Krivični postupak • Nepristrasan sud • Uključivanje bivšeg glavnog tužioca u vijeće Vrhovnog suda koje je odlučivalo o žalbi podnosioca predstavke dovoljno je da dovede u sumnju objektivnu nepristrasnost tog suda • Kršenje člana 6. Evropske konvencije

Činjenice

Podnosilac predstavke je bio jedan od lidera političke stranke Ujedinjenog nacionalnog pokreta. Također je obavljao i funkciju gradonačelnika Tbilisija. Podnosilac predstavke je u decembru 2013. godine, nakon istrage koju je vodilo Glavno tužilaštvo, optužen za tešku pronevjeru. Gradski sud u Tbilisiju prekvalificirao je optužbu za tešku pronevjeru i podnosioca predstavke, zajedno sa četvoricom njegovih suokrivljenih, osudio za prekoračenje službenih ovlaštenja na jednu godinu, tri mjeseca i dvadeset i dva dana zatvora. Osuda podnosioca predstavke potvrđena je u žalbenom postupku. Dva tužioca Glavnog tužilaštva podnijela su žalbu Vrhovnom sudu u vezi s pravnim pitanjima. Predmet je u konačnici dodijeljen vijeću od troje sudija, koje je uključivalo bivšeg glavnog tužioca Sh. T. Vijeće je žalbu Tužilaštva proglasilo prihvatljivom. Advokat podnosioca predstavke podnio je zahtjev Vrhovnom sudu tražeći izuzeće Sh. T. iz vijeća jer je prethodno obavljao funkciju glavnog tužioca Gruzije. Vrhovni sud je u vijeću od dvoje sudija odbio kao neosnovan zahtjev podnosioca predstavke za izuzeće Sh. T. jer okolnosti navedene u zahtjevu za izuzeće nisu bile dovoljne da dovedu u sumnju nepristrasnost. Vrhovni sud je naveo da odbrana nije potkrijepila tvrdnju da je Sh. T. u prethodnom svojstvu glavnog tužioca donio bilo koju proceduralnu ili drugu odluku u vezi s predmetom podnosioca predstavke. Nakon toga, Vrhovni sud je, uz učešće Sh. T. i bez održavanja usmene rasprave, izmijenio kvalifikaciju krivičnog djela i osudio podnosioca predstavke na devet godina zatvora. Na osnovu Zakona o amnestiji, a s obzirom na period koji je već proveo u pritvoru, ta nova kazna je smanjena na tri godine, dva mjeseca i osam dana zatvora.

Navodi podnosioca predstavke

Podnosilac predstavke se žali da vijeće Vrhovnog suda koje je ispitalo njegov slučaj nije bilo  „nezavisan i nepristrasan sud osnovan zakonom“ s obzirom na to da je Sh. T. koji je učestvovao u radu vijeća Vrhovnog suda bivši glavni tužilac Gruzije koji je imenovan u Vrhovni sud. Pozvao se na povredu prava iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

Ocjena Evropskog suda

Evropski sud je naveo da je strah podnosioca predstavke od nedostatka nepristrasnosti proizašao iz činjenice da je Sh. T., koji je učestvovao u radu vijeća Vrhovnog suda koje je donijelo presudu, prethodno bio na funkciji glavnog tužioca, konkretno u periodu kada je predmet podnosioca predstavke razmatrao žalbeni sud i kada je Tužilaštvo pripremalo žalbu Vrhovnom sudu.

U pogledu subjektivnog testa, Evropski sud je istakao da nije dokazano niti je argumentirano da je Sh. T. imao ili izrazio bilo kakva lična uvjerenja koja bi mogla dovesti u sumnju njegovu subjektivnu nepristrasnost.

U pogledu objektivnog testa, Evropski sud je naveo da podnosilac predstavke nije podnio nijedan dokaz koji pokazuje da je Sh. T. imao dvostruku ulogu u krivičnom postupku koji se vodio protiv njega. Evropski sud je podsjetio na svoju praksu da sama činjenica da je sudija nekada bio član kancelarije javnog tužioca nije razlog za bojazan da je nepristrasan.

Evropski sud je konstatirao da je Sh. T. predvodio državno tužilaštvo kada je predmet podnosioca predstavke razmatrao žalbeni sud i kada je istražna jedinica Glavnog tužilaštva donijela odluku da podnese žalbu Vrhovnom sudu. Sh. T. je tako bio na vrhuncu onoga što se čini kao hijerarhijska struktura, sa svim tužiocima koji su mu bili podređeni. Evropski sud je također konstatirao da je u skladu sa Zakonom o tužilaštvu on mogao da daje uputstva bilo kome od njih, uključujući i svog prvog zamjenika koji je bio odgovoran za nadzor istražne jedinice zadužene za slučaj podnosioca predstavke i mogao je da traži ažurirane informacije od podređenih tužilaca u vezi s napretkom u predmetu podnosioca predstavke.

Uzimajući u obzir ulogu i obimna ovlaštenja glavnog tužioca prema relevantnom nacionalnom zakonodavstvu te imajući u vidu politički osjetljiv kontekst u kojem je vođeno suđenje podnosiocu zahtjeva, Evropski sud je smatrao da je Sh. T., u najmanju ruku, morao biti upoznat, u vrijeme dok je bio glavni tužilac, o internim informacijama o strategiji Tužilaštva u vođenju krivičnog postupka koji se vodio protiv podnosioca predstavke. Ta realnost je morala biti očigledna vanjskom objektivnom posmatraču. Prema mišljenju Evropskog suda, u posebnim okolnostima tog slučaja postojale su uvjerljive činjenice koje su mogle izazvati objektivno opravdanu sumnju u nepristrasnost Sh. T. U vezi s tim, Evropski sud nije prihvatio tvrdnju Vlade da se ključna faza u krivičnom postupku koji se vodio protiv podnosioca predstavke odigrala prije imenovanja Sh. T. na čelo Tužilaštva. Činjenica da je odluku o podnošenju žalbe Vrhovnom sudu, koja je na kraju dovela do pravne prekvalifikacije radnji podnosioca predstavke i povećanja njegove zatvorske kazne, donijelo Glavno tužilaštvo za vrijeme dok je Sh. T. bio tužilac je samo po sebi dovoljno da pobije taj argument.

Evropski sud je ukazao da je bitno u tom kontekstu naglasiti važnost osiguranja objektivne nepristrasnosti, a time i povjerenja u pravosudni sistem. U konkretnom slučaju, uzimajući u obzir sve specifične okolnosti, posebno veliku političku osjetljivost suđenja podnosiocu predstavke, zajedno s ulogom i ovlaštenjima glavnog tužioca u tužilaštvu u Gruziji, Evropski sud je zaključio da je uključivanje bivšeg glavnog tužioca u sudsko vijeće koje je odlučivalo o slučaju podnosioca predstavke bilo dovoljno da dovede u sumnju objektivnu nepristrasnost Vrhovnog suda u odlučivanju o žalbi podnosioca predstavke.

Utvrdio je da je došlo do povrede člana 6. stav 1. Evropske konvencije.