Ustavni sud Bosne i Hercegovine održao je 26. i 27. ožujka 2015. godine 91. plenarnu sjednicu na kojoj je odlučivao o jednom broju zahtjeva za ocjenu ustavnosti i apelacija o navodnim povredama ljudskih prava i temeljnih sloboda.
Isključivo radi ilustracije izdvajamo:
Ustavni sud BiH je, između ostalih, odlučivao o zahtjevu Željka Komšića (člana Predsjedništva Bosne i Hercegovine u vrijeme podnošenja zahtjeva) za ocjenu ustavnosti pojedinih odredaba Ustava Republike Srpske, Ustava Federacije Bosne i Hercegovine i Izbornoga zakona Bosne i Hercegovine, koje, prema mišljenju podnositelja zahtjeva, nisu sukladne odredbama Protokola broj 12 uz Europsku konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, odredbama Ustava BiH u svezi s Međunarodnom konvencijom o ukidanju svih oblika rasne diskriminacije, kao i Međunarodnim paktom o građanskim i političkim pravima. Naime, podnositelj zahtjeva smatra da ustavne odredbe entiteta čiju ocjenu ustavnosti traži prema kojima predsjednici i dopredsjednici moraju biti iz reda konstitutivnih naroda predstavljaju kršenje Ustava Bosne i Hercegovine i Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda u odnosu na pripadnike Ostalih, kao i da su suprotne odluci Europskoga suda za ljudska prava u predmetu Sejdić i Finci, budući da onemogućavaju da pripadnici Ostalih jednakopravno participiraju u obnašanju ovih javnih funkcija.
Ustavni sud BiH je djelomično usvojio zahtjev Željka Komšića i utvrdio da članak 80. stavak 2. točka 4. (točka 1. stavak 2. Amandmana LXXXIII) i članak 83. stavak 4. (točka 5. Amandmana XL dopunjena točkom 4. Amandmana LXXXIII) Ustava Republike Srpske, članak IV.B.1. članak 1. stavak 2. (dopunjen Amandmanom XLI) i članak IV.B.1, članak 2. st. 1. i 2. (izmijenjen Amandmanom XLII) Ustava Federacije Bosne i Hercegovine, te čl. 9.13, 9.14, 9.16. i 12.3. Izbornoga zakona Bosne i Hercegovine nisu sukladni članku II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i članku 1. Protokola broj 12 uz Europsku konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.
Međutim, Ustavni sud neće ukinuti navedene odredbe ustava entiteta i Izbornoga zakona, odnosno neće naložiti Parlamentarnoj skupštini BiH, Narodnoj skupštini i Parlamentu Federacije BiH da izvrše usuglašavanje navedenih odredaba dok u domaćem pravnome sustavu ne budu usvojene ustavne i zakonodavne mjere kojim se okončava postojeća neusklađenost Ustava Bosne i Hercegovine i Izbornoga zakona sa Europskom konvencijom koju je utvrdio Europski sud.
Ustavni sud BiH je odbio kao neutemeljen zahtjev za ocjenu ustavnosti čl. 9.15, 12.1. i 12.2. Izbornoga zakona Bosne i Hercegovine, jer je utvrdio da su navedeni članci sukladni članku II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i članku 1. Protokola broj 12 uz Europsku konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.
Ustavni sud BiH je odlučivao na sjednici i o zahtjevu Željka Komšića (člana Predsjedništva Bosne i Hercegovine u vrijeme podnošenja zahtjeva) za ocjenu ustavnosti Zakona o osnovnom obrazovanju i vaspitanju Republike Srpske, Zakona o srednjem obrazovanju i vaspitanju Republike Srpske, Zakona o osnovnom obrazovanju i vaspitanju i Zakona o srednjem obrazovanju i vaspitanju svih 10 kantona u Federaciji Bosne i Hercegovine.
U zahtjevu podnositelj, između ostaloga, navodi da je razlog podnošenja zahtjeva diskriminacija u sustavu obrazovanja u Republici Srpskoj i kantonima u Federaciji BiH. Naime, prema mišljenju podnositelja zahtjeva, pripadnicima konstitutivnih naroda na pojedinim područjima u Bosni i Hercegovini je onemogućeno školovanje i obrazovanje kojim se poštuju jezik, kultura i religija učenika. Podnositelj ukazuje na to da je zakonodavac odredio okvire koji se moraju primijeniti u obrazovnome sustavu na svim razinama države. Donošenjem Okvirnoga zakona o osnovnom i srednjem obrazovanju u Bosni i Hercegovini jasno su propisani opći principi i ciljevi obrazovanja koji proizlaze iz općeprihvaćenih, univerzalnih vrijednosti demokratskoga društva, te vlastitih vrijednosnih sustava utemeljenih na specifičnostima nacionalne, povijesne, kulturne i vjerske tradicije naroda i nacionalnih manjina koje žive u Bosni i Hercegovini.
