U organizaciji Njemačke fondacije za međunarodnu pravnu saradnju (IRZ), u saradnji s Ustavnim sudom Bosne i Hercegovine, u Tuzli je u periodu od 26. do 28. novembra 2024. godine održana Regionalna konferencija ustavnih sudova o temi „Jačanje zaštite ljudskih prava u oblasti zaštite životne sredine i klime preko ustavnih sudova“. U radu Konferencije učestvovali su predsjednici i sudije ustavnih sudova Republike Slovenije, Republike Hrvatske, Republike Srbije, Republike Sjeverne Makedonije i Bosne i Hercegovine, bivša sutkinja Saveznog ustavnog suda Njemačke prof. dr. Gabriele Britz, te predstavnici i pravni eksperti Njemačke fondacije za međunarodnu pravnu saradnju (IRZ). Cilj Konferencije bila je razmjena iskustava i najboljih praksi među sudovima u vezi s pravima građana na zdravu životnu sredinu, kao i u vezi s izazovima u tumačenju i implementaciji ekoloških normi na nacionalnom nivou.
Na Konferenciji se diskutiralo o značaju ustavnih sudova u tumačenju i očuvanju ekoloških prava, kao i o pravnim mehanizmima za zaštitu životne sredine. Posebna pažnja posvećena je ulozi sudova u tumačenju i primjeni zakona koji se odnose na zaštitu prirodnih resursa, te smanjenju emisije štetnih gasova, očuvanju biološke raznovrsnosti i smanjivanju klimatskih promjena. Učesnici su naglasili da zaštita životne sredine nije samo pravna obaveza nego i osnovno ljudsko pravo koje mora biti zaštićeno na svim nivoima pravne stečevine imajući u vidu odgođene posljedice zagađenja. Djelujući sada, štitimo sadašnju generaciju, ali i generacije koje dolaze, a ustavni, ali i redovni sudovi preuzimaju proaktivnu ulogu i moraju djelovati pro futuro. Treba uvijek imati u vidu da postoji obaveza konkretnog zagađivača, ukoliko je propisana nacionalnim zakonom, da naknadi štetu, a ako nema takvog nacionalnog zakona, onda je to obaveza države. Pri tome se oni subjekti koji poštuju ekološke propise ne mogu obavezivati na solidarnu naknadu štete.
Razmijenjena je i konkretna praksa ustavnih sudova te komentirani konkretni slučajevi iz prakse koji se odnose na zaštitu životne sredine, uključujući i odluke u vezi s urbanizacijom, industrijskim zagađenjem i obnovljivim izvorima energije. Poseban značaj dat je odlukama koje omogućavaju održivi razvoj.
Zaključci Konferencije
• Djelovanje ustavnih sudova za budućnost: Imperativom zaštite životne sredine sve se mijenja, pa smo danas obavezni da kroz djelovanje ustavnih sudova mislimo na budućnost i radimo za nju. Ustave ne treba tumačiti i provoditi samo kako bi se prevazišla prošlost, već i na način da se omogući sigurnija budućnost.
• Povećana uloga sudova u zaštiti životne sredine: Ustavni sudovi treba da prepoznaju svoju odgovornost u primjeni ekoloških zakona i standarda, te da odigraju ključnu ulogu u provođenju zakonodavstva koje štiti životnu sredinu.
• Uloga sudova u implementaciji održivog razvoja: Ustavni i redovni sudovi moraju imati ključnu ulogu u balansiranju potreba za ekonomskim razvojem i očuvanjem životne sredine. Na taj način oni doprinose ostvarivanju ciljeva održivog razvoja, posebno u kontekstu donošenja odluka koje uzimaju u obzir dugoročne ekološke posljedice. Sve će se više tražiti odgovori od sudova, pogotovo u postupcima za naknadu štete zbog povrede prava na zaštitu životne sredine. Prilikom proglašavanja zagađivača odgovornim, sudovi moraju prepoznati zagađivača, a ne svojim odlukama obavezivati subjekte koji se pridržavaju ekoloških propisa na solidarnu naknadu ekološke štete.
Mora se imati na umu da postoje dva do sada utvrđena principa zaštite okoline. Jedan je kroz član 8. Evropske konvencije kada se okoliš štiti kroz to pravo, a drugi, moderniji pristup, kojem sve više treba otvarati vrata, kada se okolina štiti zbog same okoline. U skladu s tim, pravo na zaštitu daje se ekološkim organizacijama. Proces načina određivanja zaštite je pitanje nacionalnog zakonodavstva, ali je efikasna zaštita u rukama sudova.
• Pravo na zdravu životnu sredinu kao ljudsko pravo: Potrebno je uložiti dodatne napore u pogledu unapređenja prava na zdravu životnu sredinu kao osnovnog ljudskog prava. Pravo na zaštitu životne sredine ne smije biti deklaratorno pravo. Potrebno ga je definirati kroz ustavnosudsku praksu.
• Jača integracija ekoloških principa u ustavna tumačenja: Potrebno je osigurati i unaprijediti jaču integraciju ekoloških principa u ustavna tumačenja, te omogućiti daljnji razvoj pravnih mehanizama koji omogućavaju efikasnu zaštitu prirodnih resursa i zdravlja građana.
• Djelovanje na nacionalnom nivou: Razlike u pristupu ustavnih sudova pri odlučivanju nesporno postoje. Međutim, djelovanje u zaštiti okoline počinje na nacionalnom nivou, a zaštita klime je globalno pitanje.
• Efikasna implementacija zakonskih propisa: Iako postoje značajne zakonske norme i propisi, ključni izazov leži u njihovoj efikasnoj implementaciji.
• Podizanje svijesti o ekološkoj pravdi: Izuzetno je važno obrazovati i podizati svijest građana o njihovom pravu na zaštitu životne sredine. Razumijevanje ekoloških izazova i njihovih pravnih aspekata ključno je za odgovorno donošenje sudskih odluka. S druge strane, odluke ustavnih sudova trebale bi imati edukativni karakter i utjecati na razvoj svijesti o zaštiti životne sredine.
• Pravna sredstva za zaštitu životne sredine: Pitanje pristupa pravdi, posebno u pogledu zaštite prava na životnu sredinu, postaje ključni element za efikasnu implementaciju ekoloških zakona.
