Dokazi pribavljeni mučenjem i zlostavljanjem koje su izvršile privatne osobe • Povreda članka 6. stavak 1. Europske konvencije
Činjenice i navodi podnositelja predstavke
Podnositelj predstavke je poljski državljanin Grzegorz Ćwik.
Podnositelj predstavke i K. G. bili su dio kriminalne skupine koja se bavila trgovinom drogom. Suparnička banda je otela i mučila K. G. kako bi dobila određene informacije o drogi i novcu. Izjave dane tom prilikom su snimljene. Policija, koju je pozvao vlasnik kuće u kojoj je K. G. bio zadržan, oslobodila je K. G. i oduzela audiokasetu sa snimkom njegove izjave.
Podnositelj predstavke je nekoliko godina kasnije osuđen za kazneno djelo trgovine drogom. Prvostupanjski sud se, između ostalog, oslonio na izjave K. G. snimljene tijekom njegovog mučenja, smatrajući da je snimka potvrdila umiješanost podnositelja predstavke u posao s drogom. Podnositelj predstavke je osporavao upotrebu transkripta tvrdeći da su izjave K. G. pribavljene mučenjem i da su stoga neprihvatljive prema relevantnoj odredbi Zakona o kaznenom postupku, koji isključuje upotrebu bilo kakvog dokaza koji je pribavljen prisilom. Apelacijski sud je odbio žalbene navode podnositelja predstavke utvrdivši da se pravilo kaznenog postupka odnosilo isključivo na tijela koja provode istragu a ne na privatne osobe. Vrhovni sud je odbio njegovu žalbu.
Pozivajući se na pravo na pravično suđenje iz članka 6. stavak 1. Europske konvencije, podnositelj predstavke je naveo da sudovi nisu trebali u dokaze uvrstiti sporni transkript izjava K. G.
Ocjena Europskog suda
U ovom slučaju se pred Europskim sudom prvi put pokrenulo pitanje prihvaćanja kao dokaza u kaznenom postupku izjava dobivenih mučenjem koje su izvršile privatne osobe, bez učešća službenika javne vlasti. U svezi s tim pitanjem, Europski sud je zaključio da su načela usvojena u slučajevima kada su službenici javne vlasti bili uključeni u dobivanje spornih izjava podjednako primjenjiva na prihvaćanje izjava dobivenih mučenjem koje su učinile privatne osobe, te je pozitivna obveza države koja proizlazi iz članka 3. primjenjiva na to mučenje.
Europski sud je također istaknuo da je u konkretnom slučaju Apelacijski sud prihvatio upotrebu dokaza dobivenih od K. G., koji su pribavljeni kršenjem apsolutne zabrane mučenja garantirane člankom 3. Konvencije. Time je Apelacijski sud propustio uzeti u obzir implikacije svoje odluke sa stanovišta prava podnositelja predstavke na pravično suđenje prema članku 6. stavak 1. Konvencije. Vrhovni sud je odbio žalbu podnositelja predstavke kao očigledno neutemeljenu i nije naveo nikakve razloge za svoju odluku. Shodno tome, Europski sud je zaključio da je uvrštavanje spornog transkripta u dokaze u kaznenom postupku protiv podnositelja predstavke dovelo do toga da je postupak u cjelini nepravičan, što je u suprotnosti sa člankom 6. stavak 1., te je utvrdio kršenje prava podnositelja predstavke na pravično suđenje.
