Ustavni sud Bosne i Hercegovine je danas, 12. ožujka 2019. godine, održao redovitu, 85. sjednicu Velikog vijeća Ustavnog suda Bosne i Hercegovine.
Od odluka koje je danas donio Ustavni sud izdvaja:
AP 965/17 – u kojoj je Ustavni sud zaključio da je došlo do kršenja apelantičinog prava na ugled, kao dio prava na privatni život iz članka II/3.(f) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 8. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (Europska konvencija), u situaciji kada je spornim izražavanjem, za koje se teško može reći da doprinosi debati od javnog interesa, na vulgaran, uvredljiv i netolerantan način izneseno mišljenje tuženog o apelantičinom suprugu i ostalim ideološkim neistomišljenicima, te kada su sudovi propustili kritički se osvrnuti na sadržaj spornog tekstu u cjelini i u kontekstu, na koji je reagiralo i Žalbeno povjerenstvo Vijeća za tisak Bosne i Hercegovine, i kada su redoviti sudovi pružili tuženom zaštitu po članku 10. Europske konvencije, propustivši na taj način da uspostave pravičnu ravnotežu između dva konkurentska prava, pri čemu je vrlo upitno može li tekst sagledan u cjelini i u kontekstu imati zaštitu po članku 10. Europske konvencije koji ne štiti uvredljive izjave samo da bi se nekog vrijeđalo.
Na današnjoj sjednici Ustavni sud je usvojio i nekoliko grupnih odluka o dopustivosti i meritumu koje se tiču sustavnog problema u svezi s neizvršenjem pravomoćnih sudskih odluka na teret proračuna raznih razina vlasti unutar Federacije Bosne i Hercegovine (općina, grad, kanton i Federacija BiH). U tim odlukama Ustavni sud je našao povredu prava apelanata na pravično suđenje iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije i prava na imovinu iz članka II/3.(k) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju. Ustavni sud je u ovim odlukama zaključio da su nepoduzimanjem neophodnih mjera tijekom duljeg vremenskog razdoblja s ciljem izvršenja pravomoćnih presuda nadležne vlasti lišile ustavno pravo na pravično suđenje svakog korisnog efekta i onemogućile apelante da dobiju novac na koji imaju pravo prema pravomoćnim sudskim presudama. Spomenuto nepoduzimanje mjera je dovelo i do neproporcionalnog uplitanja u njihovo mirno uživanje ustavnog prava na imovinu. Ustavni sud je naglasio da cilj ovih odluka nije dovesti apelante u privilegiran položaj u odnosu na ostale imaoce pravomoćnih sudskih odluka na teret proračuna, koji se nalaze u istoj pravnoj situaciji, a nisu se obraćali Ustavnom sudu, jer bi to bilo suprotno cilju zaštite ljudskih prava. U odnosu na Federaciju Bosne i Hercegovine Ustavni sud je zaključio da je Vlada FBiH na dobrom putu jer je poduzela konkretne mjere koje bi u konačnici trebale rezultirati namirenjem svih vjerovnika tijekom 2019. i 2020. godine. Ovo bi ujedno značilo i sustavno rješenje problema neizvršavanja odluka domaćih sudova i izvršenje rješenja organa uprave koja se odnose na potraživanja na teret proračuna Federacije Bosne i Hercegovine.
U odnosu na pitanje naknade nematerijalne štete zbog utvrđenog kršenja navedenih ustavnih prava Ustavni sud je u spomenutim odlukama imao u vidu da su predmetna rješenja o izvršenju donesena po prijedlogu apelanata kao tražitelja izvršenja u okviru kojih je određena i isplata zakonskih zateznih kamata od točno preciziranih datuma do isplate. Prema mišljenju Ustavnog suda, iznos zakonskih zateznih kamata je izravno proporcionalan razdoblju tijekom kojeg obvezujuća i izvršna odluka suda nije izvršena. Stoga je Ustavni sud zaključio da se isplatom zateznih kamata omogućava adekvatna zaštita apelantima, odnosno vjerovnicima i postiže odgovarajuća satisfakcija za apelante.
Sve odluke usvojene na današnjoj sjednici bit će dostavljene apelantima u roku od mjesec dana i objavljene u što kraćem roku na internetskoj stranici Ustavnog suda Bosne i Hercegovine.