Ukoliko je saslušanje koje se odnosi na činjenične i pravne aspekte apelacije održano u odsustvu apelanta i njegovog pravnog opunomoćenika, a u prisustvu zamjenika javnog tužitelja, čak i u slučaju da je utemeljeno na važećem zakonu, to ipak predstavlja povredu prava na pravično suđenje, a pogotovo povredu načela jednakosti.
• Odluka broj U-28/01 od 21. lipnja 2001. godine, stavak 29., objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine" broj 5/02, kazneni postupak, apelantu nije dana mogućnost da sudjeluje u postupku pred drugostupanjskim sudom, utvrđena povreda članka 6. Europske konvencije

S obzirom na to da je u žalbenom postupku sudjelovao apelantov branitelj i da su apelant i njegov branitelj bili uredno pozvani na javnu sjednicu drugostupanjskog suda, apelantov izostanak s javne rasprave pred drugostupanjskim  sudom ne narušava načela ravnopravnosti stranaka i kontradiktornosti postupka.
• Odluka broj U-13/03 od 24. listopada 2003. godine, stavak 27., objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine" broj 39/03

U slučaju kada su svjedokinje bile osobno prisutne i saslušane na glavnom pretresu, tako da je apelant imao mogućnost osobno se suočiti sa svjedokinjama, umanjuje se značaj činjenice da je pri uzimanju iskaza jedne od svjedokinja izvan glavnog pretresa prisustvovao i tužitelj, a optuženi nije bio pozvan. Zbog toga nije povrijeđeno načelo jednakosti oružja pred sudom.
• Odluka o dopustivosti i meritumu broj U-101/03 od 17. svibnja 2004. godine, st. 26. i 27., objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine" broj 40/04

U postupcima pred redovnim sudovima apelant nije bio stavljen u podređen položaj u odnosu na protivnika i nije došlo do procesnih povreda koje bi bile važne za poštovanje načela pravičnog suđenja u slučaju kada su sudovi uzeli u obzir sve apelantove navode i tvrdnje, pri čemu su nekim dali veći, a nekim manji značaj, a svoje odluke su dovoljno jasno obrazložili.
• Odluka broj U-34/03 od 17. svibnja 2004. godine, stavak 23., objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine" broj 34/04;
• Odluka o dopustivosti i meritumu broj U-80/03 od 26. kolovoza 2004. godine, stavak 28., objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine" broj 48/04;
• Odluka o meritumu broj AP-161/05 od 12. travnja 2006. godine, stavak 31., objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine" broj 49/06;
• Odluka o meritumu broj AP-711/05 od 14. ožujka 2006. godine, stavak 28., objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine" broj 59/06

Nema kršenja načela jednakosti pred sudom, kao elementa prava na pravično suđenje iz članka 6. stavak 1. Europske konvencije, kada je drugostupanjski sud, u skladu sa zakonom, donio odluku na sjednici vijeća bez pretresa i bez izvođenja novih dokaza, te kada sjednici drugostupanjskog vijeća nije prisustvovala nijedna stranka u postupku.
• Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP-415/04 od 23. srpnja 2004. godine, stavak 24., objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine" broj 43/04, kazneni postupak, jednakost strana u postupku, pogrešna primjena zakona, nema povrede članka 6. Europske konvencije ni članka II/3.(e) Ustava BiH;
• Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP-444/04 od 17. veljače 2005. godine, st. 27. i 31., objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine" broj 40/05, kazneni postupak, kazneno djelo protiv sigurnosti javnog prometa, jednakost strana u postupku, nema povrede članka 6. Europske konvencije ni članka II/3.(e) Ustava BiH

Ustavni sud smatra da članak 6. Europske konvencije ne daje stranci neograničeno pravo da saslušava svjedoke pred sudom.
• Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP-114/02 od 27. listopada 2004. godine, st. 23., 24. i 26, objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine" broj 60/04, kazneni postupak zbog zloupotrebe položaja

Nisu povrijeđena načela pravičnog suđenja iz članka 6. Europske konvencije, odnosno ravnopravnost stranaka time što nije uzet u obzir nalaz vještaka kojeg je apelant predložio, zato što vještačenje obavljaju vještaci koje određuje parnični sud s utvrđene liste vještaka.
• Odluka o dopustivosti i meritumu broj U-95/03 od 29. rujna 2004. godine, stavak 25., objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine" broj 10/05

