Privatni i obiteljski život • Odbijanje registracije imena koje je podnositeljica predstavke odabrala za svoje novorođeno dijete • Obrazložena presuda • Nema kršenja članka 8. Europske konvencije
Činjenice

Podnositeljica predstavke je 28. rujna 2016. godine podnijela zahtjev Odjelu za registraciju okruga Yasamal (Odjel za registraciju) tražeći da se ime Əbülfəzlabbas registrira kao ime njezina sina. Odjel je odbio zahtjev podnositeljice predstavke pozivajući se na relevantne odredbe Ustava, Građanskog zakonika i Zakona o državnom jeziku. Naveo je da se spomenuto ime ne nalazi na popisu imena koji je preporučila Azerbajdžanska nacionalna akademija znanosti. Podnositeljica predstavke podnijela je ponovo zahtjev tražeći da se ime njezina sina registrira kao Əbülfəzl Abbas. I taj zahtjev je odbijen. Podnositeljica predstavke pokrenula je postupak protiv Odjela za registraciju pred prvostupanjskim sudom. Prvostupanjski sud je odbio tužbu podnositeljice predstavke smatrajući da predloženo ime, napisano u bilo kojoj varijanti, zbog izgovora nije u najboljem interesu djeteta. Nakon presude prvostupanjskog suda podnositeljica predstavke podnijela je zahtjev da se ime Abbas upiše kao ime njezina sina, što je Odjel za registraciju odobrio. Međutim, usprkos registraciji tog imena, podnositeljica predstavke podnijela je žalbu protiv presude prvostupanjskog suda, koju je drugostupanjski sud odbacio zbog razloga sličnih onima koje je naveo prvostupanjski sud. Vrhovni sud je kasacijsku žalbu podnositeljice predstavke protiv odluke drugostupanjskog suda odbio po osnovi toga da je ime Abbas na zahtjev podnositeljice predstavke već bilo registrirano kao ime djeteta.

Navodi podnositeljice predstavke

Podnositeljica predstavke se žali da je zbog odbijanja domaćih vlasti da registriraju ime (Əbülfəzlabbas) koje je odabrala za svog sina povrijeđeno njezino pravo na poštovanje privatnog i obiteljskog života iz članka 8. Europske konvencije.

Ocjena Europskog suda

Europski sud je ukazao da njegova zadaća nije zamijeniti nadležne domaće vlasti u određivanju najprikladnije politike za reguliranje pitanja imena u državi, već preispitati prema Europskoj konvenciji predstavlja li odbijanje domaćih organa da registriraju ime djeteta povredu prava podnositeljice predstavke iz članka 8. Europske konvencije.

Podnositeljica predstavke je pred Europskim sudom navela da su domaće vlasti odbile registraciju imena koje je ona odabrala, te da je morala registrirati ime Abbas kao ime svog sina zbog odlaska na liječnički pregled u Iran. Međutim, Europski sud je konstatirao da iz spisa predmeta ne proizlazi da je podnositeljica predstavke ikada spomenula taj argument, bilo u svojim žalbama drugostupanjskom i kasacijskom sudu bilo tijekom rasprave pred drugostupanjskim sudom, iako je, kao što je već spomenuto, ime djeteta bilo registrirano kao Abbas nakon presude prvostupanjskog suda. Europski sud je također konstatirao da podnositeljica predstavke nije dostavila nikakve informacije ili dokumente u svezi s medicinskim pregledom, niti je dostavila kopiju zahtjeva koji je uputila nadležnom organu za registraciju u kojem je, kako je tvrdila, objasnila tu situaciju.

Europski sud je u konkretnom slučaju istaknuo da je podnositeljica predstavke, koju je zastupao odvjetnik, podnijela tužbu na tri sudske instance. Sudovi su ispitali njezine tvrdnje i obrazložili svoje odluke. Dok su prvostupanjski i drugostupanjski sud smatrali da predmetno ime nije u najboljem interesu djeteta, Vrhovni sud je odbacio kasacijsku žalbu podnositeljice predstavke smatrajući da je djetetu ime već dano i objasnio relevantnu proceduru za traženje promjene tog imena. Pred Europskim sudom podnositeljica predstavke nije objasnila zašto je nastavila voditi predmetni postupak umjesto postupka za promjenu već registriranog imena svog djeteta, niti je tvrdila da takav postupak nije adekvatan u njezinoj situaciji. Europski sud je naveo da u tim okolnostima i u nedostatku bilo kakvih potkrijepljenih argumenata koji bi govorili suprotno, kao i imajući u vidu široku slobodu procjene koju uživaju države u ovoj sferi, nije našao osnove da dovede u pitanje zaključke domaćih vlasti.

U svezi s određenim „problemima“ koje je navela podnositeljica predstavke, zbog kojih su domaće vlasti odbile registraciju imena po njezinu izboru, Europski sud je podsjetio da ti problemi nisu bili pokrenuti pred domaćim sudovima. Europski sud je dalje naveo da to što je zahtjev za registraciju imena odbijen ne sprječava podnositeljicu predstavke da to ime koristi. Europski sud je također istaknuo da u specifičnim okolnostima ovog slučaja „neugodnost“ na koju se podnositeljica predstavke pozvala nije dovoljna da navede Europski sud da zaključi da je postojao nedostatak poštovanja njezinog privatnog i obiteljskog života iz članka 8. Europske konvencije.

Europski sud je ukazao i na svoju raniju praksu kada je uzeta u obzir činjenica ranijeg prihvaćanja spornog imena za zvaničnu registraciju i utvrdio da u konkretnom slučaju, kako je tvrdila Vlada, a podnositeljica predstavke nije osporila, sporno ime nikada nije bilo registrirano.

Europski sud je zaključio da nije došlo do povrede članka 8. Europske konvencije.