Kazneni postupak • Srazmjerno oduzimanje dijela jamstva podnositelja predstavke zbog kršenja obveze nametnute kao uvjet za jamstvo • Nema kršenja članka 1. Protokola broj 1
Činjenice i navodi podnositelja predstavke
Tijekom 2017. godine Nacionalni biro za borbu protiv korupcije započeo je opsežnu istragu u slučaju krijumčarenja, korupcije i zlouporabe ovlasti u koji je bio uključen veći broj carinskih službenika. Tijekom istrage podnositelj predstavke optužen je da je pokušao ponuditi mito jednom od istražitelja koji se bave navedenom istragom. Pečerski okružni sud je podnositelju predstavke odredio pritvor u kontekstu istrage o ponudi mita i odredio da podnositelj može platiti fiksno jamstvo nakon čega će biti pušten iz pritvora. Apelacijski sud djelomično je usvojio žalbu podnositelja predstavke i smanjio iznos jamstva. Apelacijski sud odlučio je da će u slučaju plaćanja jamstva podnositelju predstavke biti nametnute određene obveze. Kako je navedena opsežna istraga napredovala, pokrenut je još jedan niz postupaka za kaznena djela krijumčarenja, korupcije i zlouporabe položaja. Domaći sud je ponovno odredio jamstvo i podnositelju predstavke nametnuo niz obveza, sličnih onima koje je nametnuo Apelacijski sud, uključujući i obvezu da preda sve međunarodne dokumente koji bi mu omogućili prelazak državne granice. Sudskom odlukom je dalje određeno da u slučaju da podnositelj predstavke prekrši te obveze, iznos položenog jamstva bit će oduzet. Jamstvo je uplaćeno, a podnositelj predstavke je pušten iz pritvora. Istražitelj je podnio zahtjev Višem antikorupcijskom sudu (u daljnjem tekstu: Viši sud) tražeći oduzimanje jamstva koje je položio podnositelj predstavke jer on nije predao svoju izraelsku putovnicu, čime je prekršio obveze koje su mu nametnute odlukom Višeg suda. Prilikom razmatranja pitanja oduzimanja depozita za jamstvo sud se pozvao na odredbe ZKP-a koje su predviđale da ako osumnjičeni prekrši svoje obveze, jamstvo se oduzima. U svezi s tim, sud je smatrao da bi u slučaju podnositelja predstavke oduzimanje polovine jamstva bila razmjerna mjera.
Podnositelj predstavke se, između ostalog, žalio da je oduzimanje dijela jamstva nakon odluke Višeg suda bilo nezakonito, nerazmjerno i u suprotnosti sa člankom 1. Protokola broj 1.
Ocjena Europskog suda
Sud je ukazao da među strankama nije sporno da je oduzimanje dijela jamstva predstavljalo miješanje u pravo podnositelja predstavke na mirno uživanje imovine. Također, strane su se složile da je oduzimanje dijela jamstva imalo pravnu osnovu u domaćem zakonu i bilo utemeljeno na članku 182. stavak 8. ZKP-a. Iako se čini da je ta odredba formulirana u širem smislu i da bi stoga mogla stvoriti dojam o nedostatku jasnoće, čini se da je domaći sud otklonio svu moguću nesigurnost tako što je izvršio detaljnu analizu okolnosti i dao suštinsko obrazloženje za svoju odluku.
Sud je dalje naveo da je spomenuta mjera imala legitiman cilj osiguranja pravilnog vođenja kaznenog postupka i sprečavanja kriminala, što spada u opći interes predviđen člankom 1. Protokola broj 1.
Glede analize pitanja je li postignuta pravična ravnoteža između zahtjeva od općeg interesa i zahtjeva zaštite imovinskih prava podnositelja predstavke, Sud je najprije napomenuo da je oduzeti dio jamstva značajan novčani iznos. Kaucija je u tom predmetu oduzeta zbog toga što je podnositelj predstavke prekršio obveze koje su mu nametnute kao dio uvjeta za jamstvo, odnosno zato što nije predao sve međunarodne putne isprave koje su mu mogle omogućiti prelazak državne granice. Sprečavanje podnositelja predstavke da pobjegne, za što je postojao ozbiljan rizik u svjetlu događaja koji su prethodili njegovu hapšenju, bilo je pitanje od vrlo velikog značaja s obzirom na prirodu optužbi zbog kojih je kazneni postupak protiv podnositelja predstavke bio u tijeku u relevantno vrijeme. Glede navoda podnositelja predstavke da su istražni organi stvorili povod za pokretanje postupka za oduzimanje jamstva, Sud se pozvao na utvrđenje Višeg suda da je podnositelj predstavke koristio svoju izraelsku putovnicu i da nije uspio dokazati da ju je izgubio prije donošenja odluke kojom je određeno oduzimanje polovine jamstva.
U svezi s tim, Sud je istaknuo da je oduzimanje jamstva rezultat potpuno kontradiktornog postupka tijekom kojeg je podnositelj predstavke mogao iznijeti svoje argumente. Domaći sudovi su pažljivo razmotrili relevantna pitanja, a Viši sud je sveobuhvatno obrazložio svoju odluku. Sud nije vidio poseban razlog da se ne složi sa zaključcima domaćeg suda da je podnositelj predstavke trebao shvatiti da bi propust da preda sve međunarodne putne isprave koje bi mu omogućile da pređe državnu granicu potencijalno doveo do kršenja obveza određenih u odluci. Stoga se od podnositelja predstavke razumno očekivalo da učini sve što je moguće da uvjerljivo dokaže da je u dobroj namjeri ispunio sve obveze koje su mu određene. Što se tiče iznosa kaucije koja je oduzeta, Sud je primijetio da je Viši sud izvršio detaljnu analizu okolnosti i dao suštinsko obrazloženje za svoju odluku o oduzimanju polovine iznosa jamstva.
Sud smatra da je odluka o oduzimanju dijela jamstva podnositelja predstavke uspostavila „pravičnu ravnotežu“ između zahtjeva od općeg interesa zajednice i prava podnositelja predstavke u okolnostima konkretnog slučaja. Utvrđeno je da nije došlo do povrede članka 1. Protokola broj 1.
