Nema diskriminacije zbog uskraćivanja prava na dječji dodatak podnositeljima predstavke jer nisu imali zakonit boravak • Dječji dodatak vlasnički je interes koji spada u djelokrug članka 1. Protokola broj 1 • Podnositelji predstavke nisu bili u relevantno sličnom položaju kao i osobe koje imaju zakonit boravak • Nema kršenja članka 14. Konvencije u svezi sa člankom 1. Protokola broj 1

Činjenice i navodi podnositelja predstavke

Podnositelji predstavke su osoba X, državljanka Nigerije, i njezino dijete E., koje ima državljanstvo Irske, te osoba Y, državljanka Afganistana, i njezino dijete M. Podnositelji predstavke tražili su isplatu dječjeg dodatka u vrijeme kada je njihov osobni imigracijski status tek trebalo da bude utvrđen i dok su bili u irskom sustavu izravnog pružanja smještaja i materijalne potpore tražiteljima azila. Zahtjev podnositeljice predstavke X za isplatu dječjeg dodatka je odbijen jer joj u tom trenutku nije bilo odobreno pravo boravka u Irskoj. Podnositeljica predstavke Y podnijela je zahtjev za dječji dodatak za svoje četvero djece. Zahtjev je odbijen iz istih razloga kao i podnositeljici predstavke X. Nakon što su zahtjevi za isplatu dječjeg dodatka odbijeni, podnositeljice predstavke X i Y su tražile sudsko preispitivanje zahtjeva za dodjelu dječjeg dodatka. Tužba koju je podnijela podnositeljica predstavke X bila je ograničena na razdoblje od rođenja E. do odobravanja njezinog prava na boravak (nešto više od dvanaest mjeseci), a tužba koju je podnijela podnositeljica predstavke Y na razdoblje između davanja azila M. i odobravanja spajanja obitelji (razdoblje od osam mjeseci). Vrhovni sud je u oba slučaja donio odluke kojima je odbio zahtjeve. Nakon što su podnositeljice predstavke stekle pravo zakonitog boravka u Irskoj, ostvarile su pravo na isplatu dječjeg dodatka.

Podnositeljice predstavke X i Y su pred Europskim sudom istaknule da je, s obzirom na njihov status i okolnosti u relevantno vrijeme, uskraćivanje dječjeg dodatka zbog toga što u tom trenutku nisu imale pravo boravka u državi bilo diskriminirajuće.

Ocjena Europskog suda

Europski sud je smatrao da pritužbu treba ispitati samo u odnosu na članak 14. u svezi sa člankom 1. Protokola broj 1. Europski sud je ukazao da se dječji dodatak plaća u skladu s relevantnim odredbama domaćeg zakona i stvara vlasnički interes koji ga stavlja u okvir primjene članka 1. Protokola broj 1 u odnosu na roditelje kojima se naknada isplaćuje. Pritužba podnositeljica predstavke X i Y, s obzirom na njihov status i okolnosti u relevantnom trenutku, odnosi se na uskraćivanje prava na isplatu dječjeg dodatka na temelju toga što tada nisu imale pravo na boravak u državi, što su smatrale diskriminatornim.

Pozivajući se na raniju sudsku praksu, Europski sud je smatrao da prvo mora utvrditi jesu li podnositeljice predstavke X i Y bile u analognom ili relevantno sličnom položaju kao i osobe koje su imale pravo na boravak i koje su zbog toga ispunjavale uvjete za dječji dodatak.

U svjetlu ocjene odluka Vrhovnog suda glede pravne situacije za podnositeljicu predstavke X u relevantno vrijeme, Europski sud je zaključio da podnositeljica predstavke X tada nije imala status sličan statusu zakonitog boravka, pa stoga nije bila u relevantno sličnom položaju kao i roditelji koji imaju status zakonitog boravka u Irskoj. Što se tiče podnositeljice predstavke Y, Vrhovni sud je primijetio da prije odluke o njezinom zahtjevu za spajanje obitelji sa sinom ona nije imala pravo na boravak u državi. Iz toga slijedi da ni ona nije bila u relevantno sličnom položaju kao i roditelji sa statusom zakonitog boravka u Irskoj.

