Zabrana medijskoj kući da objavljuje snimku policijske intervencije bez prikrivanja lica jednog od policajaca • Kršenje članka 10. Konvencije

Činjenice i navodi podnositelja predstavke

Podnositelj predstavke je „Bild GmbH“, društvo s ograničenom odgovornošću koje posjeduje i upravlja internetskom stranicom bild.de, stranicom koja objavljuje vijesti, i koje izdaje novine „Bild“ i „Bild am Sonntag“.

Dana 10. srpnja 2013. godine na bild.de objavljen je članak o policijskoj intervenciji u noćnom klubu u Bremenu u lipnju te godine. Policija je bila pozvana jer se jedan od gostiju (D.) agresivno ponašao prema osoblju. Uz članak je objavljena i snimka na kojoj se vidi kako nekoliko policajaca prisiljava gosta D. da legne na pod, pri čemu ga jedan od policajaca udara nogama i palicom. Podnositelj predstavke je 12. srpnja 2013. godine objavio drugi članak, uz koji su bile objavljene dodatne snimke na kojima se vidi agresivno ponašanje gosta D. prije dolaska policajaca. Na jednoj snimci se jasno vidjelo lice jednog od policajaca, policajca P., kako pomaže kolegi da savlada gosta D. U videu nije bilo nagovještaja o tome da je on upotrijebio prekomjernu silu. Policajac P. je tražio od „Bilda“ da video bude uklonjen sve dok se ne zamuti njegovo lice. Nakon što su oni to odbili, policajac P. se obratio sudu.

Odlukom Regionalnog suda naloženo je podnositelju predstavke da ukloni snimku sve dok se lice policajca P. ne zamagli. Odmjeravajući suprotstavljena prava, sud je smatrao da je objava snimke povrijedila prava policajca P. Tu odluku je potvrdio drugostupanjski sud, koji je naložio da se snimke uklone sve dok se lice policajca P. ne zamuti. Naglasio je važnost rasprave o državnom monopolu na korištenje sile, ali je taj aspekt suprotstavio osobnim pravima policajca P., zaključivši da objava nemontirane snimke bez njegovog pristanka krši njegova prava. Također je primijetio da u prvom članku nije prikazano ponašanje gosta D.

Pozivajući se na članak 10. (sloboda izražavanja), podnositelj predstavke se žalio da je naredba da ukloni nemontiranu snimku sa svoje internetske stranice prekršila njegovu slobodu izražavanja.

Ocjena Europskog suda

Europski sud je naveo opća načela u svezi s pitanjem je li miješanje „neophodno u demokratskom društvu“, a ta načela su: doprinos javnoj raspravi, koliko je osoba poznata i njezino prethodno ponašanje, te sadržaj, oblik i posljedice publikacije. Europski sud je također istaknuo da medijski izvori imaju odgovornost i ograničenja pri izvješćivanju, posebice kada su uključene slike pojedinaca. U obzir se uzima utjecaj informacija koje će biti objavljene i potencijalni utjecaj korištenog sredstva za prenošenje informacija. U tom smislu je naglašeno da audiovizualni mediji imaju neposredniji i snažniji učinak od printanih medija. Europski sud je dalje ukazao na pravo svake osobe na kontrolu upotrebe fotografije, a to pravo uključuje i pravo na prigovor na snimanje, čuvanje i reproduciranje osobne fotografije. Konačno, Europski sud je naglasio važnost učinkovitosti sudske kontrole u procjeni neophodnosti mjera, posebice u pogledu proporcionalnosti miješanja.

Primjenjujući opća načela na konkretan slučaj, Europski sud je utvrdio sljedeće:

• Doprinos javnoj raspravi

Sporne snimke odnosile su se na pitanje od javnog interesa u svezi s tim kada policijski službenici upotrijebe silu.

• Koliko je osoba poznata i njezino prethodno ponašanje

Policajac P. nije bio javna ličnost i ranije nije privlačio pozornost javnosti. Europski sud je istaknuo da podnositelj predstavke nije tvrdio da je policajac P. bio uključen u bilo kakav oblik nedoličnog ponašanja. Naglasio je i kako je važno prepoznati da pod određenim okolnostima objava fotografije policajca može imati negativne posljedice na njegov privatni život, što nacionalne vlasti trebaju uzeti u obzir.

• Način dobivanja informacija i njihova vjerodostojnost

Snimke su dobivene s javnog mjesta, a njihova vjerodostojnost nije bila upitna.

• Sadržaj i oblik publikacije

Što se tiče oblika u kojem je video prikazan, Europski sud je, između ostalog, istaknuo da to što policijsko korištenje sile nije prikazano na negativan način ne znači da izvješćivanje o tome u medijima ne treba uživati bilo kakvu zaštitu. Sud je naveo da se zabrana odnosila ne samo na već objavljene snimke već i na sve buduće. To je moralo imati odvraćajući učinak koji su njemački sudovi trebali uzeti u obzir u svom obrazloženju, ali su oni propustili to učiniti.

• Posljedice publikacije

Europski sud je prihvatio da je policajac P. bio suočen s kritičkim komentarima članova javnosti i svoje djece o dokumentiranom incidentu. Iako se to odnosilo na prethodne objave, domaći sudovi nisu ispitali u kojoj bi mjeri svaka buduća objava nemontiranih snimki, bez obzira na popratnu pokrivenost, dovela do sličnih negativnih posljedica koje opravdavaju obvezu obrađivanja fotografije policajca P.

• Ozbiljnost nametnutog ograničenja

Što se tiče strogoće mjera nametnutih mediju, Europski sud je istaknuo da ograničenje prava na objavu neobrađenih fotografija nije bilo naročito strogo, ali da nije bilo ni opravdano jer nije uspostavljen potreban balans između suprotstavljenih prava.

Imajući u vidu prethodno navedeno, Europski sud je smatrao da su nacionalni sudovi pravilno uzeli u obzir kriterije navedene u njegovoj praksi u kontekstu balansiranja suprotstavljenih prava prema čl. 8. i 10. Konvencije u svezi s prvom objavom. Međutim, procjena proporcionalnosti domaćih sudova u svezi s drugom objavom i svakom budućom objavom bila je nedovoljna u dva pogleda. Prvo, temeljna razmatranja Regionalnog suda bila su usmjerena na uređivačku prezentaciju prve objave. Drugo, i što je važnije, drugostupanjski sud se nije bavio procjenom izbalansiranosti suprotstavljenih interesa u svezi sa svakom budućom objavom. Bez vrednovanja u kojoj mjeri bi objava fotografije mogla doprinijeti javnoj raspravi, domaći sud je u uopćenom obrazloženju naveo da se čak i neobrađena fotografija koja predstavlja stvarne okolnosti policijske intervencije bez prikazivanja policijskog službenika na negativan način ne može posmatrati kao prikazivanje aspekta suvremenog društva i stoga je nezakonita. Ukoliko nema suglasnosti osoba kojih se tiče, to bi moglo dovesti do zabrane svake buduće objave neobrađenih slika policijskih službenika koji obavljaju svoje dužnosti. U svezi sa ta dva pitanja, u odlukama nacionalnih sudova nije navedena potrebna procjena kako bi se opravdala „neophodnost“ ograničenja slobode izražavanja podnositelja predstavke u svezi s drugom objavom i svakom budućom objavom neobrađene snimke. Europski sud stoga nije mogao prihvatiti da je miješanje bilo neophodno u demokratskom društvu u smislu članka 10. Europske konvencije te je utvrdio kršenje.