Diskriminacija na temelju spola • Pravo na roditeljsko odsustvo muškog policijskog osoblja uvjetovano objektivnim nedostatkom majčinske brige za njihovu djecu • Nema razumnog odnosa proporcionalnosti između legitimnog cilja održavanja operativne učinkovitosti policije i razlika u tretmanu između muškog i ženskog osoblja • Nedostatak razumnog i objektivnog opravdanja • Kršenje članka 14. Konvencije u svezi sa člankom 8.

Činjenice i navodi podnositelja predstavke

Podnositelj predstavke je B. T. koji je po zanimanju policajac. Podnositelj predstavke je 14. juna 2017. godine tražio od nadređenog roditeljsko odsustvo dok njegova kćerka ne napuni tri godine. Naveo je da njegova supruga odbija odgajati dijete, da se nalazi na liječenju i da je on taj koji brine o djetetu. Njegov zahtjev je odbijen jer se prema Zakonu o službi u organima unutarnjih poslova očevima (muškom osoblju) roditeljsko odsustvo moglo odobriti samo ukoliko postoje objektivni razlozi zbog kojih majka ne može brinuti o djetetu.

Podnositelj predstavke se žalio da je odbijanje da mu se odobri roditeljsko odsustvo predstavljalo diskriminaciju na temelju spola. Pozvao se na članak 14. Konvencije u svezi sa člankom 8. Konvencije.

Ocjena Europskog suda

Europski sud je prvenstveno istaknuo da je država koja je odlučila kreirati shemu roditeljskog odsustva morala to učiniti na način koji je kompatibilan sa člankom 14. Konvencije.

Europski sud je također naglasio da su muškarci, glede roditeljskog odsustva i naknade za to odsustvo, bili u sličnoj situaciji kao i žene. Za razliku od porodiljskog odsustva, čiji je cilj bio omogućiti ženi da se oporavi od porođaja i da doji svoju bebu ako to želi, roditeljski dopust i naknade za roditeljsko odsustvo odnosili su se na naredno razdoblje i njihov cilj bio je omogućiti dotičnom roditelju da ostane kod kuće da osobno čuva bebu/dijete.

Iako je bio svjestan razlika koje bi mogle postojati između majke i oca u njihovom odnosu s djetetom, Europski sud je zaključio da su odnosi muškarca i žene glede brige o djetetu tijekom razdoblja koje odgovara roditeljskom odsustvu „slično postavljeni“. Iz navedenog proizlazi da je podnositelj predstavke, policajac, za potrebe roditeljskog odsustva bio u analognoj situaciji kao i policajka.

Europski sud je dalje istaknuo da, za razliku od potpunog isključenja muškog vojnog osoblja iz prava na roditeljsko odsustvo, ruski zakon predviđa da muško policijsko osoblje ima pravo podnijeti zahtjev za roditeljsko odsustvo ako njihova djeca iz objektivnih razloga ostanu bez majčinske skrbi. Pravo muških policajaca na roditeljsko odsustvo je stoga uvjetovano objektivnim nedostatkom majčinske brige o njihovoj djeci, dok policajke bezuvjetno imaju pravo na takvo odsustvo.

Europski sud je ranije ispitao ovu razliku u tretmanu između muškog i ženskog policijskog osoblja i došao do zaključka da ona nije objektivno i razumno opravdana prema članku 14. Konvencije (vidi Gruba i drugi protiv Rusije broj 66180/09, presuda od 6. srpnja 2021. godine). Zbog strogog i diskriminatorskog tumačenja uvjetnog prava muškog policijskog osoblja na roditeljsko odsustvo – uzrokovano nedostatkom majčinske brige iz objektivnih razloga – zahtjev podnositelja predstavke za roditeljsko odsustvo je odbijen unatoč posebnim okolnostima njegove obiteljske situacije koje jasno ukazuju na odsustvo svakodnevne njege majke za svoje novorođeno dijete. Pri tome se nije vodilo računa ni o najboljem interesu djeteta.

Europski sud je naglasio da se prilikom odbijanja odobrenja roditeljskog odsustva podnositelju predstavke domaće vlasti nisu pozvale ni na jednu okolnost koja bi pokazala da bi privremeni odlazak na roditeljsko odsustvo policajaca na položajima sličnim položaju podnositelja predstavke (šef cestovne policije) ugrozio operativnu učinkovitost policije. Vlasti, prema tome, nisu izbalansirale legitimni interes da se osigura operativna učinkovitost policije s jedne strane, i prava podnositelja predstavke da ne bude diskriminiran na temelju spola glede pristupa roditeljskom odsustvu, s druge strane.

Europski sud je zaključio da se za razliku u tretmanu policajaca i policajki glede prava na roditeljsko odsustvo ne može reći da je razumno i objektivno opravdana. Nije postojao razuman odnos proporcionalnosti između legitimnog cilja održavanja operativne učinkovitosti policije i sporne razlike u tretmanu. Europski sud je zaključio da je razlika u tretmanu predstavljala diskriminaciju na temelju spola, te je stoga došlo do povrede članka 14. Konvencije u svezi sa člankom 8. Konvencije.