Glede pitanja mogu li podnositelji predstavke tvrditi, po nekoj drugoj osnovi, da su u relevantno sličnom položaju kao i osobe koje uživaju pravo boravka u Irskoj, uzimajući u obzir pravne i činjenične elemente koji karakteriziraju njihove okolnosti u konkretnom predmetu, Europski sud je podsjetio da ti elementi moraju biti procijenjeni u okolnostima predmeta spora i svrhe mjere koja pravi spornu razliku te konteksta u kojem je ta mjera izrečena. Dalje je naveo da ih je pri procjeni usporedivosti situacija primjereno razmotriti u njihovoj ukupnosti i izbjeći izdvajanje marginalnih aspekata, što bi dovelo do „vještačke analize“.

Europski sud je ukazao da je predmet spora u ovom slučaju pravo na zakonom propisanu socijalnu pomoć koja se isplaćuje svim roditeljima koji ispunjavaju kriterije podobnosti, uključujući i kriterij boravka, koji ima pravni element (pravo na boravak) i činjenični element (boravište). U svojoj sudskoj praksi Europski sud je primijetio da je „suštinski nacionalni karakter sustava socijalnog osiguranja sam po sebi priznat u relevantnim međunarodnim instrumentima“. Kako je naglasio Europski sud, prema Europskoj socijalnoj povelji, države mogu zahtijevati ne samo boravak već i propisano razdoblje boravka prije dodjele naknada onima koji imaju pravo na jednak tretman u odnosu na socijalnu sigurnost.

Glede svrhe osporene mjere Europski sud je naveo da se to može opisati kao definiranje kategorije osoba koje mogu tražiti dječji dodatak. Dok se podnositelji predstavke žale na isključujući učinak kriterija zakonitog boravka na njih tijekom određenog razdoblja, Europski sud primjećuje da je taj kriterij nužna posljedica suštinski nacionalnog karaktera sustava socijalne sigurnosti. Štoviše, može se reći da taj kriterij ima inkluzivan učinak budući da proširuje pravo na dječji dodatak tako da uključuje ne samo irske državljane ili one koji imaju koristi od određenih oblika boravka već i cjelokupno stanovništvo.

Obje presude Vrhovnog suda naglasile su neutralnu i nediskriminatornu prirodu kriterija zakonitog boravka i njegov učinak da veliki broj ljudi koji borave u državi po različitim osnovama podjednako ispunjava uvjete za traženu beneficiju. Podnositelji predstavke tražili su dječji dodatak u vrijeme kada je njihov osobni imigracijski status tek trebalo da bude utvrđen. Njihov imigracijski status se promijenio davanjem prava na boravak u relativno kratkom vremenu – u svakom slučaju u razdoblju od nekoliko mjeseci. S tom promjenom pravnog statusa došlo je odmah i do ostvarenja prava na dječji dodatak, koji su podnositelji predstavke počeli primati od tog trenutka pa nadalje.

Europski sud je ukazao da nije u mogućnosti utvrditi da su pravni i činjenični elementi koji karakteriziraju situaciju podnositelja predstavke u vrijeme kada su prvi put podnijeli zahtjev za dječji dodatak, razmatrani u cijelosti i u kontekstu, bili takvi da ih stavljaju u položaj relevantno sličan položaju osoba koje su već imale status zakonitog boravka u Irskoj. Uvjeti za primanje socijalne pomoći koja spada u okvir članka 1. Protokola broj 1 moraju biti kompatibilni sa člankom 14. Konvencije. To, međutim, pretpostavlja ispunjenje zahtjeva usporedivosti, što podnositelji predstavke nisu ispunili. Europski sud je zaključio da se u okolnostima ovog predmeta ne postavlja pitanje razlike u tretmanu prema članku 14. Europske konvencije te je utvrdio da nije došlo do povrede te odredbe.