S obzirom na to da se radilo o fazi kaznenog postupka u kojoj nijedna strana nije bila prisutna, ispunjeno je načelo jednakosti pred sudom, zbog čega su navodi iz apelacije u tom dijelu o povredi prava na pravično suđenje neutemeljeni.
• Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP-592/03 od 14. listopada 2004. godine, stavak 28., objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine" broj 8/05;
• Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP-639/03 od 14. listopada 2004. godine, objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine" broj 8/05

Sudionici u postupku imaju pravo predložiti dokaze i činjenice o kojima ovisi pravično okončanje postupka pred redovnim sudovima. Ukoliko sudovi ne ispitaju sve relevantne navode koje su iznijeli sudionici u postupku, postoji opasnost da redovni sudovi donesu arbitrarnu odluku koja može dovesti do kršenja prava garantiranih Ustavom Bosne i Hercegovine.
• Odluka broj U-47/01 od 24. listopada 2004. godine, stavak 48., objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine" broj 8/04, izvršni postupak, naplata novčanog potraživanja, utvrđena povreda članka 6. Europske konvencije i članka II/3.(e) Ustava BiH

U postupku pred redovnim sudovima dana je razumna mogućnost i optužbi i obrani da iznesu dokaznu građu, i to na dvije sudske instance. Tijekom postupka apelantu je bilo omogućeno da iznese sve dokaze radi utvrđenja činjeničnog stanja odlučnog za donošenje presude, imao je mogućnost pozivati i saslušavati svjedoke, angažiran je odgovarajući sudski vještak i izvršeno potrebno stručno vještačenje.
• Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP-278/04 od 18. siječnja 2005. godine, objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine" broj 38/05

Ustavni sud smatra da, s obzirom na spor u kojem je država jedna od stranaka i na zakonsku odredbu koja omogućava da se nove činjenice mogu iznositi samo do zaključenja glavne rasprave, prvostupanjski sud je morao poduzeti sve neophodne mjere kako bi se osiguralo ravnopravno učešće apelantice (države BiH) u prvostupanjskom postupku (u smislu uklanjanja nedostatka u zastupanju), tim prije što je jedino pitanje koje je sud morao riješiti pitanje tko je dužan izvršiti ugovornu obvezu.
• Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP-473/04 od 18. ožujka 2005. godine, stavak 34., objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine" broj 40/05, postupak naplate duga po osnovi ugovora koji se odnosio na tiskanje, pakiranje i distribuciju novca – bh. dinara, zaključenog s državom BiH, utvrđena povreda članka II/3.(e) Ustava BiH

Stranka u postupku ne može imati prednost u odnosu na drugu stranu u pogledu mogućnosti da iznese dokaze.
• Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP-447/04 od 12. travnja 2005. godine, stavak 25., objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine" broj 40/05, kazneni postupak, pitanje iznošenja svih dokaza optužbe, nema povrede članka 6. Europske konvencije ni članka II/3.(e) Ustava BiH

Nema povrede načela jednakosti pred sudom, kao elementa prava na pravično suđenje iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije, kad apelantov branitelj koji je bio prisutan na glavnom pretresu iznese apelantovu obranu i ne zatraži odgodu glavnog pretresa po izmijenjenoj preciziranoj optužnici javnog tužitelja tijekom glavnog pretresa.
• Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP-990/04 od 12. travnja 2005. godine, stavak 31., objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine" broj 48/05

Nema povrede prava na pravično suđenje u slučaju kada sudac tijekom istražnog postupka, krećući se u granicama zakonskih ovlasti, odbije prijedlog obrane za izvođenje određene procesne radnje.
• Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP-447/04 od 12. travnja 2005. godine, st. 29–31., objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine" broj 40/05, kazneni postupak, pitanje iznošenja svih dokaza optužbe, nema povrede članka 6. Europske konvencije ni članka II/3.(e) Ustava BiH

Domaći sudovi uživaju diskrecijske ovlasti da sami odluče saslušati svjedoke za koje im se čini da će im pomoći u utvrđivanju istine, odnosno da ocijene je li nužno pozvati predložene svjedoke, pazeći da se ne naruše smisao i cilj prava na pravično suđenje koji obvezuju da se suđenje odvija „pod jednakim uvjetima" i uz „jednakost oružja". Članak 6. Europske konvencije zahtijeva samo da sud navede razloge zbog kojih je odlučio ne pozvati one svjedoke čije se saslušanje izričito zahtijeva.
• Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP-637/04 od 22. srpnja 2005. godine, stavak 23., objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine" broj 40/06, kazneni postupak, iznošenje novih dokaza, nema povrede članka 6. Europske konvencije ni članka II/3.(e) Ustava BiH