Ustavni sud je odbio zahtjev podnositelja kao neutemeljen, jer je zaključio da Zakon o osnovnom obrazovanju i vaspitanju RS, Zakon o srednjem obrazovanju i vaspitanju RS, te Zakon o osnovnom obrazovanju i vaspitanju i Zakon o srednjem obrazovanju i vaspitanju svih 10 kantona u Federaciji Bosne i Hercegovine u kontekstu predmetnoga zahtjeva nisu u suprotnosti sa odredbama čl. II/1, II/4. i III/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine, člankom 14. Europske konvencije u svezi sa odredbama članka 2. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju, te člankom 1. Protokola broj 12 uz Europsku konvenciju.
Ustavni sud BiH, između ostalih, razmatrao je i zahtjev trideset šest izaslanika Narodne skupštine Republike Srpske za ocjenu ustavnosti pojedinih odredaba ustava jednoga broja, u zahtjevu precizno navedenih, kantona i statuta općina u Federaciji Bosne i Hercegovine, a u svezi sa izgledom grbova i/ili zastava administrativnih jedinica, koji, prema mišljenju podnositelja zahtjeva, sadrže elemente koji su u suprotnosti sa čl. II/1, II/4. i III/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine, budući da se kao elementi grbova i zastava utvrđuju i elementi vjerskoga i nacionalnoga karaktera (simboli polumjeseca, ljiljana, šahovnica, siluete vjerskih objekata i sl.) koji simboliziraju samo jedan konstitutivni narod. Na taj se način, kako ističu podnositelji zahtjeva, dovode u diskriminirajući položaj drugi narodi, odnosno drugi konstitutivni narodi.
Ustavni sud BiH je ovaj zahtjev, zbog svoje nenadležnosti za odlučivanje, odbacio kao nedopušten, pored ostaloga, i zbog toga što smatra da poštivanje principa konstitutivnosti naroda i principa nediskriminacije glede načina propisivanja simbola administrativnih i lokalnih jedinica, koji su u isključivoj nadležnosti entiteta, prije svega, pokreće pitanje usklađenosti akata koji sadrže odredbe o ovoj materiji sa ustavom entiteta za koje je konačni autoritet ustavni sud entiteta.
Ustavni sud BiH je odlučivao i o jednome broju apelacija o navodnim povredama prava apelanata. U slučajevima u kojima je ustanovio povredu prava apelanata Sud je apelacije usvojio, odnosno odbio je kao neutemeljene apelacije u slučajevima u kojima je zaključio da takve povrede nije bilo.
Sve odluke o apelacijama usvojene na sjednici bit će dostavljene podnositeljima apelacija u roku od mjesec dana i objavljene na Internet-stranici Ustavnoga suda Bosne i Hercegovine.
Isključivo radi ilustracije izdvajamo:
Ustavni sud BiH je, između ostalih, odlučivao o zahtjevu Željka Komšića (člana Predsjedništva Bosne i Hercegovine u vrijeme podnošenja zahtjeva) za ocjenu ustavnosti pojedinih odredaba Ustava Republike Srpske, Ustava Federacije Bosne i Hercegovine i Izbornoga zakona Bosne i Hercegovine, koje, prema mišljenju podnositelja zahtjeva, nisu sukladne odredbama Protokola broj 12 uz Europsku konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, odredbama Ustava BiH u svezi s Međunarodnom konvencijom o ukidanju svih oblika rasne diskriminacije, kao i Međunarodnim paktom o građanskim i političkim pravima. Naime, podnositelj zahtjeva smatra da ustavne odredbe entiteta čiju ocjenu ustavnosti traži prema kojima predsjednici i dopredsjednici moraju biti iz reda konstitutivnih naroda predstavljaju kršenje Ustava Bosne i Hercegovine i Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda u odnosu na pripadnike Ostalih, kao i da su suprotne odluci Europskoga suda za ljudska prava u predmetu Sejdić i Finci, budući da onemogućavaju da pripadnici Ostalih jednakopravno participiraju u obnašanju ovih javnih funkcija.
Ustavni sud BiH je djelomično usvojio zahtjev Željka Komšića i utvrdio da članak 80. stavak 2. točka 4. (točka 1. stavak 2. Amandmana LXXXIII) i članak 83. stavak 4. (točka 5. Amandmana XL dopunjena točkom 4. Amandmana LXXXIII) Ustava Republike Srpske, članak IV.B.1. članak 1. stavak 2. (dopunjen Amandmanom XLI) i članak IV.B.1, članak 2. st. 1. i 2. (izmijenjen Amandmanom XLII) Ustava Federacije Bosne i Hercegovine, te čl. 9.13, 9.14, 9.16. i 12.3. Izbornoga zakona Bosne i Hercegovine nisu sukladni članku II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i članku 1. Protokola broj 12 uz Europsku konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.
