Ustavni sud Bosne i Hercegovine održao je danas, 16. ožujka 2016. godine, redovitu, 34. sjednicu Velikoga vijeća.
Na današnjoj sjednici Velikoga vijeća Ustavni sud BiH je, između ostaloga, razmatrao veći broj apelacija podnesenih zbog navodnih povreda ustavnih prava apelanata koje su im nanijeli redoviti sudovi.
Podsjećamo da Ustavni sud BiH odlučuje o apelacijama/predmetima prema kronološkom redu. U određivanju redoslijeda po kojem će se postupati s predmetima Ustavni sud uzima u obzir i važnost, odnosno žurnost postavljenih pitanja. Žurno postupanje je obvezno u predmetima koji se tiču zahtjeva podnesenih na temelju članka IV/3.(f) Ustava, izbornih prava i odluka o privremenim mjerama.
Isključivo radi ilustracije, izdvajamo:
Ustavni sud BiH je odbio kao neutemeljenu apelaciju Fahrudina Radončića izjavljenu protiv Rješenja Suda Bosne i Hercegovine broj S 1 2 K 020433 16 Kv 4 od 2. veljače 2016. godine i Rješenja Suda Bosne i Hercegovine broj S1 2 K 020433 16 Krn 13 od 27. siječnja 2016. godine kojim je apelantu određen pritvor, koji, prema ovom rješenju, može trajati najdulje mjesec dana od dana lišavanja slobode, i to do 25. veljače 2016. godine, iz razloga propisanih člankom 132. stavak 1. toč. b) i c) Zakona o kaznenom postupku Bosne i Hercegovine.
Apelant u apelaciji koju je podnio protiv rješenja, pored ostalih navoda, ističe povredu prava na osobnu slobodu i sigurnost iz članka II/3.(d) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 5. stavak 1. točka c) i članka 5. st. 3. i 4. Europske konvencije, kao i povredu prava iz članka 5. stavak 3. Europske konvencije u svezi sa povredom prava na neovisan i nepristran sud iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije i prava na pretpostavku nevinosti iz članka 6. stavak 2. Europske konvencije. Apelant ističe i povredu prava na nepristran i neovisan sud, kao i pretpostavke apelantove nevinosti, jer su nakon lišavanja slobode Bakira Dautbašića i Bilsene Šahman, a što je objavljeno u medijima, Sud BiH i Tužiteljstvo BiH izdali zajedničko priopćenje za javnost, čime je, kako apelant smatra, došlo do povrede apelantovoga prava da o njemu odlučuje neovisan i nepristran sud. Prema apelantovome mišljenju, Sud BiH se svrstao na jednu od strana u postupku etc.
Odlučujući o apelaciji, Ustavni sud BiH je zaključio da nema povrede prava iz članka II/3.(d) Ustava Bosne i Hercegovine, odnosno prava iz članka 5. stavak 1. točka c) Europske konvencije i članka 5. st. 2, 3. i 4. Europske konvencije kada je Sud BiH utvrdio postojanje utemeljene sumnje i kada je o svom zaključku o postojanju utemeljene sumnje dao odgovarajuće i relevantno obrazloženje, te kada je Sud BiH, odlučujući o tome postoji li poseban pritvorski razlog iz članka 132. stavak 1. toč. b) i c) ZKP dao konkretno obrazloženje, a ti razlozi su relevantni i dostatni da opravdaju određivanje pritvora apelantu u početnoj fazi postupka, te kad su ispoštovane i ostale garancije iz članka 5. st. 2. i 4. Europske konvencije, jer je apelant upoznat sa razlozima lišavanja slobode i činjenično-pravnom kvalifikacijom radnji koje mu stavlja na teret postupajući tužitelj, kao i kada je imao mogućnost izjaviti priziv na osporeno rješenje o određivanju pritvora.
Također, Ustavni sud BiH je zaključio da nije povrijeđeno apelantovo pravo na povredu pretpostavke nevinosti iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. Europske konvencije kada iz danog priopćenja za javnost ne proizlazi prejudiciranje apelantove krivnje, pa čak niti činjenica da se priopćenje odnosi na apelantov predmet.
Ustavni sud je odlučivao i o jednome broju zahtjeva o povredi prava apelanata na pravično suđenje. U predmetima u kojima je Sud utvrdio postojanje povreda prava apelanata na pravično suđenje, zbog toga što sudovi nisu donijeli odluke u razumnome roku (članak II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članak 6. stavak 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda), nadležnim sudovima je naloženo da žurno okončaju postupak, te da o tome izvijeste Sud u roku od tri mjeseca.
Apelacije koje su bile očito neutemeljene i nedopuštene Sud je odbacio. To se odnosi na predmete u kojima je Sud utvrdio da zahtjevi apelanata nisu opravdani, odnosno da činjenice koje su apelanti predočili Sudu ni na koji način ne mogu opravdati tvrdnju apelanata o postojanju kršenja njihovih prava zaštićenih Ustavom, ili da stranke u postupku ne snose posljedice navodnoga kršenja prava zaštićenih Ustavom.
