Ustavni sud Bosne i Hercegovine je 14. studenog 2024. godine održao 150. plenarnu sjednicu na kojoj je razmatrao zahtjeve za ocjenu ustavnosti i apelacije, te razmatrao i odlučivao o drugim pitanjima od važnosti za Ustavni sud.
Na ovoj sjednici Ustavni sud je usvojio Izvješće o izvršenju odluka Ustavnog suda za razdoblje od kolovoza 2023. do studenog 2024. godine.
Od odluka koje je donio na plenarnoj sjednici Ustavni sud izdvaja:
U-6/24 (rješenje o neizvršenju) – U ovom predmetu Ustavni sud je donio rješenje o neizvršenju Odluke o dopustivosti i meritumu broj U-6/24. Tim rješenjem Ustavni sud je utvrdio da Vlada Republike Srpske, odnosno Radovan Višković kao predsjednik Vlade Republike Srpske, i Ministarstvo trgovine i turizma Republike Srpske, odnosno Denis Šulić kao ministar Ministarstva trgovine i turizma Republike Srpske, nisu izvršili Odluku Ustavnog suda broj U-6/24 od 11. srpnja 2024. godine. U skladu sa člankom 72. stavak (6) Pravila Ustavnog suda, to rješenje se dostavlja Tužiteljstvu Bosne i Hercegovine na daljnje postupanje u skladu sa zakonom.
Podsjećamo, Odlukom Ustavnog suda broj U-6/24 usvojen je zahtjev 13 zastupnika Zastupničkog doma Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine, te je utvrđeno da Odluka o načinu i uvjetima prodaje nekretnina u vlasništvu Republike Srpske koje se nalaze u okviru posebnog područja Jahorina javnim nadmetanjem – licitacijom („Službeni glasnik Republike Srpske“ broj 114/23) nije u suglasnosti s odredbama čl. I/1., I/2. i VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine.
U-11/24 – U ovom predmetu Ustavni sud je razmatrao zahtjev Općinskog suda u Sarajevu (sudac Erdin Šabić) za ocjenu ustavnosti Zakona o Visokom sudbenom i tužiteljskom vijeću Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 25/04, 93/05, 48/07, 15/08, 63/23 i 9/24) i Poslovnika Visokog sudbenog i tužiteljskog vijeća („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 55/13, 96/13, 46/14, 61/14, 78/14, 27/15, 46/15, 93/16, 48/17, 88/17, 41/18, 64/18, 12/21, 26/21, 35/21, 68/21, 1/22, 26/23, 83/23, 9/24 i 27/24). U odluci je utvrđeno da su osporeni Zakon i Poslovnik u skladu sa člankom I/2. Ustava Bosne i Hercegovine. U obrazloženju odluke Ustavni sud je, između ostalog, istaknuo da osporeni Zakon i Poslovnik, koji su na pravnoj snazi u vrijeme donošenja ove odluke, propisuju pravo da kandidat za pravosudne funkcije može pokrenuti sudski spor protiv odluke o imenovanju pred Sudom Bosne i Hercegovine, te obvezu VSTVBiH da kandidatu saopći razloge zbog kojih nije imenovan na pravosudnu funkciju.
U-14/24 – U ovom predmetu Ustavni sud je razmatrao zahtjev četiri delegata Doma naroda Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine za ocjenu ustavnosti čl. 3., 4. i 6. Zakona o imunitetu Republike Srpske („Službeni glasnik Republike Srpske“ broj 39/24). Odlukom je utvrđeno da propisivanje imuniteta od kaznene odgovornosti za nositelje izvršne vlasti u članku 3. nije u skladu sa Zakonom o imunitetu BiH, a, slijedom toga, ni s Ustavom Bosne i Hercegovine. Naime, Zakon o imunitetu BiH ne propisuje imunitet od kaznene odgovornosti za nositelje izvršne vlasti, već samo imunitet od građanske odgovornosti za ono što učine prilikom vršenja službe. Ustavni sud je zaključio da davanje imuniteta od kaznene odgovornosti nositeljima izvršne vlasti nije opravdano „preovlađujućim javnim interesom“ da bi se moglo odstupiti od jednog od temeljnih načela vladavine prava kojima je propisana jednakost počinitelja kaznenih djela. Ustavni sud je utvrdio i neustavnost odredaba čl. 6. i 7. Zakona o imunitetu RS zato što su tim odredbama redovni sudovi u potpunosti isključeni iz odlučivanja o pitanju imuniteta, te nije omogućena dvostupnjevitost u odlučivanju, što je u suprotnosti sa Zakonom o imunitetu BiH, a, slijedom toga, i s Ustavom BiH.