Međutim, Ustavni sud neće ukinuti navedene odredbe ustava entiteta i Izbornoga zakona, odnosno neće naložiti Parlamentarnoj skupštini BiH, Narodnoj skupštini i Parlamentu Federacije BiH da izvrše usuglašavanje navedenih odredaba dok u domaćem pravnome sustavu ne budu usvojene ustavne i zakonodavne mjere kojim se okončava postojeća neusklađenost Ustava Bosne i Hercegovine i Izbornoga zakona sa Europskom konvencijom koju je utvrdio Europski sud.
Ustavni sud BiH je odbio kao neutemeljen zahtjev za ocjenu ustavnosti čl. 9.15, 12.1. i 12.2. Izbornoga zakona Bosne i Hercegovine, jer je utvrdio da su navedeni članci sukladni članku II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i članku 1. Protokola broj 12 uz Europsku konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.
Ustavni sud BiH je odlučivao na sjednici i o zahtjevu Željka Komšića (člana Predsjedništva Bosne i Hercegovine u vrijeme podnošenja zahtjeva) za ocjenu ustavnosti Zakona o osnovnom obrazovanju i vaspitanju Republike Srpske, Zakona o srednjem obrazovanju i vaspitanju Republike Srpske, Zakona o osnovnom obrazovanju i vaspitanju i Zakona o srednjem obrazovanju i vaspitanju svih 10 kantona u Federaciji Bosne i Hercegovine.
U zahtjevu podnositelj, između ostaloga, navodi da je razlog podnošenja zahtjeva diskriminacija u sustavu obrazovanja u Republici Srpskoj i kantonima u Federaciji BiH. Naime, prema mišljenju podnositelja zahtjeva, pripadnicima konstitutivnih naroda na pojedinim područjima u Bosni i Hercegovini je onemogućeno školovanje i obrazovanje kojim se poštuju jezik, kultura i religija učenika. Podnositelj ukazuje na to da je zakonodavac odredio okvire koji se moraju primijeniti u obrazovnome sustavu na svim razinama države. Donošenjem Okvirnoga zakona o osnovnom i srednjem obrazovanju u Bosni i Hercegovini jasno su propisani opći principi i ciljevi obrazovanja koji proizlaze iz općeprihvaćenih, univerzalnih vrijednosti demokratskoga društva, te vlastitih vrijednosnih sustava utemeljenih na specifičnostima nacionalne, povijesne, kulturne i vjerske tradicije naroda i nacionalnih manjina koje žive u Bosni i Hercegovini.
Ustavni sud je odbio zahtjev podnositelja kao neutemeljen, jer je zaključio da Zakon o osnovnom obrazovanju i vaspitanju RS, Zakon o srednjem obrazovanju i vaspitanju RS, te Zakon o osnovnom obrazovanju i vaspitanju i Zakon o srednjem obrazovanju i vaspitanju svih 10 kantona u Federaciji Bosne i Hercegovine u kontekstu predmetnoga zahtjeva nisu u suprotnosti sa odredbama čl. II/1, II/4. i III/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine, člankom 14. Europske konvencije u svezi sa odredbama članka 2. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju, te člankom 1. Protokola broj 12 uz Europsku konvenciju.
Ustavni sud BiH, između ostalih, razmatrao je i zahtjev trideset šest izaslanika Narodne skupštine Republike Srpske za ocjenu ustavnosti pojedinih odredaba ustava jednoga broja, u zahtjevu precizno navedenih, kantona i statuta općina u Federaciji Bosne i Hercegovine, a u svezi sa izgledom grbova i/ili zastava administrativnih jedinica, koji, prema mišljenju podnositelja zahtjeva, sadrže elemente koji su u suprotnosti sa čl. II/1, II/4. i III/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine, budući da se kao elementi grbova i zastava utvrđuju i elementi vjerskoga i nacionalnoga karaktera (simboli polumjeseca, ljiljana, šahovnica, siluete vjerskih objekata i sl.) koji simboliziraju samo jedan konstitutivni narod. Na taj se način, kako ističu podnositelji zahtjeva, dovode u diskriminirajući položaj drugi narodi, odnosno drugi konstitutivni narodi.
Ustavni sud BiH je ovaj zahtjev, zbog svoje nenadležnosti za odlučivanje, odbacio kao nedopušten, pored ostaloga, i zbog toga što smatra da poštivanje principa konstitutivnosti naroda i principa nediskriminacije glede načina propisivanja simbola administrativnih i lokalnih jedinica, koji su u isključivoj nadležnosti entiteta, prije svega, pokreće pitanje usklađenosti akata koji sadrže odredbe o ovoj materiji sa ustavom entiteta za koje je konačni autoritet ustavni sud entiteta.
Ustavni sud BiH je odlučivao i o jednome broju apelacija o navodnim povredama prava apelanata. U slučajevima u kojima je ustanovio povredu prava apelanata Sud je apelacije usvojio, odnosno odbio je kao neutemeljene apelacije u slučajevima u kojima je zaključio da takve povrede nije bilo.
Sve odluke o apelacijama usvojene na sjednici bit će dostavljene podnositeljima apelacija u roku od mjesec dana i objavljene na Internet-stranici Ustavnoga suda Bosne i Hercegovine.