Članak 6. stavak 1. Europske konvencije ne daje stranci neograničeno pravo na izvođenje predloženih dokaza pred sudom. Ustvari, sud treba ocijeniti bi li izvođenje drugih predloženih dokaza bilo relevantno za odlučivanje u konkretnom slučaju.
• Odluka o meritumu broj AP-620/04 od 13. rujna 2005. godine, stavak 25., objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine" broj 80/05, prekršajni postupak, nema povrede članka 6. Europske konvencije ni članka II/3.(e) Ustava BiH

Načelo ravnopravnosti strana u postupku prekršeno je kada sud u upravnom sporu propusti dostaviti tužbu zainteresiranoj osobi, kako to propisuje Zakon o upravnim sporovima, iako je odluka koju sud donese odlučujuća za građanska prava zainteresirane osobe.
• Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP-307/06 od 18. listopada 2007. godine, stavak 27., objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine" broj 2/08;
• Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP-2998/07 od 14. veljače 2008. godine, stavak 28., objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine" broj 23/08, upravni spor u svezi sa stanarskim pravom zbog propusta u pogledu dostave, utvrđena povreda načela ravnopravnosti stranaka, a ne pristupa sudu, utvrđena povreda članka 6. Europske konvencije i članka II/3.(e) Ustava BiH

Ustavni sud zaključuje da nema povrede prava na pravično suđenje iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. st. 1. i 3. točka d) Europske konvencije, odnosno povrede  načela  ravnopravnosti  strana  u  postupku  u  situaciji  kada  je  osuđujuća  presuda utemeljena na dokazima koji su izvedeni na glavnom pretresu i kada apelantu nije bilo onemogućeno ispitati sve dokaze Tužiteljstva BiH uz poštovanje načela kontradiktornosti ili izvesti svoje dokaze.
• Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP-408/07 od 11. veljače 2010. godine, stavak 53., objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine" broj 50/10, kazneni postupak, ratni zločin, nema povrede članka 6. Europske konvencije ni članka II/3.(e) Ustava BiH

Ustavni sud zaključuje da ne postoji povreda prava na pravično suđenje iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. st. 1. i 3.d) Europske konvencije u odnosu na načelo „jednakosti oružja" u prekršajnom postupku kada apelant, u skladu sa zakonskom obvezom koja pod istim uvjetima važi i za suprotnu stranu, nije osigurao da se pojave osobe u svojstvu svjedoka, niti je na bilo koji način dokazao da one neće dobrovoljno da pristupe na sud, a shodno čemu je mogao zahtijevati od suda da ih pozove. Također, Ustavni sud zaključuje da ne postoji povreda prava na pravično suđenje iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. st. 1. i 3.d) Europske konvencije kada nema ništa drugo što bi ukazivalo da je na bilo koji način apelant doveden u neravnopravan položaj u odnosu na suprotnu stranu, a odluka kojom je utvrđeno postojanje prekršaja i prekršajna odgovornost temelje se i na iskazima svjedoka suprotne strane, čije je prisustvo, u skladu sa zakonskom obvezom, suprotna strana osigurala.
• Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP-3552/09 od 30. siječnja 2013. godine, stavak 50., objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine" broj 50/10, prekršajni postupak, nema povrede članka 6. Europske konvencije ni članka II/3.(e) Ustava BiH

