nije upoznat ni s jednom činjenicom koja bi sugerirala da apelant neće imati pravično saslušanje u ponovnom postupku.
• Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP-407/04 od 23. srpnja 2004. godine, stavak 24., objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine" broj 43/04, pitanje prava na prisustvo suđenju u kaznenom postupku u kojem nisu sudjelovali ni apelant niti njegov branitelj, nema povrede članka 6. Europske konvencije ni članka II/3.(e) Ustava BiH

Pošto apelant nije bio obaviješten o mjestu i datumu održavanja sjednice, te pošto njemu, a niti njegovom branitelju nije bilo omogućeno da prisustvuju sjednici, ne može se smatrati da je apelant imao pravično suđenje.
• Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP-145/02 od 26. kolovoza 2004. godine, stavak 27., objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine" broj 48/04, prisustvo sjednici vijeća u žalbenom postupku

Apelant mora imati mogućnost osobno prisustvovati sjednici suda. To se odnosi, prvenstveno, na suđenje pred prvostupanjskim sudom. Međutim, pravo na pravično suđenje, također, podrazumijeva pravo da se prisustvuje pred sudovima više instance koji odlučuju o žalbama, osim kada je razmatranje pred tim sudovima ograničeno na procesna ili čisto pravna pitanja, kada osobno prisustvo optuženog nije značajno.
• Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP-557/04 od 30. studenog 2004. godine, stavak 23., objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine" broj 19/05, kazneni postupak, kazneno djelo protiv sigurnosti javnog prometa, nema povrede članka 6. Europske konvencije ni članka II/3.(e) Ustava BiH;
• Odluka o meritumu broj AP-656/04 od 13. rujna 2005. godine, stavak 25., objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine" broj 83/05, kazneni postupak, primjena blažeg zakona, zamjena smrtne kazne kaznom zatvora u trajanju od 20 godina, nema povrede članka 6. Europske konvencije ni članka II/3.(e) Ustava BiH

Uvijek se radi o povredi članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. st. 1. i 3.c) Europske konvencije kad apelant nije bio pozvan na sjednicu žalbenog vijeća, ako je to propisano zakonom, a odluka se ticala činjenica i navoda kaznenog djela, okolnosti pod kojim je djelo učinjeno, počiniteljevog osobnog viđenja tih činjenica, a on je zahtijevao da prisustvuje radu žalbenog vijeća.
• Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP-224/04 od 17. veljače 2005. godine, objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine" broj 38/05

Pravo na pravično suđenje nije povrijeđeno u slučaju kad apelant nije tražio da bude prisutan, niti je bio pozvan na sjednicu žalbenog vijeća, kojoj nije prisustvovao ni ovlašteni tužitelj, ako je takva mogućnost propisana zakonom, a odluka se nije ticala činjenica i navoda kaznenog djela.
• Odluka o meritumu broj AP-1102/04 od 13. listopada 2005. godine, stavak 37., objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine" broj 22/06

Prekršajni postupak u kojem je apelant osporenim rješenjima kažnjen novčanim kaznama smatra se „kaznenim" postupkom, pa je donošenjem tih rješenja bez ispitivanja apelanta prekršeno njegovo pravo na pravično suđenje iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije.
• Odluka o meritumu broj AP-1087/04 od 2. prosinca 2005. godine, stavak 36., objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine" broj 22/06

Postoji povreda prava na pravično suđenje iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. st. 1. i 3. toč. c) i d) Europske konvencije kada je apelant u prekršajnom postupku u kojem nije saslušan kao okrivljeni rješenjem proglašen krivim za prekršaj.
• Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP-2255/05 od 16. siječnja 2006. godine, st. 30–32., objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine" broj 38/07, prekršajni postupak, odlučeno o apelantovoj krivici u njegovom odsustvu

U slučaju kada je nesporno utvrđeno da su pred prvostupanjskim sudom saslušavani svjedoci, a da apelant nije prisustvovao njihovom saslušanju, te da je određeno i provedeno vještačenje sudskog vještaka prometne struke, a da apelantu nije dana prilika da se izjasni o izboru vještaka, kao ni o njegovom nalazu prije donošenja prvostupanjske odluke, te da o održavanju sjednice žalbenog vijeća pred drugostupanjskim sudom apelant nije obaviješten, prekršeno je apelantovo pravo na pravično suđenje iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. st. 1. i 3. c) i d) Europske konvencije.
• Odluka o meritumu broj AP-481/05 od 14. ožujka 2006. godine, stavak 50., objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine" broj 57/06

Ukoliko se svi dobiveni dokazi, bez obzira na način pribavljanja, kasnije razmatraju i ocjenjuju u sudnici u prisustvu optuženog i branitelja, koji onda imaju priliku očitovati se o njima, pri čemu i dano priznanje mora biti dokazano, tada činjenica da je optuženi saslušan prije podnošenja optužnice bez prisustva branitelja ne može imati značaj ocjene cjelokupnog postupka kao nepravičnog. Pored toga, činjenica da apelant i njegov branitelj nisu bili na mjestu događaja pri izvođenju određenih dokaza, a jesu bili na glavnoj raspravi kada su ti dokazi provjeravani, kada je utvrđivana njihova vjerodostojnost uz ispitivanje vještaka, nije mogla dovesti do povrede standarda pravičnog suđenja utvrđenih člankom 6. Europske konvencije.
• Odluka o meritumu broj AP-263/05 od 14. ožujka 2006. godine, stavak 28., objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine" broj 49/06

U odnosu na navode o uskraćivanju prava na javnu raspravu pred drugostupanjskim sudom, Ustavni sud se pozivao na praksu Europskog suda za ljudska prava prema kojoj postoji razlika između prvostupanjskog i drugostupanjskog suđenja, odnosno odlučivanja po žalbi.
• Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP-1401/05 od 12. rujna 2006. godine, stavak 59., objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine" broj 7/07, građanski postupak

U konkretnom slučaju Ustavni sud uočava da je apelant naveo da mu je poziv za sjednicu vijeća uručen u pritvorsku jedinicu i da on nije priveden iz pritvora, ali, također, uočava da apelant ne navodi razloge zašto nije priveden. Dalje, Ustavni sud smatra da je Kantonalni sud održao sjednicu vijeća, smatrajući da žalbeni razlozi da nema dokaza koji potvrđuju da je on počinio ta kaznena djela nisu ukazivali na potrebu da se održi glavni pretres, tj. da nije potrebno ponovno izvoditi dokaze koje je izveo prvostupanjski sud. Imajući u vidu navedeno, prvenstveno da apelant, iako je uredno pozvan, nije prisustvovao sjednici, te navedena načela, Ustavni sud smatra da apelantovi navodi ni na koji način ne dovode u pitanje pravičnost postupka.
• Odluka o dopustivosti broj AP-3643/07 od 14. travnja 2010. godine, stavak 10., pritvor