AP-5007/23 (Goran Dragičević i Predrag Đuričić) – U ovom predmetu Ustavni sud je zaključio da je apelantima prekršeno pravo na pravično suđenje. Naime, Ustavni sud je smatrao da je proizvoljan zaključak Fonda MIORS i Vrhovnog suda o tome da ne postoje zakonski uvjeti da se na obračun visine mirovine primijene odredbe članka 136a. Zakona o policiji i unutarnjim poslovima (u daljnjem tekstu: Zakon o policiji) na sve policijske službenike, već samo na policijske službenike MUPRS. Naime, apelanti su bili policijski službenici Granične policije BiH s prebivalištem u RS. Doprinosi za njih su uplaćivani u korist proračuna RS, a pravo na mirovinu su ostvarili radeći „u posebnim uvjetima“, zbog čega im je priznato pravo na beneficirani radni staž. Međutim, Fond MIO i Vrhovni sud su ih tretirali drugačije od policijskih službenika koji isto pravo ostvaruju kao pripadnici MUPRS. Pri tome, Vrhovni sud za takvo različito tretiranje apelanata nije ponudio relevantno opravdanje i razloge. Na temelju toga, Ustavni sud je zaključio da je presuda Vrhovnog suda donesena bez uvažavanja naročitih okolnosti koje su mogle utjecati na ishod postupka, te da Vrhovni sud nije ni pokušao odredbu članka 136a. Zakona o policiji sagledati u širem kontekstu i u svezi s ustavnim pravima apelanata i pravima iz Europske konvencije.
AP-667/24 (F. H. i drugi) – U ovom predmetu Ustavni sud je usvojio apelaciju F. H. i pravne osobe „F. H. Srebrena malina“ d.o.o. te utvrdio povredu prava na pravično suđenje tih apelanata u dijelu osporene presude Suda BiH kojim je odlučeno o njihovu prigovoru da nisu znali za što se terete. Ustavni sud smatra da iz dostavljenih presuda nije otklonjena sumnja u to da su ti apelanti prvi put suočeni s pravnom kvalifikacijom djela za koje su osuđeni u prvostupanjskoj presudi, te da zbog toga nisu mogli pripremiti obranu. Stoga je Ustavni sud odlučio predmet u tom dijelu vratiti Sudu BiH koji će otkloniti utvrđenu povredu prava tih apelanata.
Pored toga, Ustavni sud je djelomično usvojio apelaciju F. S. i F. N. te utvrdio povredu prava na pravično suđenje u svezi s presumpcijom nevinosti tih apelanata u postupku utvrđivanja „kaznene optužbe“ u svezi s izjavama određenih javnih zvaničnika koje su davali tijekom trajanja kaznenog postupka. U odnosu na ostale navode F. S. i F. N., apelacija je odbijena. Ustavni sud je, između ostalog, zaključio da su ti apelanti osuđeni za djelo za koje su bili i optuženi, te da sud određenim izmjenama u presudi nije narušio subjektivni ni objektivni identitet optužnice, o čemu je Sud Bosne i Hercegovine dao detaljno i jasno obrazloženje. Dalje, u ovoj odluci Ustavni sud je istaknuo da je sud sveobuhvatnom analizom dokaza koje je prihvatio i ocijenio, kako pojedinačno tako i u međusobnoj svezi, došao do zaključka da su F. S. i F. N. počinili kazneno djelo koje im se stavlja na teret, te da ništa ne ukazuje da je došlo do povrede načela in dubio pro reo.
U odnosu na javno objavljivanje presude Ustavni sud je utvrdio da je presuda suda javno objavljena čitanjem izreke presude te da su bile pozvane stranke i javnost. To što sud tom prilikom nije pročitao cijelu izreku, odnosno što je ispustio određene dijelove izreke presude, ne može voditi zaključku o kršenju prava na objavu presude. Apelanti su upoznati s odlukom, a Sud BiH je utvrdio da je izvornik presude identičan pismenom otpravku. U odnosu na pisanje medija, Ustavni sud smatra da ništa ne može dovesti do zaključka da je zbog pisanja medija o ovom postupku donesena osuđujuća odluka, odnosno da je to imalo utjecaja na sud pri odlučivanju.
AP-1665/24 (D. K.) – U ovom predmetu Ustavni sud je utvrdio da nema kršenja apelantičinog prava na pravično suđenje kada je stegovni postupak protiv apelantice proveden u skladu sa Zakonom o VSTVBiH i Poslovnikom VSTVBiH i kada su nadležna tijela VSTVBiH provela dokazni postupak i utvrdila apelantičinu odgovornost iz članka 57. točka 6. Zakona o VSTVBiH. Ustavni sud je zaključio da su nadležna tijela svoje zaključke dovoljno jasno obrazložila, pri čemu je obimnost dokaznog postupka opravdala donošenje odluke o produljenju roka za okončanje stegovnog postupka. Ustavni sud je utvrdio i da je apelantica propustila da prigovor o nepristranosti suda iznese u žalbi protiv odluke Drugostupanjskog stegovnog povjerenstva za tužitelje, zbog čega taj prigovor nije mogla s uspjehom istaknuti prvi put u apelaciji Ustavnom sudu.
Sve odluke usvojene na plenarnoj sjednici bit će dostavljene podnositeljima zahtjeva/apelantima u roku od mjesec dana i objavljene u što kraćem roku na internetskoj stranici Ustavnog suda Bosne i Hercegovine.
