Vlaisavljevikj protiv Sjeverne Makedonije (broj 23215/21, 25. juni 2024. godine)

Propust domaćih sudova da zaštite podnosioca predstavke od navodnog nezakonitog prikupljanja i upotrebe njegovih ličnih podataka koje je činilo privatno preduzeće koje se bavi pružanjem usluga grijanja i koje mu je u više navrata slalo račune za stalnu naknadu za grijanje uprkos njegovim prigovorima da nije korisnik usluga • Propust da se ispita suština žalbe podnosioca predstavke • Kršenje člana 8. Konvencije

Činjenice i navodi podnosioca predstavke

Privatno preduzeće koje se bavi pružanjem usluga grijanja (u daljnjem tekstu: dobavljač toplotne energije B.) podnosiocu predstavke je u više navrata izdavalo i dostavljalo fakture. Podnosilac predstavke u svom stanu nije imao instalirane cijevi za grijanje i nikada nije registriran kao korisnik usluga grijanja.

Podnosilac predstavke se 15. februara 2016. godine žalio Upravi za zaštitu ličnih podataka (u daljnjem tekstu: Uprava) da je dobavljač toplotne energije B. prekršio njegovo pravo na zaštitu ličnih podataka. Bez obzira na to što u njegovom stanu nisu bile postavljene cijevi za grijanje i što s njim nikada nije sklopio bilo kakav ugovor, dobavljač toplotne energije B. slao mu je račune za stalnu naknadu, koju je on odbio da plati.

Podnosilac predstavke je priložio dvije prvostepene sudske presude u kojima su sudovi prihvatili njegove prigovore na određene platne naloge izdate na zahtjev dobavljača toplotne energije B. Tvrdio je da nikada nije dao lične podatke, niti je dao saglasnost da se oni obrađuju.

Inspektor Uprave je 16. oktobra 2017. godine odbio pritužbu podnosioca predstavke ne nalazeći povredu njegovog prava na zaštitu ličnih podataka. Istakao je da su podaci podnosioca predstavke prenijeti dobavljaču toplotne energije B. na osnovu ugovora sklopljenog 2013. godine s prethodnim dobavljačem C.

Upravni sud je 11. januara 2019. godine usvojio tužbu podnosioca predstavke i ukinuo odluku Uprave. Utvrdio je da je dobavljač toplotne energije B. zaista došao do podataka podnosioca predstavke na osnovu ugovora s prethodnim dobavljačem, ali je ostalo sporno kako je dobavljač C. došao do tih podataka s obzirom na to da podnosilac predstavke nikada nije bio priključen na sistem grijanja te stoga nije mogao imati status korisnika koji je isključen sa sistema grijanja. Prethodni dobavljač C. nije imao pravo da prikuplja, zadržava ili prenosi lične podatke podnosioca predstavke dobavljaču toplotne energije B.

Viši upravni sud je 2. oktobra 2020. godine ukinuo presudu Upravnog suda od 11. januara 2019. godine i potvrdio rješenje inspektora od 16. oktobra 2017. godine. Zaključio je da su pravna lica, u skladu s ciljem za koji su podaci prikupljeni i obrađeni, pravilno obrađivala lične podatke.

U nekoliko različitih postupaka domaći sudovi su prihvatili prigovore podnosioca predstavke. Utvrdili su da podnosilac predstavke nije morao da plati stalnu naknadu za grijanje jer nikada nije bio korisnik toplotne mreže, nikada nije bio isključen s mreže ili eventualno zato što nikada nije postojao ugovor između dobavljača toplote i podnosioca predstavke.

Pozivajući se na član 8. Evropske konvencije, podnosilac predstavke se žalio na to da domaće vlasti nisu zaštitile njegove lične podatke od nezakonitog prikupljanja i korištenja.

Ocjena Evropskog suda

Da li su povrijeđena prava podnosioca predstavke prema članu 8. Konvencije?

Evropski sud je ponovio da je pravo na zaštitu ličnih podataka zagarantirano pravom na poštovanje privatnog života prema članu 8. Konvencije. Evropski sud je već ranije utvrdio da se obrada i objavljivanje podataka kao što su ime i kućna adresa odnose na informacije o privatnom životu. Iako dobavljač toplotne energije B. nije objavio lične podatke podnosioca predstavke, niti ih je prenio trećoj strani, on ih je u periodu od najmanje osam godina više puta koristio za izdavanje i isporuku računa i naloga za plaćanje podnosiocu predstavke. Evropski sud je shodno tome zaključio da su bila povrijeđena prava podnosioca predstavke iz člana 8. Konvencije.

Da li se slučaj odnosi na negativnu ili pozitivnu obavezu države?

Evropski sud je zaključio da se predmet odnosi na pozitivnu obavezu države da garantira pravo podnosioca predstavke na poštovanje njegovog privatnog života.

Da li je država ispoštovala svoju obavezu?

Evropski sud je primijetio da su prema relevantnom zakonodavstvu dobavljači toplotne energije imali ovlaštenje da prikupljaju i prenose lične podatke. Dalje je naglasio da su domaći organi u predmetu podnosioca predstavke utvrdili da je dobavljač toplotne energije B. lične podatke podnosioca predstavke dobio na osnovu ugovora s prethodnim dobavljačem. Međutim, podnosilac predstavke je u spornom postupku više puta tvrdio da nikada nije stupio u bilo kakav ugovorni odnos s dobavljačem toplotne energije C. ili bilo kojim drugim dobavljačem toplotne energije i da shodno tome C. nije mogao pravilno da posjeduje i prenese lične podatke.

Dalje, dobavljač toplotne energije B. koristio je podatke podnosioca predstavke, koji nisu bili posebno osjetljivi, za potrebe izdavanja računa ili naloga za plaćanje stalne naknade za grijanje. Nema naznaka da su podaci podnosioca predstavke dijeljeni s bilo kojom trećom stranom van tog konteksta. Međutim, u više parničnih postupaka domaći sudovi su u pravosnažnim presudama utvrdili da podnosilac predstavke nije bio u obavezi da plati stalnu naknadu za grijanje jer nikada nije bio priključen na sistem grijanja.

Uprava i Viši upravni sud su prilikom odlučivanja o prigovoru podnosioca predstavke za zaštitu podataka odbili da razmotre da li je on bio dužan da plati stalnu naknadu za grijanje ili ne smatrajući da imovinska prava ili bilo kakav odnos vjerovnika i dužnika nije relevantan za njihovu ocjenu pritužbe podnosioca predstavke o zaštiti ličnih podataka. Konkretno, nisu pridali nikakvu pažnju specifičnim okolnostima konkretnog slučaja, posebno tvrdnji podnosioca predstavke da nikada nije bio priključen na sistem grijanja i činjenici da su domaći sudovi utvrdili da podnosilac predstavke nije bio dužan da plati stalnu naknadu za grijanje. Evropski sud je zaključio da domaći sudovi zapravo nikada nisu ispitali srž zahtjeva podnosioca predstavke zbog nedostatka sveobuhvatnog ispitivanja pitanja da li je, u nedostatku ugovornog ili bilo kojeg drugog pravnog odnosa između podnosioca predstavke i dobavljača toplotne energije, daljnje zadržavanje i korištenje podataka podnosioca predstavke odgovaralo tom legitimnom cilju.

Evropski sud je zaključio da domaći sudovi nisu pružili efikasnu zaštitu prava podnosioca predstavke na poštovanje njegovog privatnog života. Prema tome, došlo je do povrede člana 8. Konvencije.

Copyrights @ 2024 Ustavni sud BiH Sva prava zadržana.