Ustavni sud Bosne i Hercegovine je 21. ožujka 2024. godine održao 142. plenarnu sjednicu na kojoj je razmatrao zahtjeve za ocjenu ustavnosti i apelacije.
Na plenarnoj sjednici Ustavni sud je usvojio Izvješće o radu Ustavnog suda BiH i Izvješće o izvršenju budžeta Ustavnog suda BiH za 2023. godinu.
Također, na ovoj sjednici Ustavni sud je razmatrao i Mišljenje Venecijanskog povjerenstva o određenim pitanjima koja se odnose na funkcioniranje Ustavnog suda BiH (15./16. ožujka 2024. godine) i odlučio u narednom razdoblju poduzeti odgovarajuće mjere u skladu s navedenim mišljenjem.
Ustavni sud BiH je 22. ožujka 2024. godine održao konferenciju za medije na kojoj su se u ime Ustavnog suda Bosne i Hercegovine predstavnicima medija obratili predsjednica Ustavnog suda BiH Valerija Galić, dopredsjednici Ustavnog suda BiH Mirsad Ćeman i Helen Keller, te suci Ustavnog suda BiH Seada Palavrić, Angelika Nußberger i Ledi Bianku. Na ovoj konferenciji predsjednica, dopredsjednici i suci Ustavnog suda BiH su prisutnim predstavnicima medija prezentirali rad Ustavnog suda s posebnim osvrtom na aktualnu situaciju u svezi s radom Ustavnog suda.
Od odluka koje je donio na plenarnoj sjednici Ustavni sud izdvaja:
U-28/22 – Ustavni sud je odlučujući o zahtjevu sedam delegata Vijeća naroda Republike Srpske za ocjenu ustavnosti članka 2. st. 2. i 3. i čl. 5., 12. i 18. Zakona o uzurpacijama i dobrovoljačkim kompetencijama („Službeni glasnik Republike Srpske“ broj 8/20) utvrdio da su osporene odredbe u skladu sa čl. I/1., III/3.(b) i IV/4.(e) Ustava Bosne i Hercegovine.
U-31/22 – Ustavni sud je odbacio kao nedopušten zahtjev 11 članova Zastupničkog doma Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine za ocjenu ustavnosti članka 30. stavak (5), članka 52. stavak (3), članka 54. stavak (2) i članka 129. stavak (2) Poslovnika Zastupničkog doma Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 79/14, 81/15, 97/15 i 53/22) zbog nenadležnosti Ustavnog suda Bosne i Hercegovine za odlučivanje.
AP-2695/21 (S. A.) – U ovom predmetu Ustavni sud je utvrdio da postoji povreda prava osobe da ne bude podvrgnuta mučenju niti nečovječnom ili ponižavajućem tretmanu ili kazni zato što u osporenim odlukama nisu cijenjeni apelantovi navodi iz kojih proizlazi da je apelant već bio izložen postupanju protivnom članku 3. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (Europska konvencija), a što je bilo neophodno prilikom procjene rizika od budućeg zlostavljanja.
AP-4999/22 (Stevo Savić) – U ovom predmetu Ustavni sud je djelomično usvojio apelaciju i utvrdio da postoji povreda apelantovog prava na slobodu i sigurnost osobe zbog toga što Sud Bosne i Hercegovine, protivno standardima iz članka 5. stavak 4. Europske konvencije i domaćeg zakonodavstva, nije brzo i bez odlaganja apelantovom branitelju dostavio rješenje kojim je apelantu određen pritvor, nego je to učinio tek peti dan po donošenju predmetnog rješenja.
AP-81/23 (Partija demokratskog progresa – PDP) – U ovom predmetu Ustavni sud je djelomično usvojio apelaciju i utvrdio da postoji povreda apelantovog prava na slobodne izbore iz članka 3. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju, njegovog „pasivnog” aspekta, kada apelantu nije omogućeno da efektivno sudjeluje tijekom cijelog postupka u kojem se odlučivalo o njegovim izbornim pravima. Apelacija je odbačena u odnosu na članak II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članak 6. stavak 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna s Ustavom Bosne i Hercegovine.
AP-1633/23 (Alija Delimustafić) – U ovom predmetu Ustavni sud je utvrdio da postoji povreda prava na slobodu kretanja i prebivanja iz članka II/3.(m) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 2. Protokola broj 4 uz Europsku konvenciju zbog mjera zabrane putovanja bez prethodnog odobrenja suda, zabrane izdavanja nove putovnice i zabrane korištenja osobne iskaznice za prelazak državne granice Bosne i Hercegovine, koje je apelantu izrekao Kantonalni sud u Sarajevu Rješenjem broj 09 0 K 026508 18 k od 16. srpnja 2019. godine. Ustavni sud je naglasio da izrečene mjere zabrane ne postižu pravičnu ravnotežu između cilja kojem se teži i apelantovog ustavnog prava zato što je sud propustio dodatno obrazložiti zbog čega istim razlozima, koje samo formalno ponavlja, već godinama opravdava mjere zabrane, a u isto vrijeme ne poduzima odgovarajuće radnje da glavni pretres počne i da se postupak okonča, premda je od potvrđivanja optužnice protiv apelanta prošlo više od šest godina i oko pet mjeseci.
Ustavni sud je u ovom predmetu naložio predsjedniku Kantonalnog suda u Sarajevu da u roku od pet dana od dana prijema ove odluke poduzme odgovarajuće mjere kako bi se u predmetu broj 09 K 026508 ispitalo jesu li primijenjene mjere zabrane, koje su izrečene apelantu, još uvijek potrebne i da o tome obavijesti Ustavni sud u roku od narednih pet dana.
Nadalje, Ustavni sud je u ovom predmetu utvrdio da postoji i povreda apelantovog prava na učinkovit pravni lijek iz članka 13. Europske konvencije u svezi s pravom na slobodu kretanja iz članka II/3.(m) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 2. Protokola broj 4 uz Europsku konvenciju.
Sve odluke usvojene na plenarnoj sjednici bit će dostavljene podnositeljima zahtjeva/apelantima u roku od mjesec dana i objavljene u što kraćem roku na internetskoj stranici Ustavnog suda Bosne i Hercegovine.