Ustavni sud Bosne i Hercegovine je danas, 11. listopada 2017. godine, održao redovitu, 60. sjednicu Velikog vijeća.
U skladu sa člankom 18. stavak (3) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, Sud je odbacio jedan broj apelacija koje su podnesene nepravodobno, ili nakon proteka roka za podnošenje apelacije ili preuranjeno, odnosno u slučajevima u kojima je utvrdio da apelanti u prethodnom postupku nisu iskoristili sve raspoložive pravne lijekove.
Ustavni sud Bosne i Hercegovine je na današnjoj sjednici donio, između ostalih, i 19 odluka u predmetima u kojima su apelacije bile podnesene protiv rješenja o pritvoru odnosno mjerama zabrane.
Odlučujući o apelacijama u svezi sa člankom II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i člankom 6. stavak 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku, o dopustivosti i meritumu, Ustavni sud je donio jedan broj odluka kojima je ustanovljena povreda prava apelanata na pravično suđenje, te odbio kao neutemeljen jedan broj apelacija povodom kojih je zaključio da takve povrede nije bilo.
Isključivo radi ilustracije izdvajamo:
Odlučujući u predmetu broj AP 3439/17 Ustavni sud Bosne i Hercegovine odbio je kao neutemeljenu apelaciju Acika Cana podnesenu protiv presudâ Suda Bosne i Hercegovine, rješenja Ministarstva sigurnosti Bosne i Hercegovine i rješenja Ministarstva sigurnosti Bosne i Hercegovine – Službe za poslove sa strancima u odnosu na pravo na privatni i obiteljski život iz članka II/3.(f) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 8. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, pravo na učinkovit pravni lijek iz članka 13. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda u svezi s pravom na privatni i obiteljski život iz članka II/3.(f) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 8. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda i pravo na slobodu kretanja i prebivanja iz članka II/3.(m) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 2. Protokola broj 4 uz Europsku konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.
Ustavni sud Bosne i Hercegovine je odbacio kao nedopuštenu apelaciju Acika Cana podnesenu protiv presudâ Suda Bosne i Hercegovine, rješenja Ministarstva sigurnosti Bosne i Hercegovine i rješenja Ministarstva sigurnosti Bosne i Hercegovine – Službe za poslove sa strancima u odnosu na pravo na pravično suđenje iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
Acik Can, državljanin Republike Turske i Republike Srbije, podnio je apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine protiv presude Suda Bosne i Hercegovine, rješenja Ministarstva sigurnosti Bosne i Hercegovine i rješenja Ministarstva – Službe za poslove sa strancima, osporavajući Presudu Suda BiH broj S1 3 U 023396 17 Uvp od 9. kolovoza 2017. godine. Apelant tvrdi da mu je osporenim odlukama, kojima mu je otkazano pravo na stalni boravak i izrečena mjera protjerivanja s teritorija BiH na četiri godine, povrijeđeno pravo na slobodu kretanja. U prilog tome apelant u suštini iznosi iste navode o kojima je Ustavni sud već odlučio u okviru analize navodnog kršenja prava iz članka II/3.(f) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 8. Europske konvencije, te zaključio da su odluka o otkazivanju prava na stalni boravak i izrečena mjera protjerivanja zasnovane na uvjetima propisanim zakonom, donesene u postupku koji je propisan zakonom u kom je apelant imao potrebne proceduralne garancije, te da razlozi i obrazloženja iz osporenih odluka nedvosmisleno upućuju na zaključak da je predmetno miješanje proporcionalno legitimnom cilju koji se tiče zaštite javnog poretka i nacionalne sigurnosti BiH, odnosno da predstavlja mjeru neophodnu u demokratskom društvu s ciljem poštovanja vladavine prava.
Stoga, Ustavni sud zaključuje da ne postoji povreda prava na privatni i obiteljski život, dom i dopisivanje iz članka II/3.(f) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 8. Europske konvencije kada su odluka o otkazivanju prava na stalni boravak i izrečena mjera protjerivanja zasnovane na uvjetima propisanim zakonom, donesene u postupku koji je propisan zakonom u kom je apelant imao sve proceduralne garancije, te kada razlozi i obrazloženja iz osporenih odluka nedvosmisleno upućuju na zaključak da je predmetno miješanje proporcionalno legitimnom cilju koji se tiče zaštite javnog poretka i nacionalne sigurnosti BiH, odnosno da predstavlja mjeru neophodnu u demokratskom društvu s ciljem poštovanja vladavine prava. Iz istih razloga nema kršenja apelantovog prava na slobodu kretanja i prebivanja iz članka II/3.(m) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 2. Protokola broj 4 uz Europsku konvenciju.
Ustavni sud, također, zaključuje da nema kršenja prava na učinkovit pravni lijek iz članka 13. Europske konvencije u svezi s pravom na obiteljski život budući da je apelant imao mogućnost i da je koristio pravne lijekove koji su mu bili na raspolaganju u predmetnom postupku.
U slučajevima u kojima je Sud utvrdio da postoji povreda prava apelanata na pravično suđenje, nadležnim sudovima ili upravnim tijelima naloženo je da žurno okončaju postupke, te da u roku od tri mjeseca od dana dostave odluke obavijeste Sud o mjerama koje su poduzete s ciljem izvršenja odluka.
Apelacije koje su očito, prima facie, bile neutemeljene Sud je odbacio. Činjenice koje su apelanti podnijeli Sudu u tim slučajevima ni na koji način nisu mogle opravdati tvrdnju apelanata da postoji kršenje njihovih prava zaštićenih Ustavom, ili da stranke u postupku snose posljedice kršenja prava zaštićenih Ustavom.
Sve odluke usvojene na sjednici bit će dostavljene apelantima u roku od mjesec dana i objavljene na internetskoj stranici Ustavnog suda Bosne i Hercegovine.