Dovodeći u kontekst navedene činjenice s načelom „jednakosti oružja" iz odredaba članka 6. Europske konvencije, Ustavni sud zapaža da iz navedenih činjenica proizlazi da je tužitelj, i pored naloga suda, dostavio apelantu dokumentaciju na kojoj je temeljio svoj tužbeni zahtjev tek nakon više od četiri godine od početka predmetnog postupka, koju je sud prihvatio, a, s druge strane, odbio apelantov zahtjev da mu se odredi rok za dostavu finansijske dokumentacije u svezi s predmetom spora. Slijedeći to, Ustavni sud smatra da Općinski sud, postupajući na navedeni način, nije dao razumnu mogućnost apelantu da u daljnjem tijeku redovnog postupka izloži svoje navode o neutemeljenosti tužbenog zahtjeva, uključujući i dokaznu građu, pod istim uvjetima koje je imao tužitelj. Naime, Ustavni sud smatra da je Općinski sud takvom odlukom, dakle strogo formalnim tumačenjem odredaba ZPP-a koje se odnose na rok u kojem stranke mogu predlagati dokaze, apelanta stavio u znatno podređen položaj u odnosu na tužitelja. Ovo zbog toga što je Općinski sud na pripremnom ročištu, koje je održano 11. travnja 2005. godine, odbio apelantov prijedlog da mu se ostavi rok za dostavu finansijske dokumentacije, a pri tome je tolerirao tužiteljevu neaktivnost u razdoblju od podnošenja tužbe do tog ročišta, dakle dulje od četiri godine, mada je apelant od početka postupka (počevši od odgovora na tužbu) ustrajao na tvrdnji (koja je u konkretnom slučaju kao prethodno pitanje za procjenu utemeljenosti tužbenog zahtjeva) da nije utemeljen ni postavljeni tužbeni zahtjev. Takvim postupanjem, prema ocjeni Ustavnog suda, sudovi su u stvarnosti onemogućili apelanta da se suprotstavi argumentima koje je izložio tužitelj u dokazivanju svoje tvrdnje o (ne)utemeljenosti tužbenog zahtjeva.
• Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP-4659/11 od 22. siječnja 2015. godine, stavak 49., objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine" broj 17/15, parnični postupak, „postojanje duga" proizašlog iz poslovnih odnosa stranaka, povreda članka 6. Europske konvencije i članka II/3.(e) Ustava BiH

[…] Zaključak Vrhovnog suda da ne postoji tužiteljeva zakonska obveza da dostavlja spis i dokaze optuženom i njegovom branitelju ni tijekom provođenja istrage, ni nakon podizanja optužnice, u situaciji kada je osiguran uvid u spis i tijekom istrage, uz ograničenje postavljeno zakonom, te nakon podizanja optužnice bez ograničenja, ne dovodi u pitanje načelo „jednakosti oružja" i apelantovo pravo na obranu, posebno imajući u vidu da u konkretnom slučaju apelant u svojoj žalbi nije ni tvrdio da mu je uvid u spis u bilo kojoj fazi postupka bio uskraćen ili ograničen, kao i da mu je bilo onemogućeno da ono što je saznao, na temelju eventualno ostvarenog uvida u spis, i iskoristi tijekom postupka.
• Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP-2137/14 od 15. travnja 2015. godine, stavak 52., kazneni postupak, nema povrede članka 6. Europske konvencije ni članka II/3.(e) Ustava BiH

Prekršeno je pravo apelantice (država Bosna i Hercegovina) na ravnopravnost stranaka pred sudom kada ona nije imala jednak procesnopravni tretman s umješačem u postupku budući da kao suprotna strana nije bila obaviještena o njegovom učešću i dostavljenom odgovoru na tužbu.
• Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP-1634/18 od 22. travnja 2020. godine, stavak 46., državno vlasništvo, postupak radi uknjižbe promjene prava vlasništva u zemljišnoj knjizi na predmetnim nekretninama u korist BiH sa dijelom 1/1

Nužni dio procesnopravne ravnopravnosti stranaka je dužnost suda da svakoj od njih pruži mogućnost da se izjasni na sve navedene tvrdnje i prijedloge koje je tijekom postupka učinila protivna strana, odnosno da se svakoj stranci mora dati prilika da se suprotstavi argumentima koje je izložila druga strana. Imajući u vidu činjenicu da apelantica nije obaviještena o učešću umješača, zatim da joj nije dostavljen odgovor umješača na njezinu tužbu (radi eventualnog davanja suprotnih argumenata), a koji je sud cijenio tijekom postupka, Ustavni sud zaključuje da je u konkretnom slučaju povrijeđeno apelantičino pravo na ravnopravnost stranaka pred sudom, kako je zagarantirano člankom 6. stavak 1. Europske konvencije.
• Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP-2004/18 od 20. svibnja 2020. godine, stavak 51., objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovineˮ broj 32/20, upis promjene prava u katastarskom operatu, apelantica država BiH, državno vlasništvo

Općenito govoreći, odbijanje saslušanja bilo kojeg svjedoka ili ispitivanja dokaza obrane, a ispitivanje svjedoka i dokaza optužbe može otvoriti pitanje sa gledišta jednakosti stranaka u postupku (vidi Borisova protiv Bugarske, broj aplikacije 56891/00, presuda od 21. ožujka 2007. godine, st. 47. i 48.; Topić protiv Hrvatske, broj aplikacije 51355/10, presuda od 10. listopada 2013. godine, stavak 48.). Isto vrijedi i ako raspravni sud odbije pozvati svjedoke obrane da razjasne nejasnu situaciju koja je predstavljala osnovu optužbi (vidi Kasparov i drugi protiv Rusije, broj aplikacije 21613/07, presuda od 3. listopada 2013. godine, st. 64. i 65.). U svim takvim slučajevima, prilikom odlučivanja je li postupak bio pravičan, potrebno je primijeniti odgovarajući test izložen u predmetu Murtazaliyeva protiv Rusije (broj aplikacije 36658/05, presuda od 18. prosinca 2018. godine, stavak 158.), zajedno sa smjernicama za ispitivanje budućih slučajeva (ibid., st. 159–168.). Cilj navedenog testa je utvrditi (1) je li zahtjev za ispitivanje svjedoka bio dostatno obrazložen i relevantan za predmet optužbe, (2) jesu li domaći sudovi razmotrili važnost tog svjedočenja i naveli dostatno obrazloženje za svoju odluku da ne ispitaju svjedoka na suđenju i (3) je li odluka domaćih sudova da ne ispitaju svjedoka narušila ukupnu pravičnost postupka.
• Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP-629/21 od 8. lipnja 2022. godine, stavak 52., kazneni postupak

Ustavni sud zapaža da iz obrazloženja osporenih odluka proizlazi da je suština apelantovog prijedloga za novo vještačenje bila da se vještak (kojeg je predložila obrana) očituje o istinitosti, odnosno neistinitosti iskaza oštećene koje je ona dala u fazi istrage i na glavnom pretresu. U takvim okolnostima, Ustavni sud ne nalazi proizvoljnost u stavu redovnih sudova iz obrazloženja osporenih odluka (vidi toč. 21. i 29. ove Odluke) da ocjena vjerodostojnosti dokaza općenito (uključujući i iskaze oštećene u konkretnom slučaju) spada u nadležnost suda, a ne vještaka. Zbog toga, prema ocjeni Ustavnog suda, u konkretnom slučaju nema proizvoljnosti u tome što su redovni sudovi odbili navedeni prijedlog obrane u situaciji kada tako postavljen prijedlog nije pravno relevantan za predmet optužbe. Isto tako, Ustavni sud ne nalazi ni proizvoljnost u postupanju redovnih sudova kada je u pitanju odbijanje prijedloga obrane da se sasluša svjedokinja I. M. u ponovnom suđenju. To je zbog toga što iz obrazloženja osporenih odluka (vidi toč. 21. i 30. ove Odluke) proizlazi da je ta svjedokinja već bila unakrsno saslušana na glavnom pretresu od 1. veljače 2018. godine, iz čega nije proizlazila nužnost njezinog ponovnog saslušanja u okolnostima konkretnog predmeta. Pritom, Ustavni sud ističe da se prilikom donošenja navedenog zaključka, u svezi s odbijanjem prijedloga za saslušanje navedene svjedokinje, rukovodio i novouspostavljenim testom Europskog suda za ljudska prava u predmetu Murtazaliyeva protiv Rusije (je li zahtjev za ispitivanje svjedoka bio dostatno obrazložen i relevantan za predmet optužbe, jesu li domaći sudovi razmotrili važnost tog svjedočenja i naveli dostatno obrazloženje za svoju odluku da ne ispitaju svjedoka na suđenju i je li odluka domaćih sudova da ne ispitaju svjedoka narušila ukupnu pravičnost postupka, broj aplikacije 36658/05, presuda od 18. prosinca 2018. godine, stavak 158., zajedno sa smjernicama za ispitivanje budućih slučajeva st. 159–168.). Prema tome, Ustavni sud ne nalazi da je odbijanjem navedena dva prijedloga, te obrazloženjima koja su redovni sudovi dali u svezi s tim apelantova obrana dovedena u neravnopravan položaj u odnosu na optužbu. Zbog toga, Ustavni sud smatra neutemeljenim navode apelacije u tom dijelu.
• Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP-835/21 od 22. lipnja 2022. godine, stavak 65., kazneni postupak

Prekršeno je pravo iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije kada apelantici, primjenom relevantnih odredaba ZPP-a, kako to propisuje članak 21. stavak 1. ZIP-a, nije dostavljena žalba na izjašnjenje u izvršnom postupku, zbog čega je prekršeno načelo ravnopravnosti strana u postupku.
• Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP-4186/20 od 7. rujna 2022. godine, stavak 47., bračna stečevina, slijedi praksu Europskog suda iz predmeta Bimal protiv BiH